Aster Blistok - Axel Moonshine, Le vagabond des limbes
Teško je preciznije proceniti u kojoj meri specifičnost crtačkog stila Julija Ribere izvire iz tradicije španskih uličnih pučkih igara, a kasnije i pozorišne burleske. Mnogo je lakše utvrditi konstantnost satiričnog stila koji je Ribera zadržao kako u svom autorskom projektu Drakuleta (Dracurella), tako i u zajedničkom radu na Asteru Blistoku (Axel Moonshine, Le vagabond des limbes) sa scenaristom Christianom Godardom. Po rečima Brada Balfoura, Ribera koristi klasičniji stripovni jezik, ali ga uzdiže do vizuelne parodije tradicionalnog pripovedačkog pristupa u stripu. Dodao bih da u Asteru Blistoku nije reč samo o netradicionalnom korišćenju tradicionalnih sredstava kreiranja stripa nego i o netradicionalnim i nekonvencionalnim razmišljanjima o aporijama čovekove egzistencije.
Julio Ribera rođen je 1927. godine u Barseloni. Bio je devetogodišnjak kada je izbio španski građanski rat. U Španiji je živeo sve do 1954. godine radeći kao ilustrator (jedno vreme je bio i bubnjar u noćnim džez klubovima). Tada se preseljava u Pariz. Ne mali broj godina radio je dnevne stripove. Šezdesetih godina sarađuje u “Pilotu” gde se upoznaje sa Christianom Godardom. Njihova tadašnja saradnja bila je kratkotrajna. Ribera 1973. godine samostalno započinje Drakuletu koja će se tri godine kasnije pojaviti kao album.
Christian Godard rođen je 1932. godine u Parizu. Ni njegovo detinjstvo nije zaobišao rat i period nemačke okupacije Francuske. Deo njegovog neposrednog iskustva bio je i alžirski rat. Godard se ogledao u raznim delatnostima. Bavio se crtanjem stripova i ilustracijom, da bi se krajem šezdesetih godina, ohrabren podrškom Renea Goscinnyja, upustio u pisanje scenarija za stripove, što mu je ubrzo postalo primarna delatnost. Pored stripa, pisao je tekstove za televiziju i pozorište i objavio nekoliko novela.
1974. godine Godard i Ribera počinju rad na Asteru Blistoku. Prva dva albuma pojavljuju se već sledeće godine. Aster Blistok je 1976. godine dobio nagradu “Alfred” kao najbolji naučnofantastični strip godine. Od 1980. godine povremeno ga objavljuje američki
“Heavy Metal”, a od 1983. godine američki i kanadski čitaoci mogli su da ga čitaju i u albumima. Jugoslovenska publika prvi put se srela sa ovim stripom decembra 1977. godine u
“EKS almanahu”. Do 1980. godine “EKS almanah” izdaje svake godine po jednu epizodu (prve dve bile su objavljene u koloru). Počev od 1983. godine, Astera Blistoka objavljuje
“Stripoteka” preskočivši prve četiri epizode.
Od medijske pažnje koja je kod nas obraćena na Astera Blistoka treba pomenuti osvrt Pede Vukovića u tekstu Kosmičke opere (
“YU strip magazin” br. 63–64. mart–april 1984) i tekst Aleksandra Boškovića Vitez beskraja pred vratima snova (
“Reporter” br. 924, 11. 12. 1984). Vredi pomenuti da je već sredinom osamdesetih Aster Blistok iskrsnuo na listi stvari koje su “in” u Skoplju
(“Intervju” 20. 01. 1984), a da se
Aleksandar Tijanić poslužio aluzijom na lik Maskija (Musky) govoreći o Michaelu Jacksonu u tekstu Kriza i seksualna kontrarevolucija (
“NIN”, 11. 08. 1985).
Riberin pomenuti satirični stil primetan je već u Drakuleti. To je priča o dogodovštinama usvojene kćeri grofa Dracule koji bezuspešno pokušava od svoje usvojenice da stvori valjanog monstruma i krvoloka, dakle da je socijalizuje u zajednicu spodoba. Drakuleta je, međutim, opčinjena uređajima za domaćinstvo, čarima sveta potrošnje i ljubavnim pričama na TV-u, jednom rečju ona je devojka zlatnog srca. Uz to se još druži sa potpuno bezazlenim, zaljubljenim zmajem koji, naravno, bljuje vatru. Ribera ovu priču crtački stilizuje u rasponu od zašećerene bajke do zašećerenog horora, blago ironizirajući ovaj raspon.
Christianu Godardu bio je očigledno, neophodan Riberin neobičan crtački temperament da bi se zajedno upustili u realizaciju krajnje osobenog projekta u svetu stripa, koji izmiče površnijim pokušajima žanrovskog klasifikovanja. Kao što rekoh, Aster Blistok je dobio nagradu kao naučnofantastični strip. U potrazi za podvrstom žanra, a sledeći formalne karakteristike, ovom stripu mogu pripisati postavku spejs–opere. Međutim, već su prethodni klasifikatori primetili da je u pitanju tvorevina koja je izgubila svoju žanrovsku nevinost, a koja je naučila da se smeje na svoj račun. Stvarajući neuporedivo svrsishodniji okvir priče i snažniju motivisanost likova Aster Blistok počinje da pokazuje osobine oprečne žanrovskim konvencijama kosmičke opere. Ovaj strip se pokazuje kao lažna spejs–opera, samo prividno zaodeven u žanrovsko ruho, što je deo njegove mnogo ozbiljnije strategije opsene. Ova, pak, strategija približava Astera Blistoka formi “bildungromana”.
