комшија
Stara legenda
- Poruka
- 96.548
http://www.globalcir.com/vest/5557
PRIČA IZ ISTOČNE NJEMAČKE: Mnogo smo izgubili 1989. godine - za većinu stanovnika pad 'zida' je značio gubitak posla, doma, sigurnosti i jednakosti
Kada je Berlinski zid pao 9. novembra 1989. godine, shvatila sam da će uskoro doći do spajanja Njemačke, a to se dogodilo godinu dana kasnije. To je značilo kraj Njemačke Demokratske Republike (NDR, ili DDR po njemačkim inicijalima), zemlje u kojoj sam rođena, odrasla, rodila moje dvoje dece, doktorirala i uživala posao koji me je ispunjavao kao predavač engleske literature na Univerzitetu u Potsdamu.
Naravno, ujedinjenje Njemačke je donijelo sa sobom slobodu putovanja po svijetu, a nekima i materijalno bogatstvo, ali takođe je donijelo i društveni raspad, masovnu nezaposlenost, lustraciju, krajnji materijalizam i „kulturu laktanja”, kao i demonizaciju zemlje u kojoj sam živjela i čijem sam oblikovanju pomogla. Uprkos njenim nedostatcima, za mnoge je to bila katastrofa prije nego događaj vrijedan proslave.
Samo dva primjera. Moja najbolja prijateljica, učiteljica stranih jezika, izgubila je posao i stavljena na crnu listu jer, u trenutku kada je pao zid, predavala je u državnoj školi prava. Nije bila član partije niti je bila politički opredjeljena. Nakon mnogo truda, uspjela je da pronađe posao kao pomoć mladima isključenim iz školskog sistema, ali bez stalnog radnog ugovora i sa mnogo nižom platom. Moj brat sa doktoratom iz filozofije nauke, izgubio je istraživački posao na akademiji i od tada je mogao da nađe samo sporedne, loše plaćene privremene poslove.
[Ekonomija NDR-a kada je pao zid
Čim se granica otvorila, vlada je odlučila da osnuje povjereništvo koje bi osiguralo predaju preduzeća u javnom vlasništvu (većina preduzeća) građanima koji su stvorili bogatstvo tih preduzeća. Međutim, nekoliko mjeseci nakon sjedinjenja, novoizabrana konzervativna vlada je predala povjereništvo zapadnonjemačkim ovlaštenicima, od kojih su mnogi predstavljali interese krupnog kapitala. Ideja predaje aktiva u „javnom vlasništvu” građanima je prećutno odbačena. Umjesto toga, svi aktivi su privatizovani na brzinu. Više od 85% preduzeća su kupili zapadni Nijemci, a mnogo ih je potom zatvoreno. Na selu je 1.7 miliona hektara poljoprivredne i šumske površine prodato, a 80% poljoprivrednih radnika je izgubilo posao.
Jula 1990. godine, dok je NDR još uvijek postojala, uvedena je brzopleta „monetarna unija” čiji je rezultat bio guranje istočnonjemačke ekonomije u bankrotstvo. Prije ujedinjenja, zapadnonjemačka marka je vrijedila 4,5 istočnonjemačke marke, međutim, monetarna unija je uspostavila kurs razmjene od 1:1. Rezultat je bio porast cijene izvoznih artikala NDR-a za 450% zbog čega su izgubili na kompetitivnosti, a tržište izvoza (39% ekonomije) se neizbježno srušilo.
75. 000 učitelja izbačeno na ulicu
Veliki broj običnih radnika je izgubilo posao, ali i hiljade akademika i istraživačkih radnika. Kao rezultat čistke akademske, istraživačke i naučne zajednice tokom procesa političkog progona, više od miliona pojedinaca sa fakultetskim zvanjem je izgubilo posao. To čini 50% ove zajednice, što je u Istočnoj Njemačkoj stvorilo najveći procenat nezaposlenog visokoobrazovanog kadra u svijetu; svi univerzitetski kancelari, direktori državnih preduzeća, kao i 75,000 učitelja je izgubilo posao, a mnogi su završili na crnim listama. Ovaj proces je potpuna suprotnost onome šta se u Zapadnoj Njemačkoj dogodilo nakon rata, gde je samo nekolicina bivših nacista tretirano na ovaj način.
U NDR-u svi su imali legalno zagarantovanu sigurnost zakupa i vlasništva nad imovinom u kojoj su živjeli. Nakoj ujedinjena, preko 2,2 miliona zahtjeva za vlasništvo stranih državljana je podneseno nad stanovima građana NDR-a. Mnogi su izgubili kuće u kojima su živjeli decenijama, a veliki broj ih je izvršio samoubistvo da bi izbjegli izbacivanje. Sasvim ironično, obrnuti zahtjev za restituciju, tj. zahtjevi građana Istočne Njemačke nad imovinom u Zapadnoj Njemčkoj su odbačeni kao zakasnjeli.
Od propasti NDR-a, mnogi su priznali i žale za njegovim istinskim socijalnim dostignućima koja su uživali, a bila su ukinuta ujedinjenjem: duštvena i polna jednakost, puno zaposlenje i nedostatak straha za egzistenciju, subvencionisana stanarina, javni transport, kultura i sport. Nažalost, rušenje NDR-a i „državnog kapitalizma” došlo je malo prije kraha sistema „slobodnog tržišta” na Zapadu.
