Predrasude i strah od nepoznatog

Ne postoje pravi i kvazivernici, vernik je neko ko veruje u vishu silu, postoji beskrajno mnogo interpretacija te vishe sile no svi su oni vernici. Kao shto ti kazhesh da je neko kvazivernik tako taj neko isto mozhe retji za tebe, s punim pravom jer se tvoje vidjenje vere razlikuje od njenog. Dakle il si vernik il nisi. Kad smo vetj tu, sve u vezi vere je rekla kazala, dal je Isus ustao iz mrtvih, il Buda dozhiveo prosvetljenje, nije da postoje dokazi vetj samo rekla kazala, chinjenice i religija nisu prijatelji. I da odgovorimo na pitanje, ne postoji recept kako da se neko oslobodi predrasuda, kao shto ne mozhesh objasniti kako da voli il da mrzi. Niko ne mozhe da nas promeni osim nas samih, izboriti se s predrasudama je stvar duhovnosti, da li hotjesh da budesh bolji chovek, da li zhelish pravedniji svet, kako dozhivljavash moral itd.
kvbazivernik je onaj koji se samo tako deklarise
a ne zivi po veri...
znaci ima puno kvazivernika

- - - - - - - - - -

naprimer kvazivernik ce vredjati prave vernike
pravi vernik nece obratno
 
Retke su osobe koje zaista mogu biti same i svoje. U duhovnom, intelektualnom, emotivnom, pa i fizickom smislu. Vecina ljudi trazi svoj "copor". U grupi je lakse ne samo zbog osecaja pripadnosti, vec zato sto je svaka grupa, bez obzira koliko smo karakterno razliciti, vezana slicnostima i ima samo jednu glavu. Svako ko se ponasa drugacije rusi taj sklad, sto opet u pripadniku grupe izaziva nesigurnost, strah, a iz straha se radja agresija.
 
Pitanje za postavljaca teme

a kako ti stojis sa predrasudama?

i Sta mislis da li se mogu prevazici...
na primer da je neko svestan da ima predrasude prema nekome...

Naravno da imam predrasude, samo ne lajem na sve koji su drugaciji od mene, mozda ranije kao mladji, sada pustam druge da zive i gledam svoja posla :), a svoje licno misljenje zadrzavam za sebe, ili sam jednostavno apatican prema drugim ljudima i njihovim izborima.
Smatram da svako ima pravo na svoje misljenje, ma kakva to predrasuda bila, ma koliko glupa meni ili nekom drugom, taj neko ima pravo da to misli u svom licnom zivotu.
Ne mislim da ima pravo da napada druge javno, ili omalovazava, mada tu se vec postavlja pitanje dokle ide sloboda govora i razmena misljenja.

Iz licnog primera cu ti reci da sam svoje neke predrasude prevazisao donekle, ne potpuno, ali delimicno.
Primera radi, ja licno ne volim tattoo i pirsinge, i tako jednom prilikom moj dugogodisnji prijatelj dodje da mi pokaze svoje nove pirsinge i ja sam zanemeo i u trenutku se zapitao da li je to taj isti prijatelj koga sam imao sve te godine.
Naravno, posle 5 minuta mog nekog "soka", skapirao sam da se nista nije promenilo i da smo mi prijatelji jos uvek (nije mi ni na pamet palo da ugrozavam nase prijateljstvo zbog neke gluposti) i sada ne mogu da ga zamislim bez tih pirsinga.
Jednostavno, to je ono sto njega cini srecnim, oseca se dobro tako, ne ugrozava niti mene, niti sebe, niti bilo kog drugog, tako da, zaista nema potrebe za predrasudama ili osudom.

Slicna situacija mi se dogodila i sa jednom prijateljicom i njenom tetovazom, i sada kada pogledam trezne glave mogu reci da joj super stoji i da mi je drago zbog nje.

Nisam se potpuno oslobodio svojih predrasuda, iako sam veoma tolerantan za svoje najblize, sa nekim koga ne poznajem verovatno ne bih bio toliko tolerantan, naravno ne bih nikada napadao verbalno ili fizicki, ali jednostavno bi neki osecaj nelagode unutra postojao.
Mozda sam ja nepoverljiv, plasljiv od svega sto nije deo mog malog sveta i nalik na mene, ali to ne znaci da ne mogu da ucim i da napredujem.
Jednostavno stavis se u taj krug ljudi, vidis da su to isto obicni ljudi koji disu, misle, pate, vole, jedu, piju isto kao i ja, pa mozda i nadjemo neku zajednicku crtu, a vremenom odbambeni mehanizmi, tj. predrasude donekle izblede.

Ostaje pitanje koliko i da li su neke predrasude istinite (ne za svakog pojedinca grupe naravno), vec u globalu, jer ako nesto se gega kao patka, zvuci kao patka, izgleda kao patka, pa verovatno i jeste patka, to je odbrambeni mehanizam.

