Predlog za podizanje spomenika srpskom vojskovođi, Vlatku Vukoviću

Jebivet@r

Domaćin
Poruka
4.546
Pa ovako:

Koliko sam ja barem upoznat, ne postoji nista novije gradnje, sto bi podsecalo srpski narod u Hercegovini i sire, na jednog od svojih srednjevekovnih vladara. Neka me ispravi neko iz RS, ako gresim. Mozda bi najlepse bilo, kada bi dobio spomenik kod mesta, po kojem je i najvise ostao upamcen, a to je Bileca, gde je potukao muhamedansku vojsku. Taman i da podsetimo navodne Bosnjake, ko je ko i ko se borio protiv osvajaca, a ko im je potom ljubio ruke, a i nesto drugo. Sve sto je Vlatko Vukovic radio, se malo razlikuje od ovog danas. Poput danasnjih Srba, branio je svoju zemlju od nasrtaja muhamedanskih hordi. Isao je da pomogne braci preko Drine, isto kao sto bi, siguran sam, danasnji Srbi u RS ucinili isto. Ne smemo dozvoliti da nasi junaci ostanu zaboravljeni, a istorija gurnuta sa strane i ostavljena drugom, da se njome perverzno nasladjuje. Zaista bi bilo dobro, kada bi neko da li udruzenje, da li pojedinac iz RS, svejedno, pokrenuli postupak za podizanje takvog spomenika, kako secanje na Vlatka Vukovica i njegova dela, ne bi nestalo.
 
Pa ovako:

Koliko sam ja barem upoznat, ne postoji nista novije gradnje, sto bi podsecalo srpski narod u Hercegovini i sire, na jednog od svojih srednjevekovnih vladara. Neka me ispravi neko iz RS, ako gresim. Mozda bi najlepse bilo, kada bi dobio spomenik kod mesta, po kojem je i najvise ostao upamcen, a to je Bileca, gde je potukao muhamedansku vojsku. Taman i da podsetimo navodne Bosnjake, ko je ko i ko se borio protiv osvajaca, a ko im je potom ljubio ruke, a i nesto drugo. Sve sto je Vlatko Vukovic radio, se malo razlikuje od ovog danas. Poput danasnjih Srba, branio je svoju zemlju od nasrtaja muhamedanskih hordi. Isao je da pomogne braci preko Drine, isto kao sto bi, siguran sam, danasnji Srbi u RS ucinili isto. Ne smemo dozvoliti da nasi junaci ostanu zaboravljeni, a istorija gurnuta sa strane i ostavljena drugom, da se njome perverzno nasladjuje. Zaista bi bilo dobro, kada bi neko da li udruzenje, da li pojedinac iz RS, svejedno, pokrenuli postupak za podizanje takvog spomenika, kako secanje na Vlatka Vukovica i njegova dela, ne bi nestalo.

можда су и њему прави непријатељи били западни јевреји?
 
можда су и њему прави непријатељи били западни јевреји?

Mislim da je imao preca posla u to vreme, ali kad vec pomenu jevreje, podseti me na jedan od predloga za spomenik Svjatoslavu Prvom, zadnjem velikom rodovernom vladaru Kijeva.

OotD588600.jpg


Naravno jevrejske zajednice po Rusiji su digle dreku oko ovog, pa je na izgradjenom spomeniku, zvezda na stitu promenjena. Ali ovo zato meni dade sjajnu ideju. :) Umesto Davidove zvezde na stit staviti polumesec i to je to. :D
 
Sigurno je zasluzniji od nekih,ciji spomenici danas krase trgove i parkove sirom zemlje.Mozda i ima spomenik negde po Hercegovini.

Pripadao je mocnoj hercegovackoj porodici Kosaca,bio najbolji Tvrtkov vojvoda i vojskovodja,potukao Turke u boju kod Bilece 1388,ucestvovao u boju na Kosovu i vratio se da izvesti Tvrtka o srbskoj pobedi.

Stablo Kosaca vojvoda od Svetog Save.
 

