Prezir / mržnja prema sopstvenim roditeljima

Boris Grušenko

Buduća legenda
Poruka
26.596
Našao sam ovu interesantnu listu razloga za animozitet potomstva prema svojim roditeljima koju na žalost nemam na srpskom.

........................................................................

1. You insist on being right. We all have different stories about the past, even one we shared. But as long as you insist on your version, they don’t have a right to theirs. Accept their stories as being true for them.

2. You don’t know who they are now. Life has taught them lessons you don’t know. They’re not the same people they were as children, even if you think they are. Don‘t assume that you still know what they think and feel.

3. You've locked them into outgrown childhood roles. She was a spendthrift, he was a ne’er do well, she was the good girl, he was the peacemaker. But now she manages a million-dollar budget, he has a responsible job, she’s a complete mess, and he gets in the thick of every family fight. Give them a chance to show you who they are now — you might be surprised.

4. You think the divorce doesn’t still bother them. It might. Once again, explain that it wasn’t their fault. Admit your inability to prevent it. Acknowledge their pain, even if it was long ago. Let them tell you how it was for them without being defensive. Express your regret. And tell them you hope they can move on, because you have.

5. You can't let them lead their own lives. They’re adults now — they have a right to their lifestyle, religion, partners, decisions, and choices.

6. You ignore their boundaries. You stick your nose in things that are none of your business, like their marriages. You tell their secrets to others, including their siblings. You can’t stop nagging, no matter how many times you tell them to do something they don’t want or choose not to do.

7. You listen, but you don’t hear them. You jump in before they’ve finished. You tell them instead of asking them. You talk over or through them, not to them. Just be quiet, and let their words sink in before you jump in with a response. If you don’t understand something, ask them to explain it again.

8. You take sides. Sibling quarrels aren’t your business anymore, if they ever were. Let them work it out amongst themselves, no matter who you think is right. Refuse to mediate unless you can be truly neutral.

9. You triangulate. If you can’t get what you want from one child, you try going through the other, or even through their or your spouses. You ask them to tell each other’s confidences. You draw a third person into an issue that’s only between the two of you — or should be.

10. You take liberties you’re not entitled to. Just because you’re still their parent, you can’t interfere with their life. You need to back off and wait to be asked for your help, your opinion, and your understanding. Imagine there’s a door between you and them; knock first, and don’t enter unless invited, even if the door is more than a metaphor.

........................................................................

Već sam se sretao sa ovim fenomenom i slušajući razne priče odnosno prisustvujući izlivima besa odraslih ljudi prema roditeljskom nasleđu zaključio da pored toga što niko ne može da vas razočarao kao rođeno dete jednako važi i obrnuto.

Iako je ova tema donekle tabuizirana bar kod nas ona je veoma aktuelna i čini mi se da je loše roditeljstvo jedan od ključnih razloga neuspešnosti mnogih pojedinaca sa velikim potencijalom pa i celih naroda. Jednako imam utisak da po ovom pitanju kod nas nema dovoljno svesti niti se dovoljno čini da se ona razvije.

Može li loš čovek da bude dobar roditelj?
 
Našao sam ovu interesantnu listu razloga za animozitet potomstva prema svojim roditeljima koju na žalost nemam na srpskom.



Može li loš čovek da bude dobar roditelj?

Ja ne bih znala koja bi bila definicija za loseg coveka koji eto ima i decu.
Nikada nisu oba roditelja "losha", a ako deca mrze svoje roditelje onda ja mislim da je
pre problem sa decom koja imaju neki poremecaj.
Danasnji roditelji totalno su odlepili, izgubljeni su u svemiru, deca im definisu njihove zivote, vreme,
ukus, a naravo da ti izrodi mogu i da ih preziru i mrze ako ovi nisu bili u mogucnosti da im svakog meseca
kupuju patike od 150 evra i razne druge stvari.
 
ima ponekad jednog loseg roditelja a ima i kad su oba losa ,

u oba slucajeva nije sporno kad deca mrze loseg roditelja

roditelje takodje mrzei ona deca koja su razmazena ili ona koja su ih suvise idelizovala, pa im se sruse ideaili i ljubav pretvori u mrznju
Naravno da ima i uzasnih roditelja i uzasne dece, cesto to sve ide u duetu, ali ja se zaista nikada nisam ,
susrela ( cak ni u knjigama koje citam) da dete mrzi oba roditelja.
 
Ja ne bih znala koja bi bila definicija za loseg coveka koji eto ima i decu.

Контрол фрик na prvom mestu. Fizički a naročito psihički zlostavljač na drugom i onaj potpuno nemaran na trećem.

Zajednički im je imenitelj da ne cene svoju decu i u njima vide samo loše.

a naravo da ti izrodi mogu i da ih preziru i mrze ako ovi nisu bili u mogucnosti da im svakog meseca
kupuju patike od 150 evra i razne druge stvari.

Mislim da mnogo manji broj ljudu koji ne vole svoje roditelja zamera što im nisu pružili bolje materijalno stanje.

Čini mi se da mnogo više njih u zrelim godinama ima problem s tim što su im roditelji silom menjali životne odluke odnosno potpuno ih pogrešno usmeravali.
 
svi roditelji su po difoltu loši i bezobzirni jer su nas doveli novaj ogavni svet a da nisu razmišljali kako ćemo se mi u njemu snaći,dal ćemo biti nesrećni,sakati,debeli itd
dakle deca i treba da mrzu svoje roditelje,to je sasvim normalno i poželjno čak,samo da i oni nepostanu roditelji te nastave taj suludi obrazac patnje i crkavanja na kraju patnje
 
a da nisu razmišljali kako ćemo se mi u njemu snaći

Veoma dobro zapažanje, mnogo roditelja očito ne razmišlja već se vodi nekakvom poluobičajnom stihijom u vaspitanju pa ih zato deca po shvatanju nekih životnih činjenica prezru.