Svesnost ostaje problem, jer bio sam zrtva necije generalizacije, iz prostog razloga jer se ta osoba bojala da cu zbog svojih nekih stavova ja toj osobi naneti bol, i da sam zbog tih stavova losa osoba. Da li je ta generalizacija te osobe sto se mene tice bila tacna? Pa tu i tamo, mozda 20ak % u najboljem slucaju, ostalo me je samo iritiralo i pokazalo mi ko sam (nekada bio) ja. Jednostavno, ako se neciji moral razlikuje, taj neko obicno brani svoj moral kao svoje ja, a svi koji se razlikuju ga ugrozavaju, jer nepoznato je uvek potencijalno opasno. Tako da neko nije svestan da generalizuje, jer to je ono u sta on veruje (to je po mom misljenju zlo, lose, i nema diskusije), pokazuje svoj stav, i ono sto mozda ne zna, ili ne moze da razume, zbog svojih nekih stavova otpisuje odmah kao zlo.
 
Poslednja izmena:
Retke su osobe koje zaista mogu biti same i svoje. U duhovnom, intelektualnom, emotivnom, pa i fizickom smislu. Vecina ljudi trazi svoj "copor". U grupi je lakse ne samo zbog osecaja pripadnosti, vec zato sto je svaka grupa, bez obzira koliko smo karakterno razliciti, vezana slicnostima i ima samo jednu glavu. Svako ko se ponasa drugacije rusi taj sklad, sto opet u pripadniku grupe izaziva nesigurnost, strah, a iz straha se radja agresija.

Da ali ima tih retkih, samostalnih licnosti....
Ti koji traze copor su kukavice i nemaju svoju licnost...

da iz straha su agresivni....
 
Naravno da imam predrasude, samo ne lajem na sve koji su drugaciji od mene, mozda ranije kao mladji, sada pustam druge da zive i gledam svoja posla :), a svoje licno misljenje zadrzavam za sebe, ili sam jednostavno apatican prema drugim ljudima i njihovim izborima.
Smatram da svako ima pravo na svoje misljenje, ma kakva to predrasuda bila, ma koliko glupa meni ili nekom drugom, taj neko ima pravo da to misli u svom licnom zivotu.
Ne mislim da ima pravo da napada druge javno, ili omalovazava, mada tu se vec postavlja pitanje dokle ide sloboda govora i razmena misljenja.

Iz licnog primera cu ti reci da sam svoje neke predrasude prevazisao donekle, ne potpuno, ali delimicno.
Primera radi, ja licno ne volim tattoo i pirsinge, i tako jednom prilikom moj dugogodisnji prijatelj dodje da mi pokaze svoje nove pirsinge i ja sam zanemeo i u trenutku se zapitao da li je to taj isti prijatelj koga sam imao sve te godine.
Naravno, posle 5 minuta mog nekog "soka", skapirao sam da se nista nije promenilo i da smo mi prijatelji jos uvek (nije mi ni na pamet palo da ugrozavam nase prijateljstvo zbog neke gluposti) i sada ne mogu da ga zamislim bez tih pirsinga.
Jednostavno, to je ono sto njega cini srecnim, oseca se dobro tako, ne ugrozava niti mene, niti sebe, niti bilo kog drugog, tako da, zaista nema potrebe za predrasudama ili osudom.

Slicna situacija mi se dogodila i sa jednom prijateljicom i njenom tetovazom, i sada kada pogledam trezne glave mogu reci da joj super stoji i da mi je drago zbog nje.

Nisam se potpuno oslobodio svojih predrasuda, iako sam veoma tolerantan za svoje najblize, sa nekim koga ne poznajem verovatno ne bih bio toliko tolerantan, naravno ne bih nikada napadao verbalno ili fizicki, ali jednostavno bi neki osecaj nelagode unutra postojao.
Mozda sam ja nepoverljiv, plasljiv od svega sto nije deo mog malog sveta i nalik na mene, ali to ne znaci da ne mogu da ucim i da napredujem.
Jednostavno stavis se u taj krug ljudi, vidis da su to isto obicni ljudi koji disu, misle, pate, vole, jedu, piju isto kao i ja, pa mozda i nadjemo neku zajednicku crtu, a vremenom odbambeni mehanizmi, tj. predrasude donekle izblede.

Ostaje pitanje koliko i da li su neke predrasude istinite (ne za svakog pojedinca grupe naravno), vec u globalu, jer ako nesto se gega kao patka, zvuci kao patka, izgleda kao patka, pa verovatno i jeste patka, to je odbrambeni mehanizam.

