Pricamo, dakle postojimo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jedared ima da krenem da ispisujem sav jad kojeg iskusih na vlastitoj koži pokušavajući suzbiti bol starom i bolesnom.
Okretanje glave kompetentnih je jedini siguran odgovor na takvo šta. Žalost i beda društva kojeg smo stvorili
 
Poslednja izmena:
i da nestane vreme kakvo poznajemo, postojace neko vreme, ali neizmereno.

jezivo na neki nacin.

Jesi li nekad ležala na travi, u prirodi, i posmatrala noćno nebo? Ako nisi: kada ga duže netremice gledaš, deluje kao da će se sručiti na tebe, progutati te, i osetiš svo značenje pojmova beskonačnog i ogromnog. Čak i kada ti se učini da si prebrojala zvezde, pojavi se neka koja do malopre nije bila vidljiva a druga, koju si uočila, negde nestane.
E tako je i sa vremenom, isto kao sa nebom i zvezdama: ne možeš sagledati, izbrojati, a katkad deluje zastrašujuće – kao da će te progutati. Naravno, nemoguće je nadrasti vreme, jer smo mi kratkotrajni a vreme beskonačno. Nismo čak ni zvezdice nego trunje prašine u kosmosu. Iluzorno osećanje da "idemo u korak sa vremenom" samo je pitanje trenutka, odnosno našeg prepoznavanja delića vremena koje nosi neko, nama bitno obeležje. Caka nije samo u umeću prepoznavanja trenutka nego i u nastojanju da ga ne izgubiš.
 
:lol:


samo vi filozofirajte, ja odoh u rasadnik da nadjem lepu i najlepsu novogodisnju jelku
santasmiley.gif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top