Od presudne je važnosti struktura odnosa između tri glavna lika. Trougao
Maski–Aster–Himera.
Maski je viševekovno trinaestogodišnje dete neopredeljenog pola koje će nastaviti normalan razvoj i sazrevanje kada bude našlo razlog i osobu koja će mu dati želju za polnošću i starenjem.
Aster je tridesetogodišnjak, zreli avanturista koji još jedino žudi da pronađe
Himeru, opsesivni lik žene koja mu se javlja u snovima. Asterova svakodnevica je, međutim, Maski. Maski se podsmeva svetu vrednosti i želja odraslih, sve više zavirujući u njegove tajne. Himera je, pak, san. Kao ostrašćena projekcija, ona daje pokretačku snagu Asterovom traganju, ali zadržava element apstraktnosti.
San, bizarnost i ironija sačinjavaju TRAGANJE
U prvoj epizodi jedan prijatelj kaže Asteru: “Tako mi bogova, veliki si put prešao...”, a Maski, sedeći iza njih, na izgled nezainteresovano dodaje: “Ali se ipak sve vrli u krug i uvek se vraćamo na početku tačku.” Naravno, ono što ni Aster, a dugo vremena ni Maski ne slute je da je centar kruga u njima samima. Zajedničko putovanje Astera i Maskija pokazuje se kao traganje za sopstvenim identitetom. Niz lažnih dosezanja Himere praćeno je Maskijevom postepenom metamorfozom.
Najdragocenija su mesta gde situacija koja izgleda da će završiti u sladunjavosti odjednom gubi svoju samorazumljivost. Iz zešećerenosti sledi skok u mučno. Ovaj skok ne bi sam po sebi vratio težinu stvarima da ne poseduje snažnu motivisanost. Upravo u ovim tačkama preokreta Aster Blistok dostiže svoju najveću vrednost. Na liniji transsupstancijacije, preokretanja kiča u autentičnost, odvija se ispitivanje i prevrednovanje mnogih drugih graničnih situacija u Asteru Blistoku.
Godard i Ribera u Asteru Blistoku primenjuju postupak “pozajmljivanja” i “variranja” tema koja su deo kulturne tradicije različitih medija i žanrova. Otud nije teško prepoznati varijacije tema iz naučnofantastične književnosti kao što su
Lemov Solaris, Orwelova 1984, Barjavelov Neoprezni putnik i Dickovi romani, zatim iz Carrollove Alise u zemlji čuda, Chaplinovog filma Veliki diktator itd.
Osim variranja i parodiranja tema iz postojećih tvorevina kulture, u Asteru Blistoku postoji čitav niz referencijalnih aspekata koji vrlo izoštreno povezuju svet stripovne fikcije sa stvarnošću. Ribera i Godard stvorili su imaginarne svetove u kojima su mnoge aporije ljudskog života preterano zaoštrene i ispoljene. Međutim, ovi imaginarni svetovi imaju ili puštaju duboko svoje korene kako u svakodnevnoj realnosti, tako i u istoriji. Elementi politike, izokrenute ekonomije i reklame svaki čas bleskasto provejavaju. Erotika je takođe, nestandardna. Pomenuti Brad Balfour kaže da njihovi monstrumi ozbiljno preokreću konvencionalne pojmove o seksualnosti. Epizoda
Vrhovni alhemičar je, pak, bizarna, ali svakako i slojevita teološka rasprava.
Ništa manje upečatljiva je epizoda
U svetu varki u kojoj, usled učinka zglavkara koji se hrani Asterovom krvlju, dolazi do ukrštanja različitih istorijskim perioda odraženih u filmskoj industriji Holiwooda. Prepliću se nacizam, srednji vek, ratovanje sa Indijancima, okršaji motociklističkih bandi... Ovo komešanje izgleda kao noćna mora, san koji gubi ma kakav smisao. Međutim, pri završnici suluda igra zadobija opori ukus rekapitulacije dosadašnje istorije na planeti Zemlji. Bumerang groteske igranja sa elementima uzetim iz istorije Godard i Ribera vraćaju istoriji samoj. Aster Blistok se pokazuje kao jedna od izuzetno specifičnih i do sada retkih zamisli u svetu stripa.
Ribera opsenarsku zamisao Astera Blistoka grafički pojačava kontrastnim efektom koji nastaje primenom dveju oprečnih crtačkih tehnika. U prvim albumima prisutna je tehnika “senčenja” putem otiska različitih vrsta tkanina i sunđera koji zamenjuju klasičnu ulogu rastera. Ovome Ribera često kontrastira prozračan crtež naglašeno tanke linije. Bizarnost poetike Astera Blistoka otelovljuju i neverovatna arhitektonska rešenja redovno asimetričnih konstrukcija, kao i niz totala koji imaju funkciju pre da zbune nego da načine pojavu preglednom.
Za Julija Riberu ne bih mogao reći da je crtač ranga velikih majstora stripa. Riberi, doduše, nije teško otkriti nedostatke. Primetna je povremena ukočenost figura, pa i opšta neujednačenost crtačke vrednosti. I pored toga on uspeva da, sredstvima kojima raspolaže, oživi svet osobene poetičnosti. Štaviše, teško da bi drugi, zanatski dosledniji crtač uspeo da dočara magiju i opsenu Astera Blistoka.
Autor Teksta:
Zoran Đukanović
Preuzeto iz knjige: Tomas Man ili Filip K Dik