Preminuo novinar i književni kritičar Igor Mandić

[Baudrillard]

Izvor: Boris Scitar/Pixsell
Hrvatski i jugoslovenski novinar i književni kritičar Igor Mandić preminuo je u 83. godini.


Vest o smrti Igora Mandića objavio je na „Fejsbuku“ leksikograf Velimir Visković, prenose hrvataski mediji.

„Dragi moj prijatelju, živeo si i otišao sa stilom, pisao kritike za „Jutarnji“ praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice“, napisao je Visković, opraštajući se od Mandića.

Igor Mandić je karijeru književnog kritičara počeo u zagrebačkom „Vjesniku“, posle čega je nekoliko godina pisao za „Slobodnu Dalmaciju“. Pisao je za brojne novine i magazine u SFRJ, a kasnije u regionu i bio čest gost radijskih i televizijskih emisija. Sredinom devedesetih godina prošlog veka bio je u statusu slobodnog umetnika, da bi 2000. postao glavni urednik „Vjesnika“.

Živeo je i radio u Zagrebu, gde je poslednjih godina pisao redovnu kolumnu za "Jutarnji list".

Autor je 34 knjige, uključujući "Oklop od papira", "Predsmrtni dnevnik" i "Sebi pod kožu".

Rođen je u Šibeniku 20. novembra 1939. godine. Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine

"Sve što sam imao originalno reći, zapisao sam u svojim knjigama", rekao je svojevremeno Mandić.

Bio je omiljeni sagovornik zbog svoje pronicljivosti i duhovitosti. Ponosio se svojim hedonizmom po pitanju jela i pića, pa je jednom izjavio "odvajao sam od usta da bih mogao dobro da jedem."

https://rs.n1info.com/kultura/preminuo-novinar-i-knjizevni-kriticar-igor-mandic/

 

[Baudrillard]

Jedan od najboljih esejista, preporučujem njegovu knjigu Prijapov problem.

 

[Mstislav]

Laka zemlja velikom coveku i intelektualcu. Bio je oaza normalnosti u moru ludila na ovim prostorima.

 

[Baudrillard]

Supruga preminulog pisca: Igor Mandić bi se nasmijao Aleji velikana


Kako je kazala Slavica Mandić, supruga preminulog pisca Igora Mandića, on će biti sahranjen u petak, 18. marta, i počivaće na groblju Mirogoj pored ćerke Ade.

– Igor odlazi u jako lijepo društvo – biće sahranjen u petak, 18. marta u 12.30 na groblju Mirogoj, i počivaće pored naše kćerke Ade, a odmah tu u blizini počiva i pjesnik Tin Ujević, tako da će mu tu biti dobro. Igor bi se nasmijao toj ideji da bude sahranjen u Aleji velikana, on tu ne spada. Uvijek se rugao umišljenim veličinama, lažnim velikanima, napuhanim društvenim moćnicima – kaže ekskluzivno za Danas Slavica Mandić, supruga preminulog pisca, polemičara, kritičara i javnog intelektualca koji je obeležio kulturnu i medijsku scenu ovog prostora, bio opozicija svakoj vlasti i službenom mišljenju, i proživeo sudbinu koju su mu njegovi beskompromisni stavovi doneli.

Igor Mandić je rođen 20. novembra 1939. u Šibeniku, a preminuo je od srčanog udara u nedelju, 13. marta, u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh. Od 1966, i prvih kolumni u “Vjesniku u srijedu”, tokom karijere koja je trajala do kraja njegovog života, blizu šest decenija, Mandić je svoje književne kritike, polemike, esejističke tekstove i feljtone objavljivao u brojnim, najznačajnijim jugoslovenskim, hrvatskim i srpskim časopisima, među kojima su i “Književna reč”, “Književne novine”, “Politika”, “Duga”, “NIN”. U velikoj zaostavštini Igora Mandića koja ostaje za ugled kulturi, društvima i medijima ovog prostora je i 35 knjiga, izuzetnih književnih ostvarenja, među kojima su i njegove autobiografije.

Poslednjih godina pisao je kolumne za hrvatski “Jutarnji list”, a svoje poslednje knjige, “Sebi pod kožu”, “U zadnji čas”, “Oklop od papira” i “Predsmrtni dnevnik”, Mandić je nazvao “oproštajem od svih, i crtom ispod svoje biografije”. Sa suprugom Slavicom, koju je upoznao još šezdesetih godina kao student u Zagrebu, imao je ćerku Adu, koja je tragično preminula 2004. godine.

Pisac čije će ime i sintagma „moja malenkost“ zauvek ostati intelektualna institucija na ovom prostoru, koji je oduvek bio ispred svog vremena i proživeo život na svojoj slobodnoj intelektualnoj teritoriji s koje se obračunavao sa svakom malograđanštinom plaćajući cenu za to, ostaće upamćen i po tome što u Hrvatskoj nije dobio nijednu književnu nagradu.

Jedino priznanje koje je veliki Igor Mandić primio bila je nagrada „Otokar Keršovani“ za životno delo, koju mu je 2006. godine dodelilo Hrvatsko novinarsko društvo.

https://www.danas.rs/kultura/supruga-preminulog-pisca-igor-mandic-bi-se-nasmijao-aleji-velikana/