Prilozi

  • Stablo Kosace.jpg
    Stablo Kosace.jpg
    40,7 KB · Pregleda: 26
Pa ovako:

Koliko sam ja barem upoznat, ne postoji nista novije gradnje, sto bi podsecalo srpski narod u Hercegovini i sire, na jednog od svojih srednjevekovnih vladara. Neka me ispravi neko iz RS, ako gresim. Mozda bi najlepse bilo, kada bi dobio spomenik kod mesta, po kojem je i najvise ostao upamcen, a to je Bileca, gde je potukao muhamedansku vojsku. Taman i da podsetimo navodne Bosnjake, ko je ko i ko se borio protiv osvajaca, a ko im je potom ljubio ruke, a i nesto drugo. Sve sto je Vlatko Vukovic radio, se malo razlikuje od ovog danas. Poput danasnjih Srba, branio je svoju zemlju od nasrtaja muhamedanskih hordi. Isao je da pomogne braci preko Drine, isto kao sto bi, siguran sam, danasnji Srbi u RS ucinili isto. Ne smemo dozvoliti da nasi junaci ostanu zaboravljeni, a istorija gurnuta sa strane i ostavljena drugom, da se njome perverzno nasladjuje. Zaista bi bilo dobro, kada bi neko da li udruzenje, da li pojedinac iz RS, svejedno, pokrenuli postupak za podizanje takvog spomenika, kako secanje na Vlatka Vukovica i njegova dela, ne bi nestalo.

Мислиш на онога што је заједно са Вуком Бранковићем напустио Бој на Косову?
 
Vule, ti si se vjerovatno vremeplovom vratio u 1389. a teleportom na polje Kosovo i otkrivaš nam činjenicu koju ni najveći srpski istoričari ne mogu da riješe...

Али су форумаши на Крстарици то доказали на разне начине. Има нешто сумњиво о Билећу. Како су Турци могли доћи до Билећа? преко Маџарске или морем до Сплита па онда са те стране? Јер на овој страни су биле све српске земље. То је као и оно о Ровинама и погибји Краљевића Марка.
 
Али су форумаши на Крстарици то доказали на разне начине. Има нешто сумњиво о Билећу. Како су Турци могли доћи до Билећа? преко Маџарске или морем до Сплита па онда са те стране? Јер на овој страни су биле све српске земље. То је као и оно о Ровинама и погибји Краљевића Марка.

Mislim da mnoge neopravdano sablažnjava činjenica da su Vlatko i Vuk preživeli, što ih navodi na pomisao da su izdali kneza.
O bilo kakvoj izdaji prema istorijskim podacima savremenika nema dokaza. Ako ti znaš neke, koji su?

Prema podacima koji su nam sačuvani, Tvrtko je pominjao svoju pobedu na Kosovu. Ne može se dokazati ni da je lagao niti da je bio u pravu.

Svakako da bi Vlatku trebalo napraviti neki spomen, i to baš kod Bileće. Ništa preterano, skromno obeležje koje će podsećati na borbu svih Bosanaca i Hercegovaca protiv azijatskih osvajača. Posebno je to korisno zbog Bošnjaka, da bi se malo prisetili svoje slavne antiturske i antiazijatske prošlosti.
 
To da li je bio Srbin je pod znakom pitanja...

Svi feudalci su srednjovekoni mafijasi,zasto bi smo im dizali spomenike?Takvi kao Vukovic su vam uprezali pretke da im rmbache po njivama...

На њивама су радили странци и заробљеници а феудалаца у то време код нас на Балкану није ни било. Нигде нису нађени остаци неких имања као куле и градови. највише што се градило били су манастири и цркве, а то се не може сматрати као феудално наслеђе.А за орање на њивама имамо само један податак и то од народног песника, који је лепо описао како је Краљевић Марко орао турске друмове. И нигде нема ништа записано о нечијим њивама и ливадама осим црквених. Али то није тема. Дизати споменик ономе који је напустио Борбу пре него се завршила није правилно,а самим тим актом што је напустио борбу није ни заслужио споменик.
 
Али су форумаши на Крстарици то доказали на разне начине. Има нешто сумњиво о Билећу. Како су Турци могли доћи до Билећа? преко Маџарске или морем до Сплита па онда са те стране? Јер на овој страни су биле све српске земље. То је као и оно о Ровинама и погибји Краљевића Марка.

Јасно је мени како су Турци дошли до Билеће,није ми јасно што их Лазар није напао пре на Косову,него је чекао да се сакупе.
 
