Prijatelji :?

Hellen:
Исто, али исто тако сам се осећала...месецима, па и годинама...
I shta onda? Jednostavno pustish da prodje ili.... ?
Poslala mi je poruku da popijemo kafu.... tek tako,kao da se nishta nije desilo...
Nisam zhelela da idem,rekla sam joj da dodje ako zheli..
I doshla je. Eto,slaba sam na nju. Bash sam slaba. Sedele smo,gledale seriju,donela mi je neke moje stvari,prichala o polaganju vozachkog... i meni je svo vreme na vrh jezika bilo da je pitam" Dobro,hocesh li progovoriti vishe?" ..ali nekako,ne znam... smatrala sam da ako ima neshto da mi kazhe sama ce mi reci. I nije nishta rekla. Otishla je kao da nishta nije bilo. Osim shto sam sama primetila da me nije pitala nishta lichno i temeljno kako smo nekad prichale,vec vishe onako..kao da caska sa nekim..nebitnim... o saobracaju,novinama,vestima... i ostalim glupostima. I sad ne znam shta da radim..dodje mi da se pokupim i odem za njom,povuchem je za ruku i pitam je zashto se pravi luda...
Uzhas jedan kako sam slaba... shto je zaista glupo u ovoj situaciji,jer sam chista pred njom i nemam chega da se plashim niti da se stidim.... Nego eto... valjda se bojim da chujem to da smo zavrshile,iako i sama to mislim i po malo i osecam....
 
A ja sam se bas mislio da napisem, sta se drndas kad ces ionako za par meseci, u vr' glave, da sve zaboravis... kad ono tjorak, nije proslo ni metar dana. Ako sad ne ustanes i ne podjes za njom da je uhvatis za ruku i pitas sto se pravi luda, neces nikad nauciti sta znaci boriti se za nekoga ko ti znaci nesto u zivotu.
Luda se pravi zato sto kapira da je napravila sranje, ne zeli da te izgubi, al' ni nema hertza da prica.
 
moonja:
ovo je teza "ja sam polubog"....isto i hellen....."šta da joj radim"....pogled sa svog brdašceta.... stvari nisu jednostavne...pa valjda očekujemo odanost.. valjda smo ljuti što smo povređeni, boli nas jer odlazi sa nekim i dobar deo nas...ode taj neko i naši lepi zajednički momenti.....valjda nije što reče neko...reč po reč - rečenica...pa prijateljujemo.......znamo da nije....ja sam inače boodala u prijateljevanju....meni niko ništa loše nije uradio....ja se naljutim i zalupim vratima kad primetim da moj prijatelj....onaj za koga sam smatrao da je moj prijatelj, radi nešto loše drugim ljudima....on je preme meni super...ja znam da nikada ne bi to meni uradio...ali ja odem......užasno me boli što je takav i razbolim se...........ali ne mogu da mu oprostim...eto..ne mogu da budem prijatelj nekome kome zameram.......kroot sam i boodala........ovako...odsviram..spakujem instrumente i "opušteno" sa ljudima...ko što kaže ines...ali to nije prijateljstvo....... ne smatram ja da sam bolji...ja sam samo slomljen, zato što sam, posredno, posle jednog milenijuma .......ukapirao da ja tom čoveku ne trebam.. i da tako malo imamo suštinski zajedničkog...........mene to boli...i slinim i kevćem....mogu da se razbolim i da umrem.... ( : ....

Муњо, рекох ''шта да јој радим'' јер не могу да утичем на то да се она промени...
Да, патила сам и јако и дуго, и то сам и рекла овде....
Она је одлучила да прекине сваки контакт са мном... Ја сам неколико пута покушавала, што директно, што преко неких заједничких пријатеља да сазнам шта је у питању, да покушам да разговарам и да расправимо...Она је одбијала. Заиста - шта да јој радим, сем да се после толико времена помирим са њеном одлуком?
 
I shta onda? Jednostavno pustish da prodje ili.... ?