PRIČA IZ ISTOČNE NJEMAČKE: Mnogo smo izgubili 1989. godine - za većinu stanovnika pad 'zida' je značio gubitak posla, doma, sigurnosti i jednakosti
Kada je Berlinski zid pao 9. novembra 1989. godine, shvatila sam da će uskoro doći do spajanja Njemačke, a to se dogodilo godinu dana kasnije. To je značilo kraj Njemačke Demokratske Republike (NDR, ili DDR po njemačkim inicijalima), zemlje u kojoj sam rođena, odrasla, rodila moje dvoje dece, doktorirala i uživala posao koji me je ispunjavao kao predavač engleske literature na Univerzitetu u Potsdamu.
Naravno, ujedinjenje Njemačke je donijelo sa sobom slobodu putovanja po svijetu, a nekima i materijalno bogatstvo, ali takođe je donijelo i društveni raspad, masovnu nezaposlenost, lustraciju, krajnji materijalizam i „kulturu laktanja”, kao i demonizaciju zemlje u kojoj sam živjela i čijem sam oblikovanju pomogla. Uprkos njenim nedostatcima, za mnoge je to bila katastrofa prije nego događaj vrijedan proslave.
Samo dva primjera. Moja najbolja prijateljica, učiteljica stranih jezika, izgubila je posao i stavljena na crnu listu jer, u trenutku kada je pao zid, predavala je u državnoj školi prava. Nije bila član partije niti je bila politički opredjeljena. Nakon mnogo truda, uspjela je da pronađe posao kao pomoć mladima isključenim iz školskog sistema, ali bez stalnog radnog ugovora i sa mnogo nižom platom. Moj brat sa doktoratom iz filozofije nauke, izgubio je istraživački posao na akademiji i od tada je mogao da nađe samo sporedne, loše plaćene privremene poslove.
[Ekonomija NDR-a kada je pao zid
Čim se granica otvorila, vlada je odlučila da osnuje povjereništvo koje bi osiguralo predaju preduzeća u javnom vlasništvu (većina preduzeća) građanima koji su stvorili bogatstvo tih preduzeća. Međutim, nekoliko mjeseci nakon sjedinjenja, novoizabrana konzervativna vlada je predala povjereništvo zapadnonjemačkim ovlaštenicima, od kojih su mnogi predstavljali interese krupnog kapitala. Ideja predaje aktiva u „javnom vlasništvu” građanima je prećutno odbačena. Umjesto toga, svi aktivi su privatizovani na brzinu. Više od 85% preduzeća su kupili zapadni Nijemci, a mnogo ih je potom zatvoreno. Na selu je 1.7 miliona hektara poljoprivredne i šumske površine prodato, a 80% poljoprivrednih radnika je izgubilo posao.
Jula 1990. godine, dok je NDR još uvijek postojala, uvedena je brzopleta „monetarna unija” čiji je rezultat bio guranje istočnonjemačke ekonomije u bankrotstvo. Prije ujedinjenja, zapadnonjemačka marka je vrijedila 4,5 istočnonjemačke marke, međutim, monetarna unija je uspostavila kurs razmjene od 1:1. Rezultat je bio porast cijene izvoznih artikala NDR-a za 450% zbog čega su izgubili na kompetitivnosti, a tržište izvoza (39% ekonomije) se neizbježno srušilo.
75. 000 učitelja izbačeno na ulicu
Veliki broj običnih radnika je izgubilo posao, ali i hiljade akademika i istraživačkih radnika. Kao rezultat čistke akademske, istraživačke i naučne zajednice tokom procesa političkog progona, više od miliona pojedinaca sa fakultetskim zvanjem je izgubilo posao. To čini 50% ove zajednice, što je u Istočnoj Njemačkoj stvorilo najveći procenat nezaposlenog visokoobrazovanog kadra u svijetu; svi univerzitetski kancelari, direktori državnih preduzeća, kao i 75,000 učitelja je izgubilo posao, a mnogi su završili na crnim listama. Ovaj proces je potpuna suprotnost onome šta se u Zapadnoj Njemačkoj dogodilo nakon rata, gde je samo nekolicina bivših nacista tretirano na ovaj način.
U NDR-u svi su imali legalno zagarantovanu sigurnost zakupa i vlasništva nad imovinom u kojoj su živjeli. Nakoj ujedinjena, preko 2,2 miliona zahtjeva za vlasništvo stranih državljana je podneseno nad stanovima građana NDR-a. Mnogi su izgubili kuće u kojima su živjeli decenijama, a veliki broj ih je izvršio samoubistvo da bi izbjegli izbacivanje. Sasvim ironično, obrnuti zahtjev za restituciju, tj. zahtjevi građana Istočne Njemačke nad imovinom u Zapadnoj Njemčkoj su odbačeni kao zakasnjeli.
Od propasti NDR-a, mnogi su priznali i žale za njegovim istinskim socijalnim dostignućima koja su uživali, a bila su ukinuta ujedinjenjem: duštvena i polna jednakost, puno zaposlenje i nedostatak straha za egzistenciju, subvencionisana stanarina, javni transport, kultura i sport. Nažalost, rušenje NDR-a i „državnog kapitalizma” došlo je malo prije kraha sistema „slobodnog tržišta” na Zapadu.