Tvrtko, nije bio makar ko, nego kralj Srbije i Bosne, i nije bio lud nego savremenik kosovske bitke pa nije bez razloga napisao ona pisma Firenci, Mletcima i Trogiru gde pominje pobedu u bitci na Kosovu polju jer pobeda je bila Srbska makar Pirova, a sto su istorijske okolnosti i kasniji dogadjaji posle jedno sedamdesetak godina pa cak i vise doveli do pada Srpskih drzava u Tursko ropstvo to je sasvim druga prica, ni Vuk Mladenov Brankovic ni Vojvoda Vlatko Vukovic-Kosaca nisu pobegli iz te bitke niti su bili bilo kakvi izdajnici, nego je pravi izdajnik bila kneginja Milica koja je 1390 god prihvatila vazalstvo pod turcinom Bajazitom, samo sa razloga da svom sincicu osigura vladavinu nad Srbijom, uzgred je pomogla da se u turskom apsu u Jedrenu otruje turski suzanj Vuk Brankovic 1398 god, iz dinastickih razloga,a njen vrli sincic je izdasno pomagao kao turski vazal protiv hriscana i 1395 na rovinama, a uzgred 1396 resio cuvenu bitku kod Nikopolja u tursku korist. E u toj bitci je ucestvovao i Vuk Brankovic, ali na strani hriscanske koalicije, pa je posle bitke i zavrsio u turskom ropstvu i apsu gde je i glavu izgubio.
 
Tvrtko, nije bio makar ko, nego kralj Srbije i Bosne, i nije bio lud nego savremenik kosovske bitke pa nije bez razloga napisao ona pisma Firenci, Mletcima i Trogiru gde pominje pobedu u bitci na Kosovu polju jer pobeda je bila Srbska makar Pirova, a sto su istorijske okolnosti i kasniji dogadjaji posle jedno sedamdesetak godina pa cak i vise doveli do pada Srpskih drzava u Tursko ropstvo to je sasvim druga prica, ni Vuk Mladenov Brankovic ni Vojvoda Vlatko Vukovic-Kosaca nisu pobegli iz te bitke niti su bili bilo kakvi izdajnici, nego je pravi izdajnik bila kneginja Milica koja je 1390 god prihvatila vazalstvo pod turcinom Bajazitom, samo sa razloga da svom sincicu osigura vladavinu nad Srbijom, uzgred je pomogla da se u turskom apsu u Jedrenu otruje turski suzanj Vuk Brankovic 1398 god, iz dinastickih razloga,a njen vrli sincic je izdasno pomagao kao turski vazal protiv hriscana i 1395 na rovinama, a uzgred 1396 resio cuvenu bitku kod Nikopolja u tursku korist. E u toj bitci je ucestvovao i Vuk Brankovic, ali na strani hriscanske koalicije, pa je posle bitke i zavrsio u turskom ropstvu i apsu gde je i glavu izgubio.

Naveo si dosta detalja pa te ja pitam odakle ti to sve,tj.dokazi.

Znam za pisma Mlecima,Trogiru i td,znam da Vuk nije izdao Lazara nego me ineteresuje sledece:

1.Zar ne mislis da je Milicino vazalstvo inicirano Ugarskim napadom na Srbiju?
2.Otakle ti podatak da je Milica pomogla da se otruje Vuk?
3.Odakle ti podatak da je Vuk Brankovic ucestvovao u Nikopoljskoj bitci?
 
