Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Narednih par sati Milica je posvetila raspakivanju i razmestanju stvari. Kuca joj se cinila dovoljno udobnom. U sedam sati se istusirala i obukla. U pola osam Žika se pojavio na vratima.
"Zeleno vam prekrasno stoji", bilo je prvo sto joj je rekao a zatim joj je u ruke nespretno pruzio buket ruza. I on je izgledao bolje. Crni sako je opticki smanjio nagomilano salo oko struka a oko sebe je sirio prijatan miris kolonjske vode.
Nesto kasnije sedeli su u intimnom lokalu pod imenom "Kod malog raja" i pili vino.
"Recite mi iskreno, Žiko, cemu ovaj poziv na veceru? Je li to briga za novog sugradjanina ili nesto drugo?"
"Recimo: i jedno i drugo i trece."
Milica ga vragolasto pogleda.
"Vase lepe oci prosto me mole da im otkrijem tajnu ovog pozivaq", veselo rece Žika, "ali
ja cu im nekako odoleti.?"
"Zar mi nikada necete otkriti tu tajnu?."
"Hajde, Milice, cemu ta gluma? Vrlo dobro znate da ste mladi, zgodni i sigurno vam nije
prvi put da vas muskarac izvodi na veceru."
Ostavila ga je u tom uverenju.lonako joj ne bi poverovao. Naravno,ko i bi? Milica rece:
"Pricajte mi radije o sebi."
"Nema tu sta da se prica. Imam trideset osam godina, razveden sam, nemam dece i vi mi
se svidjate. Imate li nesto protiv toga?"
Milica ga pogleda. Pri svetlosti sveca izgledao je zgodno a u ocima mu je titralo
divljenje. Od te spoznaje zastade joj dah.
"Reci cu vam kratko, Žiko", progovori gotovo nezno. "Dragi ste, ali ja trenutno ne zelim
nikakvu vezu.Sve ovo je prebrzo. Ovde zelim samo da radim i da..."
"Zaboravite?"
Bila je zatecena. Potcenila ga je; uopste nije bio glup.
"Da", rece mu."Prevashodno to. Budimo prijatelji."
"U redu. I to je nekakav napredak u odnosu na nas prepodnevni susret."
Oboje su se nasmejali. Atmosfera je bila opustena. Milicu je obuzelo neko euforicno osecanje srece. Eto, napokon je tu, pocinje novi zivot. Žika joj je pricao o sebi, bivsoj zeni i propalom braku, o zivotu u Malom Vlažnom Okrugu, a zauzvrat nije trazio nista.
Vec je bila prosla ponoc kada ju je dovezao do kuce. Na njeno zadovoljstvo, nije ni pokusao da je poljubi. Samo joj je rekao da na njega uvek moze da racuna. Milica vec mesecima nije bila tako spokojna. Te noci spavala je kako nije citavu vecnost
pre toga.
"Zeleno vam prekrasno stoji", bilo je prvo sto joj je rekao a zatim joj je u ruke nespretno pruzio buket ruza. I on je izgledao bolje. Crni sako je opticki smanjio nagomilano salo oko struka a oko sebe je sirio prijatan miris kolonjske vode.
Nesto kasnije sedeli su u intimnom lokalu pod imenom "Kod malog raja" i pili vino.

"Recite mi iskreno, Žiko, cemu ovaj poziv na veceru? Je li to briga za novog sugradjanina ili nesto drugo?"
"Recimo: i jedno i drugo i trece."
Milica ga vragolasto pogleda.
"Vase lepe oci prosto me mole da im otkrijem tajnu ovog pozivaq", veselo rece Žika, "ali
ja cu im nekako odoleti.?"
"Zar mi nikada necete otkriti tu tajnu?."
"Hajde, Milice, cemu ta gluma? Vrlo dobro znate da ste mladi, zgodni i sigurno vam nije
prvi put da vas muskarac izvodi na veceru."
Ostavila ga je u tom uverenju.lonako joj ne bi poverovao. Naravno,ko i bi? Milica rece:
"Pricajte mi radije o sebi."
"Nema tu sta da se prica. Imam trideset osam godina, razveden sam, nemam dece i vi mi
se svidjate. Imate li nesto protiv toga?"
Milica ga pogleda. Pri svetlosti sveca izgledao je zgodno a u ocima mu je titralo
divljenje. Od te spoznaje zastade joj dah.
"Reci cu vam kratko, Žiko", progovori gotovo nezno. "Dragi ste, ali ja trenutno ne zelim
nikakvu vezu.Sve ovo je prebrzo. Ovde zelim samo da radim i da..."
"Zaboravite?"
Bila je zatecena. Potcenila ga je; uopste nije bio glup.
"Da", rece mu."Prevashodno to. Budimo prijatelji."
"U redu. I to je nekakav napredak u odnosu na nas prepodnevni susret."
Oboje su se nasmejali. Atmosfera je bila opustena. Milicu je obuzelo neko euforicno osecanje srece. Eto, napokon je tu, pocinje novi zivot. Žika joj je pricao o sebi, bivsoj zeni i propalom braku, o zivotu u Malom Vlažnom Okrugu, a zauzvrat nije trazio nista.
Vec je bila prosla ponoc kada ju je dovezao do kuce. Na njeno zadovoljstvo, nije ni pokusao da je poljubi. Samo joj je rekao da na njega uvek moze da racuna. Milica vec mesecima nije bila tako spokojna. Te noci spavala je kako nije citavu vecnost
pre toga.