Не знам. Моја ситуација је била мало другачија. Она је почела и на улици да окреће главу од мене, а никоме није хтела да каже зашто (до данас никоме није ни рекла)...Ја сам само нагађала, али је тај ''разлог'' мени исувише нереалан и просто смешан...

Годинама нисмо уопште комуницирале, избегавала је сваки сусрет и контакт. Сада се понекад случајно сретенемо у друштву заједничких пријатеља и комуницирамо онако форме ради....али то су врло ретке прилике. Никада после нисмо се виделе насамо.

Сада сам је, после много година, једноставно преболела. Жао ми је што је тако испало, али шта могу.

И даље мислим да није била у праву и пред собом сам чиста.
 
Kad_LupimLupim:
Ako sad ne ustanes i ne podjes za njom da je uhvatis za ruku i pitas sto se pravi luda, neces nikad nauciti sta znaci boriti se za nekoga ko ti znaci nesto u zivotu.
Upravo to. I šta god da bude, kakve god efekte da ima na vaše prijateljstvo, znaš da si dala sve od sebe da izgladiš stvari - onoliko koliko je to do tebe. Dovoljno je da pružiš ruku. Na drugoj strani je da uzvrati ili ne uzvrati, da objasni svoje postupke i sebe. Tek onda možeš da doneseš odluku za koju smatraš da je ispravna, a da se ne kaješ posle zbog toga.
 
Peta W.:
Zashto je tad nisi nishta pitala?...Mislim,u startu kad je pochela da okrece glavu od tebe... :?

Па, како кад је окренула главу?

Кад смо се среле очи у очи, после пар месеци, први пут после њеног прекида, ја сам јој пришла, јавила јој се, села поред ње... Она није одговорила на поздрав, окренула је главу. Ја сам ипак упутила пар куртоазних реченица као почетак комуникације, а она је онда без речи устала и отишла, оставивши ме забезекнуту.... :-?

После тога смо се сретале повремено на слављима заједничких пријатеља. Ја сам је увек поздрављала при сусрету, она је ћутала и правила се да ме не примећује...

Назвала сам је једном на кућу, њена мама је била такође упадљиво хладна према мени и рекла је да није код куће (иако знам да јесте била)....
Једноставно је ударила блокаду.

Заједнички пријатељи су покушавали да разговарају са њом о томе, али њен једини одговор је био да не жели да разговара о томе...

И ето. :-?
 
Преиспитивала сам се много, и сама и заједно са пријатељима који воле једнако и њу и мене... И сви су се чудили њеном понашању према мени. Рекох, сви смо знали за неке њене особине и прихватали је такву, али нико није могао да поверује да је због своје размажености и ината у стању да одбаци такво пријатељство како смо имале годинама...
 
Peta W.:
Dobro,evo recimo da sam je mozhda i povredila...iako nisam koliko znam..ali ukoliko jesam,nesvesno.. zar nije onda normalno to lepo reci,a ne vracati milo za drago? ... Ja nju volim i dalje,mnogo..i ne bih joj nikad uchinila neshto nazhao....
Bilo bi ok da je rekla i da bar znam zashto sve ovo....
onaj moj post je malo naivno napisan, i nisam bas sigurna da sam bila jasna, ne mislim ja sad da je to situacija gde se neko sa predumisljajem sveti, prosto se desava da je moguce, da je bilo nekih neizrecenih i neresenih situacija, jer ne znam, zaista ne poznajem ljude koji iz cista mira nesto urade lose po drugog. imala sam prilike da slusam u nekom konfliktu obe strane i najcesce, ako ne i uvek, su bile pogresno protumaceni postupci, usled najcesce neke sopstvene nesigurnosti. i jeste normalno reci, bas zato sto vreme ucini ne da se zaboravi, nego da se u svakom sledecem postupku traze i vide potvrde za neke sumnje i tenzija raste i eto sranja. ja sad nemam blagu ideju da li ovo sto pisem moze da ima veze sa tvojom pricom, eto pisem ono sto sam gledala svojim ocima.
 
