Krajnje nekvalitetan narod
Naime, poštenog predsjednika katolika, koji bi zadovoljio crkvene kriterije, Hrvatska bi već odavno imala, kad bi njezini stanovnici bili mirni, vrijedni i bogobojazni. No istina je upravo suprotna, Hrvati su bezbožni pokvarenjaci, sitni lupeži, prevaranti, zlostavljači i bludnici. Radi se o krajnje nekvalitetnom narodu, a dokaz te oštre ocjene naći ćete ako se poslužite omiljenom dedukcijskom metodom crkvenog vrha - statistikom.
Primjerice, biskupi tvrde kako novi hrvatski predsjednik mora zastupati temeljne kršćanske vrijednosti kao što su brak i obitelj, no čak 25 posto sklopljenih brakova završi razvodom. Od toga se čak 40 posto razvoda dogodi u prvih pet godina braka. Bit će da tim razvodima kumuju i bračne nevjere. Barem se to može zaključiti iz podataka koji govore da tijekom života svaki peti Hrvat prevari svoju suprugu, istu onu kojoj je pred Bogom obećao vječnu vjernost. Svaka deseta Hrvatica učini isto.
Pobožnim Hrvatima poroci nisu strani
U takvoj situaciji teško je očekivati da stanje hrvatskih obitelji bude naročito lijepo, bez obzira što se navodno radi o temelju sretnog života u duhu vjere. To se najbolje može iščitati iz podataka o zlostavljanjima djece. Tako prema jednom istraživanju provedenom među hrvatskim maturantima ispada da je njih 48 posto pretrpjelo neki vid emocionalnog zlostavljanja. Žrtvama fizičkog zlostavljanja deklariralo se 30 posto maturanata. Seksualno je bilo zlostavljano 18,1 posto, dok je nasilju u obitelji svjedočilo 16,8 posto ispitanih.
Kako se zlostavljanje djece uklapa u kršćanske vrijednosti koje uporno zagovara Crkva teško je shvatiti, ali izvjesno je da pobožnim Hrvatima ni ostali poroci nisu strani. Tako je primjerice u Hrvatskoj 300 tisuća registriranih alkoholičara, a stručnjaci pretpostavljanju kako ih u stvarnosti ima dvostruko više. Ukratko, to znači da je otprilike svaki osmi Hrvat alkoholičar, a za pretpostaviti je i da ih dosta konzumira drogu. Zanimljivo, ti poroci su sve popularniji među mladima, usprkos činjenici da golem broj njih polazi vjeronauk, pa čak i paraleno, u školi i crkvi.
Kockari, pijanci i agresivci
Iz istraživanja koje je proveo dr. Petar Bezinović, znanstvenik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu ispada da samo 25,4 posto djevojčica i 36,3 posto dječaka u dobi od 14 godina ne konzumira alkohol. To i ne čudi, s obzirom da 20 posto djece koja piju tvrde da su im alkohol dali roditelji. Nadalje, svaki peti 14-godišnjak kocka, a svaki drugi dječak i 36 posto djevojčica iste dobi probleme rješavaju agresijom.
To konkretno znači da je svaki četvrti učenik 8. razreda barem jednom iz kuće izašao noseći hladno oružje (nož, bokser ili palicu), svaki peti priznao je da je napao vršnjaka s namjerom da ga ozlijedi, 17,3 posto 14-godišnjaka najmanje je jednom udarilo ili prijetilo nekome od roditelja, dok je svaki deseti osmaš bio nasilan prema učiteljici. Nitko od navedenih nije pomislio da bi bližnjega svoga trebao poljubiti, umjesto da mu razbije glavu, ili jednostavno okrenuti drugi obraz, kao što piše u Bibliji.
Seksualnu apstinenciju rijetki prihvaćaju
Mladi baš ne slušaju ni crkvene savjete vezane za seksualne aktivnosti. Apstinenciju rijetki prihvaćaju, dapače prema podacima studije Health Behaviour in School-aged children svaki treći dječak i svaka šesta djevojčica u Hrvatskoj izgubit će nevinost u 15. godini života, a 20,9 posto djevojaka koje su imale seksualna iskustva, imale su ih s istim spolom. Heteroseksualni seks pak gotovo neminovno vodi k trudnoći, a usprkos činjenici da u Hrvatskoj svake godine rodi oko dvije tisuće srednjoškolki, značajan broj trudnoća, i među starijima, je neželeljen.
Tu dolazimo do pobačaja, još jednog od glavnih uporišta kršćanske doktrine. Hrvatskoj treba predsjednik koji će se protiviti pobačaju, kažu biskupi, ali je li to realno očekivati kad se, prema podacima objavljenim u Novom Listu, u Hrvatskoj godišnje izvede 30 tisuća abortusa. Iz crkvene perspektive radi se o eklatantnom primjeru nepoštivanja svetosti ljudskog života, no iz perspektive hrvatskih građana život i nije bog zna kako svet. Jer svake godine u Hrvatskoj se dogodi oko 2,5 tisuće kaznenih djela protiv života i tijela, od teških ubojstava preko čedomorstva do nanošenja raznih vrsta tjelesnih ozljeda. Uostalom, u Hrvatskoj se godišnje dogodi 74,5 tisuća kaznenih djela, a samo u Zagrebu 17,6 tisuća, od čega ispada da je svaki pedeseti stanovnik tog grada, inače nastanjenog poniznim vjernicima, ustvari najobičniji kriminalac.
Kriminal kao životna okupacija
To da Hrvati često odabiru kriminal kao životnu okupaciju ne iznenađuje, s obzirom na to da nisu naročito savjesni radnici. Inače, marljivost i poštenje također se smatraju jakim stupovima katoličke etike, ali u Hrvatskoj ih se baš i ne može primjetiti. Tako primjerice, gotovo polovica svih primatelja socijalne pomoći u Hrvatskoj, a riječ je o nešto više od 40 tisuća ljudi, odrasle su i radno sposobne osobe. Dakle, oni ne rade i ne žele raditi, a i oni koji rade trude se da rade što manje, pa tako postoji podatak da svaki osmi zaposleni u Hrvatskoj barem jednom godišnje otvori bolovanje iako je potpuno zdrav. Za kraj, da se vratimo na one seksualne aktivnosti s početka teksta, svaki drugi zaposleni Hrvat i Hrvatica na radnom mjestu su imali ljubavnu vezu.
Dakle, ako je istinita postavka hrvatskih biskupa kako bi novi hrvatski predsjednik trebao odražavati statističke karakteristike stanovništva, u tom slučaju on nipošto neće biti dobar pastir, pobožni i pošteni čovjek koji će među domaćim građanima promovirati istinske kršćanske vrijednosti. Bit će to najvjerojatnije neki zlostavljač ili kriminalac, pohotni nasilnik, prevarant, lažov ili alkoholičar, a kad se čovjek sjeti tko se sve kandidirao, nije nemoguće da budući hrvatski predsjednik bude imao i sve od navedenih kvaliteta.
u skladu sa tvojim "stanjem"