Probacu da ti odgovorim,mozda neznas Vuk Brankovic je direktan potomak Nemanjica, po muskoj liniji, doduse od Vukanove linije od koje potice i kneginja Milica preko svoga oca Vratislava-Vratka, preko nje su Lazarevici bastinili pravo na Srpski presto,poznato je da se u srednjem veku mnogo vise po pitanju dinastickog nasledja cenila muska nego zenska linija, ugarski napad je usledio zato sto je pok. knez Lazar u gradjanskom ratu u Ugarskoj podrzavao Sigismundovog protivnika Ladislava Napuljskog,1392 ili 1393 nisam siguran za godinu Bajazit je sazvao sve svoje vazale u Serez, pogodi ko se jedini od vazala tom pozivu nije odazvao, naravno Vuk, Turci su tad napali Vukove zemlje i pogodi kome su ih nakon toga predali, sem malog podrucja u Drenici na danasnjem kosovu naravno, dobrom vazalu Stefanu Lazarevicu,kneginja Milica je takodje na crkvenom saboru isposlovala da se smeni patrijarh Jefrem, koji je drzao stranu Brankovicima,Vuk nije ucestvovao u bici na rovinama u Vlaskoj gde su na Turskoj strani ucestvovali svi njihovi vazali i Kralj Marko, i braca Dejanovici i naravno Stefan Lazarevic,Vuk je bio predvodnik pro ugarske struje u Srbiji, nije opet ucestvovao u bitci kod Nikopolja 1396 god, nego na ugarskoj strani, sto nasa istoriografija voli da precuti,jer zna se da je u odsudnom trenutku bitke kada se ona lomila, bas Stefan Lazarevic jurisom konjice resio bitku u tursku korist, za Vuka se zna da je malo posle toga zavrsio u tamnici u Jedrenu gde je najverovatnije otrovan, pogodi kome je ta eliminacija najvise odgovarala pa bas Milici jer je tako ucvrstila svog Sina, kao vladara Srbije, ako tako mocan turski vazal neucestvuje u presudnoj bici na njihovoj strani onda on ucestvuje u bici na necijoj drugoj, dovoljno je pametan da nesedi kuci krca orahe i ceka sta ce da se desi.Ako nisi znao Vuk Brankovic je bio mnogo cenjen na zapadu mislim na Dubrovnik i Veneciju, Dubrovcani su mu nudili pravo azila, ako se ikad nadje u nevolji, i cak nesamo to nudili su mu cak i pravo da tada sazida na teritoriji Dubrovnika i pravoslavnu crkvu, koju privilegiju kao ultra katolicka drzave ni pre ni posle Vuka ponudili nikom od Srpskih velikasa vise nikad nisu.
 
Јасно је мени како су Турци дошли до Билеће,није ми јасно што их Лазар није напао пре на Косову,него је чекао да се сакупе.
Па ако ти је јасно, дај објасни, јер и то може појачати Вукову издају или је оправдати? Па можда и скинути ту љагу са Вука и Влатка
 
Probacu da ti odgovorim,mozda neznas Vuk Brankovic je direktan potomak Nemanjica, po muskoj liniji, doduse od Vukanove linije od koje potice i kneginja Milica preko svoga oca Vratislava-Vratka, preko nje su Lazarevici bastinili pravo na Srpski presto,poznato je da se u srednjem veku mnogo vise po pitanju dinastickog nasledja cenila muska nego zenska linija, ugarski napad je usledio zato sto je pok. knez Lazar u gradjanskom ratu u Ugarskoj podrzavao Sigismundovog protivnika Ladislava Napuljskog,1392 ili 1393 nisam siguran za godinu Bajazit je sazvao sve svoje vazale u Serez, pogodi ko se jedini od vazala tom pozivu nije odazvao, naravno Vuk, Turci su tad napali Vukove zemlje i pogodi kome su ih nakon toga predali, sem malog podrucja u Drenici na danasnjem kosovu naravno, dobrom vazalu Stefanu Lazarevicu,kneginja Milica je takodje na crkvenom saboru isposlovala da se smeni patrijarh Jefrem, koji je drzao stranu Brankovicima,Vuk nije ucestvovao u bici na rovinama u Vlaskoj gde su na Turskoj strani ucestvovali svi njihovi vazali i Kralj Marko, i braca Dejanovici i naravno Stefan Lazarevic,Vuk je bio predvodnik pro ugarske struje u Srbiji, nije opet ucestvovao u bitci kod Nikopolja 1396 god, nego na ugarskoj strani, sto nasa istoriografija voli da precuti,jer zna se da je u odsudnom trenutku bitke kada se ona lomila, bas Stefan Lazarevic jurisom konjice resio bitku u tursku korist, za Vuka se zna da je malo posle toga zavrsio u tamnici u Jedrenu gde je najverovatnije otrovan, pogodi kome je ta eliminacija najvise odgovarala pa bas Milici jer je tako ucvrstila svog Sina, kao vladara Srbije, ako tako mocan turski vazal neucestvuje u presudnoj bici na njihovoj strani onda on ucestvuje u bici na necijoj drugoj, dovoljno je pametan da nesedi kuci krca orahe i ceka sta ce da se desi.Ako nisi znao Vuk Brankovic je bio mnogo cenjen na zapadu mislim na Dubrovnik i Veneciju, Dubrovcani su mu nudili pravo azila, ako se ikad nadje u nevolji, i cak nesamo to nudili su mu cak i pravo da tada sazida na teritoriji Dubrovnika i pravoslavnu crkvu, koju privilegiju kao ultra katolicka drzave ni pre ni posle Vuka ponudili nikom od Srpskih velikasa vise nikad nisu.