Hellen:
Преиспитивала сам се много, и сама и заједно са пријатељима који воле једнако и њу и мене... И сви су се чудили њеном понашању према мени. Рекох, сви смо знали за неке њене особине и прихватали је такву, али нико није могао да поверује да је због своје размажености и ината у стању да одбаци такво пријатељство како смо имале годинама...
Ista situacija sad. Svi se chude shto se tako ponela, shto je dozvolila sebi da izjavi gomilu bljuvotina i chvrsto stoji iza toga...
Iskreno,nisam iznenadjena shto je na kraju doshla.... ona je chesto imala obichaj da se naljuti,ponese se ruzhno i onda se ponasha kao da se nishta nije desilo..ali ovaj put je preterala, i to jako.... ne mogu to da svarim....
E to sad mene zanima.. koja bi svrha bila da je sama startujem da prichamo na tu temu,kad je vec ona nije pokrenula? Jer,mislim da bih se posle izvesnog vremena samo nasmejala i rekla joj :OK,verujem da nisi tako mislila" i zagrlila je,jer je volim..i sve bi kao bilo ok... ali dokle tako? I da li uopshte reba tako da bude? ... I da li sam ja ta koja treba bilo shta da pita? Jer,ona je ta koja je okolo prichala ruzhne stvari,ali stvarno ruzhne,a sad kad me je videla ni rech o tome. Ni rech.
 
Peta W.:
E to sad mene zanima.. koja bi svrha bila da je sama startujem da prichamo na tu temu,kad je vec ona nije pokrenula? Jer,mislim da bih se posle izvesnog vremena samo nasmejala i rekla joj :OK,verujem da nisi tako mislila" i zagrlila je,jer je volim..i sve bi kao bilo ok... ali dokle tako? I da li uopshte reba tako da bude? ... I da li sam ja ta koja treba bilo shta da pita? Jer,ona je ta koja je okolo prichala ruzhne stvari,ali stvarno ruzhne,a sad kad me je videla ni rech o tome. Ni rech.
Ne startuješ ti nju. Na neki način, ona se prva obratila - rekla si da je dolazila kod tebe i neuobičajeno se ponašala. Možda je pokušala da ti da prostor da započneš priču. Naravno, ne mora znači da je tako, ti najbolje poznaješ devojku i najbolje možeš da proceniš.

Ne znam, ja bih uvek pokušala da raščistim stvari, i po cenu prestanka prijateljstva. Bar ti je mirna savest i ne pitaš se sutra da li se nešto moglo spasiti.Ovo je sad na osnovu ličnog iskustva, kad sam se silno zeznula jer nisam pričala (ni ta osoba sa mnom), prosto smo obe bile veoma zatvorene i povređene ponašanjem ove druge. Sad bih i na d*** progovorila, samo ako je u pitanju bitna osoba.

Naravno, ako ti je već preko glave njenih ekscesa, prebolećeš i nastaviti dalje, bez nje.
 
moonja:
....ja sam inače boodala u prijateljevanju....meni niko ništa loše nije uradio....ja se naljutim i zalupim vratima kad primetim da moj prijatelj....onaj za koga sam smatrao da je moj prijatelj, radi nešto loše drugim ljudima....on je preme meni super...ja znam da nikada ne bi to meni uradio...ali ja odem......užasno me boli što je takav i razbolim se...........ali ne mogu da mu oprostim...eto..ne mogu da budem prijatelj nekome kome zameram.......kroot sam i boodala........ovako...odsviram..spakujem instrumente i "opušteno" sa ljudima...ko što kaže ines...ali to nije prijateljstvo....... ne smatram ja da sam bolji...ja sam samo slomljen, zato što sam, posredno, posle jednog milenijuma .......ukapirao da ja tom čoveku ne trebam.. i da tako malo imamo suštinski zajedničkog...........mene to boli...i slinim i kevćem....mogu da se razbolim i da umrem.... ( : ....
Što je ovo, nekako, dirljivo simpatično...
 
moonja:
joj....ovo je tako plemenito.....kao peticija za dislokaciju vrta dobre nade...ali toliko neiskreno.....

ok moonjo ne poznajemo se
pročitao sam ponovo svoj post
i ne vidim šta je kod tebe uslovilo ovakav komentar?
ili šta misliš da bi bio povod ili motiv za toliku forumsku neiskrenost?
 
