tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
A onda ugleda Ziku kako izlazi iz kuce, i zakljuci da je doslo vreme ...
...da je ubio Goricu..ne bi sad došlo vreme...zar ne....
...da je ubio Goricu..ne bi sad došlo vreme...zar ne....
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
E sad ... pre epiloga, volela bih da cujem vase misljenje: da li je Petar Goricin ubica .. Zasto, kako? Ako nije, ko jeste?
Ne, nije...Neko ko je zaljubljen u žrtvu, kao on u Goricu ne bi je ubio na onakav način, ostavivši je uprljanu krvlju da leži u kupatilu...Bolesni umovi predmet obožavanja obično očiste od krvi i učine da bude lepa i u smrti. A prosipanje mozga više priliči ubistvu u afektu, tokom žučne svađe...koje, kada je reč o Goricinom ubistvu, nije bilo...
Da, Danijela.
Ali, otkriću ti nešto: on nije ubio Goricu.
Kao klinka, pročitala sam jedan roman Agate Kristi koji je na mene ostavio snažan utisak ... Mislim, pročitala sam gomilu njenih romana, ali, posle "Deset malih Crnaca", taj je u samom vrhu. Donekle je netipičan u odnosu na njene ostale krimiće; sve je tu, tipična atmosfera viktorijanskih zdanja, i ružičnjaka, i tetki usedelica koje razmišljaju hoće li nekom sipati arsenik u čaj ... i zaljubljene guvernante ... ali, za razliku od ostalih, tu je i netipičan ubica, sa naizgled labavim motivom. Kako se klupko odmotava, tako shvatamo da je zlo ponekad toliko duboko ukorenjeno u njemu, da mu i ne treba "valjan" motiv ...
Kao klinka, pročitala sam jedan roman Agate Kristi koji je na mene ostavio snažan utisak ... Mislim, pročitala sam gomilu njenih romana, ali, posle "Deset malih Crnaca", taj je u samom vrhu. Donekle je netipičan u odnosu na njene ostale krimiće; sve je tu, tipična atmosfera viktorijanskih zdanja, i ružičnjaka, i tetki usedelica koje razmišljaju hoće li nekom sipati arsenik u čaj ... i zaljubljene guvernante ... ali, za razliku od ostalih, tu je i netipičan ubica, sa naizgled labavim motivom. Kako se klupko odmotava, tako shvatamo da je zlo ponekad toliko duboko ukorenjeno u njemu, da mu i ne treba "valjan" motiv ...
Taj Agatin roman zove se "Zla kuća"...
Nije Leposava.
Agata je bila fenomen... užasno produktivan pisac.
U svojoj "Autobiografiji" objašnjava kako je počela: za vreme I sv. rata radila je kao medicinska sestra, i na dugačkom putu od bolnice do kuće, da u tramvaju ne bi zadremala, posmatrala je saputnike i zamišljala ko su, odakle su ... Praktično, u glavi je konstruisala njihove živote. I onda je, jedanput, kad je došla kući, sela i zapisala ono što je izmaštala.
Kao dete je, inače, bila sklona pričanju sa samom sobom ... i igranju sa zamišljenim likovima koje je zvala "mačići".
p.s. Kažite kad da okačim epilog.
Zgrožene ste?