Не знам где си све то сабрао, али нема много истине у свему наведеном. А то да је био цењен код Лазаревих противника иде му на штету а не у корист. По томе се може закључити да је био у дослуху и са Турцима, зато га Турци нису ни напали одмах после Косовског боја него касније кад више није могао испуњавати њихове услове. А он их је вероватно и пропустио да оду до Билећа.
 
Cinjenica je da je Stefan Lazarevic drage volje ispunjavao vazalne obaveze prema turcima narocito u periodu od negde 1394 god pa do 1402 god, sve dok je u zivotu bio njegov oceubica i dragi zet Bajazit, i cinjenica je da nije imao moralne i ljudske snage ni koliko jedan kralj Marko koji je pred svoju smrt u Bitci na Rovinama 1395 god, rekao sto je i zapisano od strane Konstantina filozofa, drugom Konstantinu Dejanovicu-Dragasu,Voleo bih da u sutrasnjoj bitci pobede hriscani ,makar Ja prvi u njoj poginuo,sto se stvarno i desilo.
 
Па ако ти је јасно, дај објасни, јер и то може појачати Вукову издају или је оправдати? Па можда и скинути ту љагу са Вука и Влатка

Мислим да нема везе овај Турски напад са Вуком.Треба знати да су Турци увек пре одлучујућег напада на неку земљу или област прво дуго узнемиравали то подручје.Дакле то је био пљачкашки поход истина мало већих размера,Турке је водио Лала Шахин (који је предводио Османлије у победи на Марици 1371.године).Вероватно су Турци хтели и да провере Тврткову снагу,као што су пробали и са Лазаром на Плочнику,па су послали око 15 000 војника.Влатко је имао око 8000 хиљада.

Ево шта каже Ћоровић,он имплицира да је Ђурађ Страцимировић Балшић помогао Турцима,па су они преко његових земаља дошли до Билеће.Чак и да Ђурађ није помогао Турцима дешавало се и раније да Турски пљачкашки походи иду овако далеко.

"Управо у то време напредовала је једна турска војска, августа 1388, према Рашкој и према Босни. Иако то није била већа освајачка сила, која је кренула да ломи краљевине, није то била ипак ни мала пљачкашка чета од које стотине људи, која би долазила, као олуја, само да нанесе штете. Турски упад био је изведен од једног повећег одреда и имао је циљ, осим пљачкања, још и ширење гласа и утицаја Муратове освајачке снаге.
На глас о надирању Турака, у Дубровнику се 15. августа 1388. закључило, да се пусте у Стон сви бегунци који су се склањали испред насилника, а само да се властела упути у сам град Републике. Босанцима је већ 9. августа било отворено дубровачко подручје. Бедеми и утврђења Стона имали су се одмах ставити у одбрамбено стање и добро утврдити. Сви способни и расположиви оточани доведени су 19. августа да бране и чувају Стон, а Твртко је, за одбрану савезника, упутио са своје стране 1000 људи у помоћ. Сутрадан по том решењу, 20. августа, упућен је Баранин Зоре Богшић да иде Шаину, вођи Турака, вероватно да га стишава и узгред уходи. О турском нападу закључило се 22. августа јавити и на угарски двор и тражити савет, „super remedio contra ipsos". Други посланици дубровачки бише упућени у суседство, краљу Твртку и Ђурђу Страцимировићу.
Један турски извор казује, да је овај напад Турака у Босну упутио баш Ђурађ Страцимировић Балшић, из жеље да се бар на тај начин освети Твртку. Шаин, вођа Турака, ратовао је у Епиру. Ту је Ђурађ дошао с њим у везу, и као турски харачар успео да наговори Шаина на ту акцију. Ми данас не знамо колико је било то одељење турске војске, које је ширило страх и трепет: али, како су се у том одељењу налазиле и неке турске челебије, односно принчеви, сва је вероватноћа да оно није било мало и, нарочито, да није било слабо. Код Билеће, 27. августа, дочекао је ту турску војску, у херцеговачким кланцима, војвода Влатко Вуковић са босанском војском и потукао је до ногу. Једва се спасао сам Шаин са малим бројем пратње и људи.
Овај напад Турака, који је завршен сјајним успехом Тврткове војске, задавао је ипак велике бриге краљу. На једној страни он је омео његову акцију на западу, у Далмацији; а с друге стране пунио га је страхом од турске освете. Поред тога, непријатељство Ђурђа Страцимировића није била ствар преко које се могло равнодушно прећи. Овај последњи сукоб био је најнепосреднији доказ за то. Ако нико други, Дубровачка Република ухватила је, изгледа, нити прошлих интрига и могла је да обавести и Твртка о њима. После турског пораза, 5. септембра, издало је веће Републике наредбу својим посланицима, да настоје склопити „слогу и пријатељство" између босанског краља и Ђурђа. Краљ Твртко је увидео потребу споразума и замолио је Републику да у име његово пошаље Ђурђу као преговарача свог властелина Михаила Растића. Република је 16. новембра пристала на то и дала дозволу."
 