Fizičke mane nisu sporne, uporan čovek može da ih relativno lako koriguje.

Međutim nametnut pogrešan sistem vrednosti kroz vaspitanje je daleko teže iskoreniti.
 
Kad su ovakve teme u pitanju onda je proverena ona stara poslovica:"iverje ne pada daleko od klade"!
Jbg, svako ima probleme i u braku i sa decom...ali zna se šta je u granicama normale, a šta su devijacije u ponašanju, šta je normalan odnos i gde je crta kad se ide u neku vrstu patologije.Šta znači izraz control freak? Pa, naravno da kontrolišem decu, neću ih pustiti valjda da rade šta im padne na pamet.Mržnja kao negativna emocija je najviše štetna upravo za tog koji mrzi.
 
К


Čini mi se da mnogo više njih u zrelim godinama ima problem s tim što su im roditelji silom menjali životne odluke odnosno potpuno ih pogrešno usmeravali.
Covek sa svojih osamnaest godina zivota ( znaci nije vise dete) mora da bude u stanju da sam donosi odluke,
ali ima ljudi i to ne malo koji bi da se ybu soprostenjem, al da im ne udje, a onda su krivi babe, dede, roditelji, socijalizam,
Tito, Sorosh. Jok bre. Ako nesto zelis moras sam, ne postoji roditelj koji bi mogao meni sa mojih 18 godina zivota da soli
pamet, ali su naravno i konsekvence takvih odluka jasne. U se i su svoje kljuse.
 
Covek sa svojih osamnaest godina zivota ( znaci nije vise dete) mora da bude u stanju da sam donosi odluke,

U ime nekih ljudi baš u tom uzrastu drugi donesu odluke tipa da su pogodniji za mobilizaciju no za život

Kao što si ti donela sve svoje ispravne i nadasve svesne odluke sa 18 tako su i ostali.

ali ima ljudi i to ne malo koji bi da se ybu soprostenjem, al da im ne udje, a onda su krivi babe, dede, roditelji, socijalizam,

Ovaj volej ću da propustim jer ne želim da budem iskren jer će mi se to uzeti za zlo.

Tito, Sorosh. Jok bre. Ako nesto zelis moras sam, ne postoji roditelj koji bi mogao meni sa mojih 18 godina zivota da soli
pamet, ali su naravno i konsekvence takvih odluka jasne. U se i su svoje kljuse.
Besmisica. U veoma siromašnom društvu ljudi su do poznih godina osuđeni na milostinju bližnjih koja je neretko uslovljena zahtevima u koje je teško poverovati.

Ali to ne može da razume neko ko je ne živi ovde.
 
ne mnogo no bukv svi roditelji ikad
ne koriguje se lako ako je neko od detinjstva već ekstremno gojazan,znači govorim o bolesti i slično
ili možda još gore slep od rodjenja,bez nekog dela tela,retardiran itd itd itd

Kada sam bio klinac godinu i po dana sam pomagao ljudima sa posebnim potrebama. Volonterski.

Niti jedan mi se nije žalio na roditelje, čak je većina osećala neku vrstu tegobe jer su smatrali da su svojim roditeljima bili teret a ne ponos.

Ti ljudi su se žalili na druge stvari.
 
Kada sam bio klinac godinu i po dana sam pomagao ljudima sa posebnim potrebama. Volonterski.

Niti jedan mi se nije žalio na roditelje, čak je većina osećala neku vrstu tegobe jer su smatrali da su svojim roditeljima bili teret a ne ponos.

Ti ljudi su se žalili na druge stvari.
pa eto vidiš,zbog roditelja osećaju grižu savesti i osećaju se loše
a i jesu im teret,tako i treba da se osećaju
 
U ime nekih ljudi baš u tom uzrastu drugi donesu odluke tipa da su pogodniji za mobilizaciju no za život

Kao što si ti donela sve svoje ispravne i nadasve svesne odluke sa 18 tako su i ostali.



Ovaj volej ću da propustim jer ne želim da budem iskren jer će mi se to uzeti za zlo.


Besmisica. U veoma siromašnom društvu ljudi su do poznih godina osuđeni na milostinju bližnjih koja je neretko uslovljena zahtevima u koje je teško poverovati.

Ali to ne može da razume neko ko je ne živi ovde.

Ali ja sam zivela tu i nisu ni meni ( narocito ne mojim roditeljima) cvetale ruze.
Pravo da ti kazem ljubav roditelja prema deci i obrnuto stvarno nema nikakve veze sa siromastvom ili
bogatstvom. Ja poznajem ljude ( uglavnom u Nemackoj=Nemce) koji imaju neke probleme sa svojim roditeljima,
nikada ne ne pitam zasto i kako, nemam utisak da su po sredi bile neke zabrane oko ucenja skole i organizovanja
zivota, izbora zene/muza nego su ti ljudi nezadovoljni zbog nekih desetih stvari i onda su roditelji krivi .

Takav je moj utisak, a uzorak mi je i srpski i nemacki.
 
Deca sama prave favorita roditelja! To je obično onaj popustljiviji, koji im više ugađa. Ja sam onaj omraženiji, ali baš me briga šta oni misle dok ne postanu svoji ljudi.
Ali je i obrnuta situacija, skoro pa i u svakoj porodici. Uvek se jedno dete ( polazim od dvoje dece kako
je to i uobicajeno) vise pazi i voli. Mnogo kasnije sam shvatila da roditelji to rade nekako intuitivno,
pokusavaju da zastite nekako to "slabije" dete.
 

Back
Top