kojote
Elita
- Poruka
- 18.639
"Viljeme, ti me uopšte ne slušaš", ridao je Mlohavi Erl od Sauthemptona, zaklanjajući lice vezenom maramicom. Bio je potresen.
Još jedno veče "Kod zlatnog šupka" gde su dolazili mladi i neukrotivi muškarci. Ćućorili su i nežno se dodirivali nosevima. Jedan mladić je već treći put prolazio pored njihovog stola izazovno njišući kukovima. Kojatkin Šekspir ga je prepoznao, bio je to glumac iz Glouba, Mlohavi ekscentrik. I sad je oko struka, umesto pojasa, nosio venac suvih ljutih papričica. Kojatkin Šekspir podigne levu obrvu, a Mlohavi Erl u znak izuzetne naklonosti i poštovanja prema velikom pesniku, elegantnim pokretom namesti rub gaća koje su mu se duboko usecale u dupe.
Stvarno se zasitio Mlohavog Ela. Zato što je bio nemaštovit ljubavnik. Njegov anus postao je impotentan i bledunjav, a jednom rasnom pesniku sa obdarenom muškošću je potrebna crvena ruža ljubavi. Bez nje on ne može da stvara. Kada bi se kasno vratio iz pozorišta, Mlohavi Erl ga je čekao budan, ali se nije razlikovao od pepeljare ili upotrebljenih palidrvaca. Izgledao je i sam kao mrtva priroda.
"Ne plači dragi prijatelju", reče mu Kojatkin Šekspir, "tvoja sreća možda je negde drugde". "Bez tebe mi nema života!", Mlohavi Erl je izgubio kontrolu i bacio se Kojatkinu Šekspiru u naručje. Dok se kobeljao iz mučnog zagrljaja, Kojatkin je prisluškivao razgovor za susednim stolom. Loknasti plavojko pričao je o svom putu po Mlecima, kako je tamo neki crnac iz ljubomore ubio ženu na spavanju. Plavojko napući medna ustašca i posla mu vazdušasti poljubac.
Ljubomora, muška histerija, nova ljubav na pomolu. Kad kola krenu nizbrdo, onda treba prevariti samog sebe sa samim sobom. Kojatkin Šekspir se kao maši da plati krčmarici, da bi se, pre no što će svoj račun pošteno platiti, snažno protrljao po šlicu.
Još jedno veče "Kod zlatnog šupka" gde su dolazili mladi i neukrotivi muškarci. Ćućorili su i nežno se dodirivali nosevima. Jedan mladić je već treći put prolazio pored njihovog stola izazovno njišući kukovima. Kojatkin Šekspir ga je prepoznao, bio je to glumac iz Glouba, Mlohavi ekscentrik. I sad je oko struka, umesto pojasa, nosio venac suvih ljutih papričica. Kojatkin Šekspir podigne levu obrvu, a Mlohavi Erl u znak izuzetne naklonosti i poštovanja prema velikom pesniku, elegantnim pokretom namesti rub gaća koje su mu se duboko usecale u dupe.
Stvarno se zasitio Mlohavog Ela. Zato što je bio nemaštovit ljubavnik. Njegov anus postao je impotentan i bledunjav, a jednom rasnom pesniku sa obdarenom muškošću je potrebna crvena ruža ljubavi. Bez nje on ne može da stvara. Kada bi se kasno vratio iz pozorišta, Mlohavi Erl ga je čekao budan, ali se nije razlikovao od pepeljare ili upotrebljenih palidrvaca. Izgledao je i sam kao mrtva priroda.
"Ne plači dragi prijatelju", reče mu Kojatkin Šekspir, "tvoja sreća možda je negde drugde". "Bez tebe mi nema života!", Mlohavi Erl je izgubio kontrolu i bacio se Kojatkinu Šekspiru u naručje. Dok se kobeljao iz mučnog zagrljaja, Kojatkin je prisluškivao razgovor za susednim stolom. Loknasti plavojko pričao je o svom putu po Mlecima, kako je tamo neki crnac iz ljubomore ubio ženu na spavanju. Plavojko napući medna ustašca i posla mu vazdušasti poljubac.
Ljubomora, muška histerija, nova ljubav na pomolu. Kad kola krenu nizbrdo, onda treba prevariti samog sebe sa samim sobom. Kojatkin Šekspir se kao maši da plati krčmarici, da bi se, pre no što će svoj račun pošteno platiti, snažno protrljao po šlicu.