Prihvatenje samog sebe / biti svoj u potpunosti

Mislim da gresis u startu, kao da je covek neki nepromenljiv koncept, pa ako se maknemo za milimetar gotovo! Izgubili smo sebe! Naprotiv, menjamo se stalno, svakog trenutka. Misli, emotivno stanje, ponasanje menjamo, prilagodjavamo okolnostima, trazimo precice. Danas ne mozes da verujes da si ono juce bio ti, kao da je neko drugi to bio.
A ako nam na necemu ljudi do cijeg misljenja drzimo uporno zameraju, znaci da su mozda i u pravu, da to mozda treba menjati. Drzati do sebe upravo znaci napor da se krene u smeru pozitivnih promena i naci neko srecno resenje. Ne vidim zasto ne bi pokusao da nadjes zlatnu sredinu, da ublazis malo humor i ironiju. Ako mislis da si ipak ti u pravu, onda nista. Cekas da se ljudi oko tebe prilagode ako mogu. To mislim, ne znaci da mi to i polazi za rukom.
 
svi smo mi robovi toga kakvi treba da budemo i kakvi želimo da budemo
odnosno očekivanja - tuđih i sopstvenih
i koliko god izgledalo enmoguće najbolje je ići kroz život bez očekivanja
jer kad ne očekuješ ništa - možeš da dobiješ sve
teško je prihvatiti da zaista aposlutno nikome ništa ne moraš da se pravdaš, ne moraš da se ponašaš ili izgledaš bilo kako do onako kako se osećaš i ništa se ne mora osim jedne stvari
mislim da se kod tebe javlja sindrom - da ga nazovem - radikalnog iskoka
ljudi su verovatno navikli da si fin, neutralan i sve super i svi računaju - ma on je fin, on je bezopasan, bla bla
i onda kad nešto za njih neprijatno uradiš onda kao jao staršno
kako ljudi koji su navikli sve oko sebe da se od njih očekuje najgore - svi će reći ma pusti ga on je lud, narkoman, kriminalac, siledžija i niko im se neće čuditi; štaviše poštovaće ih i plašiti ih se što je često jedno te isto
zato treba napaviti jednu ravnotežu - da uvek mogu od tebe da očekuju i jedno i drugo jer smo svi mešavina svega
 
Taj samoproklamovani frajer u meni je poza montipajtonovska...Zezam se ceo život i nije mi dosta...Život i nije
baš ozbiljna pojava...Probaš malo filozofiju,ali zez mami...:hahaha:
Hebiga,svejedno samo na tren traje što ranjenik i Georg pominju...

Da, u pravu si, ali samo iz svoje tacke gledista.
Taj zez koji te mami, to je tvoj okvir bistvovanja, razmisljanja, osecanja,
tvoja uloga, tvoj kalup, videti to je kao videti svoje oci.
Razliciti ljudi drugacije reaguju u istovetnim situacijama upravo zbog subjektivnog dozivljaja.
Neko brine neko ne, neko se frci neko sablaznjava neko histerise neko je cool.
Naravno postoji i objektivna...slika, koju je tesko uvideti jer ne vidimo dalje od svojih okvira
ali osecamo da postoji, odatle i nastaje konflikt, izmedju osecaja nekakve besprekornosti i
onoga gde se sami nalazimo. Mislim da je zato Lo i pokrenuo temu, jer negde oseca jaz izmedju
objektivnog i subjektivnog, zato nije "dobar" s ljudima, jer preko njih uvidja da je mnogo blizi
njima nego nekakvom idealu zivljenja. To je blesavo jer ne mozemo se ljutiti na tacku na kojoj se
nalazimo, mozemo samo da idemo napred umesto da stojimo u mestu ili nazadujemo. Onaj ko
ne vidi postojanje objektivnosti taj zivi bezbrizno... kao zivotinja
Evo pogledaj Valky, uz svu kriticnost prema svetu danas nije sustina u tome da je svet takav vec
da je to Njena reakcija na svet i to je sve, reakcija moze biti i potpuno drugacija, jel?
Zivot je daleko od neozbiljnog, sto vise osecas objektivnost sve vise uvidjas ozbiljnost zivota
ali ozbiljnost ne podrazumeva zabrinutost ili nadrndanost kao sto je kod vecine ovo automatski
povezano u jedno isto. S druge strane neozbiljnost neminovno vodi u nepreciznost.
Treba biti lagan u svojoj ozbiljnosti, kao nezne pahulje sto hlade pod pod nogama..
 
Nije lako prihvatiti sebe
Mnogi ljudi ne vole svoje ja
Smatraju da su jadni,ruzni,bezvredni...
Ne veruju u sebe..
Takva sam i ja nekada bila...
Mislila sam da sam ruzna,da nemam drugarice,
Da su svi iznad mene
Dobila sam,prakticno,etiketu nize klase.
A ko je za to bio kriv?
Pa,naravno ja sama.
Sama sam to proizvela svojom nezadovoljnoscu,jer kako vidimo sebe tako nas vide i drugi.
Da bi se podiglo samopouzdanje,vazno je ispraviti kicmu,hodati pravilno i uspravno,nositi odeu koja nas cicni zadovoljnim,stajanje pred ogledalom i uveravanjem samih sebe da smo lepi...
Mislim da mi je matursko vece odigralo jednu od vaznih uloga,jer sam prevazisla sebe...
 
Nije lako prihvatiti sebe
Mnogi ljudi ne vole svoje ja
Smatraju da su jadni,ruzni,bezvredni...
Ne veruju u sebe..
Takva sam i ja nekada bila...
Mislila sam da sam ruzna,da nemam drugarice,
Da su svi iznad mene
Dobila sam,prakticno,etiketu nize klase.
A ko je za to bio kriv?
Pa,naravno ja sama.
Sama sam to proizvela svojom nezadovoljnoscu,jer kako vidimo sebe tako nas vide i drugi.
Da bi se podiglo samopouzdanje,vazno je ispraviti kicmu,hodati pravilno i uspravno,nositi odeu koja nas cicni zadovoljnim,stajanje pred ogledalom i uveravanjem samih sebe da smo lepi...
Mislim da mi je matursko vece odigralo jednu od vaznih uloga,jer sam prevazisla sebe...
svaka cast za priznanje..problem je sto vecina u tom dobu drugima pravi probleme zbog svoje nezrelosti
 

Back
Top