Svesnost ostaje problem, jer bio sam zrtva necije generalizacije, iz prostog razloga jer se ta osoba bojala da cu zbog svojih nekih stavova ja toj osobi naneti bol, i da sam zbog tih stavova losa osoba. Da li je ta generalizacija te osobe sto se mene tice bila tacna? Pa tu i tamo, mozda 20ak % u najboljem slucaju, ostalo me je samo iritiralo i pokazalo mi ko sam (nekada bio) ja. Jednostavno, ako se neciji moral razlikuje, taj neko obicno brani svoj moral kao svoje ja, a svi koji se razlikuju ga ugrozavaju, jer nepoznato je uvek potencijalno opasno. Tako da neko nije svestan da generalizuje, jer to je ono u sta on veruje (to je po mom misljenju zlo, lose, i nema diskusije), pokazuje svoj stav, i ono sto mozda ne zna, ili ne moze da razume, zbog svojih nekih stavova otpisuje odmah kao zlo.

E hvala na tvom odgovoru...
ja mozda nemam predrasude prema razlicitostima, tako sam odgajana...
i takav stav sam i sama izgradila tokom zivota
zanimajuci se za psihologiju
svesnost je pola posla
a pola je rad na sebi...

Takodje moze se covek boriti protiv toga...
Ali ne moze ako je egoista i sujetan...
Covek ipak treba da bude dobar da bi se izdigao iznad tih povrsnosti i generalizacija...

Covek ako ima ljubavi u sebi shvata da je covek covek ma kakvu etiketu dobio
ma kako nama delovao
i ako tako posmatra ljude, kao ljudska bica... onda nece imati predrasude...
Ako ih upoznaje...

Bitno je samo definisati razlicitosti kao razlicitost, bez kacenja zlih etiketa...

Takodje oni koji kace drugima etikete samo pospesuju predrasude prema njima
i to je zlo

Takodje sam se u zivotu druzila sa razlicitim ljudima...
Ako naucimo da volimo ljude necemo imati predrasude...
Da zapazamo ono dobro kod njih, ako ga ima...
 
Poslednja izmena:
Slazem se, zapaziti dobro nekako "negira" ono lose, te predrasude, i pokazuje nam da u svakom postoji nesto dobro i ljudski.
Pitanje je samo ko ce "kopati" dovoljno dugo, i koliko je ko spreman da tolerise, da izmeni svoje stavove, i svoje ja.

treba menjati bolesni deo ja... svi ga imaju zbog nesavrsenosti...
ili makar ga biti svestan

- - - - - - - - - -

kad neko nije svestan to je problem

- - - - - - - - - -

on iako ima predrasude druge dozivljava losima u odnosu na sebe
i nece sebe zeleti da menja nego ce se svim silama truditi da unisti to razlicito kod drugih
bilo mrznjom zaviscu ili ljubomorom

- - - - - - - - - -

jer mu sujeta ne dozvoljava da sebe ispita i vidi
 
ljudi vole ogradjen prostor da bi imali osecaj pripadnosti a ujedno i fantazirali o rushenju istog i slobodi..
predrasude su im neophodne da bi imali manji prostor za menevrisanje a samim tim i lakshe funkcionisali u tz realnosti..
oslobadjanjem uma pomeraju se granice i rushe izvesne predrasude.
 
covek se uvek boji nepoznatog, bas zato sto je nepoznato-ne znas kakvo je i sta je to sto ti je nepoznato i sto ej jos vaznije-kakve posledice moze imati po tebe
kad nesto poznajes, znas i kako da se sa njim nosis
secam se svog uzasnog straha od porodjaja-ne onog klasicnog da li ce sve niti ok, vec straha od bola, od toga kako to izgleda, da li cu umeti/moci sa time da se nosim, kako i sta da radim...i kad je proslo, to je bilo jedno od najgorih iskustava u mom zivotu, ali ga se vise nisam plasila, jer sam sada to-nesto poznavala
 
meni je uvek interesanrno sretanje sa nepoznatim... bilo da se radi o poslu, dogadjaju, choveku... kada mi od susreta sa nechim do sada nepoznatim zavise druge vazne stvari ova moja zainteresovanost je pomeshana sa strahom...

hm, porodjaj je zanimljiv primer, kod mene je potvrdjena ona izreka: najveci bolovi koji se najbrze zaborave...
 
meni je uvek interesanrno sretanje sa nepoznatim... bilo da se radi o poslu, dogadjaju, choveku... kada mi od susreta sa nechim do sada nepoznatim zavise druge vazne stvari ova moja zainteresovanost je pomeshana sa strahom...

hm, porodjaj je zanimljiv primer, kod mene je potvrdjena ona izreka: najveci bolovi koji se najbrze zaborave...
pa, meni je jedino interesantno sretanje sa nepoznatom zemljom koju zarko zelim da posetim i sa nepoznatim muskarcem koga zarko zelim da posedujem :lol:
od toga mi klecaju kolena u pozitivnom smislu
ovo drugo-jok
 

Back
Top