Peta W.:
E to sad mene zanima.. koja bi svrha bila da je sama startujem da prichamo na tu temu,kad je vec ona nije pokrenula? Jer,mislim da bih se posle izvesnog vremena samo nasmejala i rekla joj :OK,verujem da nisi tako mislila" i zagrlila je,jer je volim..i sve bi kao bilo ok... ali dokle tako? I da li uopshte reba tako da bude? ... I da li sam ja ta koja treba bilo shta da pita? Jer,ona je ta koja je okolo prichala ruzhne stvari,ali stvarno ruzhne,a sad kad me je videla ni rech o tome. Ni rech.

mislim da je iskrenost lekovita i potrebna
uopšte u svakoj komunikaciji a pogotovo među prijateljima
zašto bi ti prećutkivala bilo šta
a svakako da sve neće biti isto kao što i svi mi nismo isti sa svakim novim iskustvom
 
Hellen:
Хехе, Патков свет је увек и дефинитивно подељен само на мушкарце и жене... :lol: :lol: :lol:
Pa ako bolje pogledam , bake i deke su mi u istoj kategoriji....
A i deca pre polnog razdvajanja....

Mada , kako svet ide, ićiću i ja, znači uniseks svet, jedna teorija....
 
Mnogo zeznuta stvar to sa prijateljstvo. Ako nazoves nekog prijateljem to znaci da si uvek spreman da mu pomognes a ne da ocekujes od njega to isto. Nas je problem da li smo u stanju da budemo nekom prijatelj. Muskarci su inace racionalniji i teze dozvoljavaju sebi da lose procene svoje snage u tom pogledu pa se zato manje zalecu u prijateljstva od zena, mada oni zato cesce imaju jaka prijateljstva, mada i oni se nekad zeznu.
 
Ako nazoves nekog prijateljem to znaci da si uvek spreman da mu pomognes a ne da ocekujes od njega to isto.

Ово ми баш нешто није јасно...отприлике ми звучи као онај мит о безусловној љубави...
Као, пријатељи служе да им помажемо, а да ништа не очекујемо од њих... :roll:
 
jabukica:
. Ako nazoves nekog prijateljem to znaci da si uvek spreman da mu pomognes a ne da ocekujes od njega to isto. .
Hm... Eto,npr..ja mogu za sebe da kazhem da sam spremna da pomognem svakom kome mogu i svakom kome je potrebna moja pomoc... isto tako,mnogo je ljudi koji su spremni to da zloupotrebe i iskoriste. Da li je to prijateljstvo?? Ili to znachi da sam ja njima prijatelj,a oni meni ne...? Mislim,nisam razumela ovaj post uopshte izgleda.. :?
 
Ja imam osobe koje su uvek spremne da mi pomognu i ja njima , ali ih ne zovem prijateljima.
Imam i osobe koje su uvek spremne da se posećujemo i zabavljamo zajedno , ali ih ne zovem prijateljima...
I imam osobe koje su potpuno iskrene prema meni i ja prema njima i opet ih ne zovem prijateljima, a nisu uvek spremni da mi pomognu i ja njima.

I imam osobe koji jesu moji prijatelji , čak iako ne pričamo sve jedni drugima, i ne pomažemo uvek jedni drugima, a niti se ikada nešto puno zabavljamo ....

Ali sutra da napišu za njih da su poklali sve , pobili sve , da prikazuju snimak kako su to učinili , niti bi oni verovali za mene da sam to učinio , niti bih ja verovao za njih....

Što bi se reklo , najviši nivo je kod mene poverenje , pa tek onda partnersko pomaganje pa tek onda iskrenost, pa tek onda zabavnost i zabava....

A kod većine (i MŽ odnosa) je redosled obrnut....ali baš obrnut....
 
Peta W.:
E pa ovako:
Da ne duzhim prichu,prekinula sam prijateljstvo sa najboljom drugaricom . Druzhile smo se 11 god. Mnogo me je povredila i josh uvek se oporavljam. I upravo to mi je bila inspiracija za ovu temu...
Vremenom sam stekla utisak da vi mushkarci lakshe prepoznajete licemerne i zlobne osobe... Ne znam da li greshim,ali chini mi se da su devojke mnogo lakovernije shto se prijateljstva tiche, naivno veruju ljudima, i to u vecoj meri nego mushkarci. To sam zakljuchila na osnovu ljudi oko mene,ne mora da znachi da je tako,mislim..mozhda ipak ima veze sa godinama,iskustvom... Npr deshavalo mi se da me neki mushkarac ( brat,prijatelj,dechko,nebitno..) upozori na neku osobu koju smo tek upoznali i ja pomislim "Ma,bre...shta ti znash,pa josh je ne poznajesh,pruzhi joj shansu... kako mozhesh tako da kazhesh?? " i tako sama sebi skrljam vrat,jer se ispostavi da je bio u pravu.
Zanima me koliko vam treba vremena da kazhete za neku osobu da vam je prijatelj i da li vam se desilo da pogreshite..ali zaista da pogreshite u proceni i shvatite da ste godinama zhiveli u zabludi?
Prvenstveno me zanimaju odgovori mushkog dela 4uma,ali pitanje vazhi za sve.

Desavalo mi se sto puta da se gadno zajebem za nekog ortaka! Tipa mislim dobar je, cool je ovo, ono, a onda mi jednog dana zabije nozekanju u ledja do balcaka! Naravno da mi je krivo posle toga ali ne vredi nervirati se zbog takvih osoba. Ko zna zasto je i bolje da se sa takvima ne druzim! I desavalo mi se i to da zagotivim nekog ortaka dok mi sa strane pricaju u fazonu koji ce ti, sta se s njim druzis i pomislim da su ljudi mozda ljubomorni ili... ne znam koji im je djavo! Ali u vecini slucajeva se takvi komentari ispostave kao tacni, nazalost!

A to da li sam ziveo godinama u zabludi... Pa recimo da jos uvek nije izasao na videlo pokazatelj koji ce mi reci da li sam ziveo godinama u zabludi. Jednu ortakinju poznajem 14 god ali najbolji ortaci smo postali tek pre jedno 5 god. I jos uvek se gotivimo. Naravno, dese se svadje razlicitog tipa ali to je zato sto smo i ona i ja jako tvrdoglavi. I onda kad se malo jace posvadjamo, kazem sebi da necu da je zovem vise. Posle 2,3 dana ona mene nazove i sve je OKI! Jbg! Ne mozemo jedno bez drugog!!! Mi toliko vremena provodimo zajedno da ljudi sa kojima se duzimo misle da smo u tajnoj vezi! :))))))))))) Ali nismo. Iskreno, ne privlaci me nesto fizicki, a i kad je vreme u pitanju mnooooooogo je neodgovorna, obozava da kasni!!! Sto me izludjuje!

Pravo da ti kazem, ne znam koliko mi treba vremena da bih pomislio da je neko cool prijatelj za mene! Ne mogu to bas da odredim malo preciznije. Ali recimo, imam ortaka na faxu sa kojim sam se zagotivio posle 3 nedelje od upoznavanja. I dalje se stvarno gotivimo! Naravno, mislim da je godinu dana kratak period za ne znam kakvu gotivazu ali nadam se da ce ako nista drugo, bar ovako ostati! U pocetku sam se uplasio da ce mu smetati sto sam mladji od njega 5 god ali posle mi je i sam rekao da po izgledu i ponasanju nikad ne bi rekao da je tolika razlika medju nama! Mislio je da sam mozda godinu, dve mladji od njega, sto mi imponuje, naravno! :))

Uhh... al sam ga oduzio!!! Eto, imas kompletan esej!!! :))) Taman sad kad dodje 'ladno vreme, sedi unutra i citaj ovo! Trebace ti vremena da procitas! POZZ!!!
 

Back
Top