Све у свему стара прича мит о издаји Бранковића инкорпориран доста касније вероватно због династичког сукоба права на престо Лазаревић-Бранковић слочно што ће се дешавати и са каснијим династијама Карађорђевић-Орбеновић.
О издаји Бранковића нема готово никаквих историјских доказа већ многи укази упућују на сасвим супротно , остао је непријатељ Турака до краја живота и умро у турској тамници.
Са друге стране Ђурађ Сатицимировић Балшић се није ни појавио на Косову а био је у сукобу и са Твртком и са Лазаром.
Не видим ни један разлог зашто се не би подигао споменик Влатку Вукотићу и са друге стране рехабилитовао и сам Вук Бранковић ако би се порадило на томе.
 
Poslednja izmena:
Probacu da ti odgovorim,mozda neznas Vuk Brankovic je direktan potomak Nemanjica, po muskoj liniji, doduse od Vukanove linije od koje potice i kneginja Milica preko svoga oca Vratislava-Vratka, preko nje su Lazarevici bastinili pravo na Srpski presto,poznato je da se u srednjem veku mnogo vise po pitanju dinastickog nasledja cenila muska nego zenska linija, ugarski napad je usledio zato sto je pok. knez Lazar u gradjanskom ratu u Ugarskoj podrzavao Sigismundovog protivnika Ladislava Napuljskog,1392 ili 1393 nisam siguran za godinu Bajazit je sazvao sve svoje vazale u Serez, pogodi ko se jedini od vazala tom pozivu nije odazvao, naravno Vuk, Turci su tad napali Vukove zemlje i pogodi kome su ih nakon toga predali, sem malog podrucja u Drenici na danasnjem kosovu naravno, dobrom vazalu Stefanu Lazarevicu,kneginja Milica je takodje na crkvenom saboru isposlovala da se smeni patrijarh Jefrem, koji je drzao stranu Brankovicima,Vuk nije ucestvovao u bici na rovinama u Vlaskoj gde su na Turskoj strani ucestvovali svi njihovi vazali i Kralj Marko, i braca Dejanovici i naravno Stefan Lazarevic,Vuk je bio predvodnik pro ugarske struje u Srbiji, nije opet ucestvovao u bitci kod Nikopolja 1396 god, nego na ugarskoj strani, sto nasa istoriografija voli da precuti,jer zna se da je u odsudnom trenutku bitke kada se ona lomila, bas Stefan Lazarevic jurisom konjice resio bitku u tursku korist, za Vuka se zna da je malo posle toga zavrsio u tamnici u Jedrenu gde je najverovatnije otrovan, pogodi kome je ta eliminacija najvise odgovarala pa bas Milici jer je tako ucvrstila svog Sina, kao vladara Srbije, ako tako mocan turski vazal neucestvuje u presudnoj bici na njihovoj strani onda on ucestvuje u bici na necijoj drugoj, dovoljno je pametan da nesedi kuci krca orahe i ceka sta ce da se desi.Ako nisi znao Vuk Brankovic je bio mnogo cenjen na zapadu mislim na Dubrovnik i Veneciju, Dubrovcani su mu nudili pravo azila, ako se ikad nadje u nevolji, i cak nesamo to nudili su mu cak i pravo da tada sazida na teritoriji Dubrovnika i pravoslavnu crkvu, koju privilegiju kao ultra katolicka drzave ni pre ni posle Vuka ponudili nikom od Srpskih velikasa vise nikad nisu.
Чек мало,Вук никако неможе да буде директни потомак Немањића,ово за Милицу и Лазаревиће стоји,он је оженио Миличину ћерку Мару и тек ту настаје веза са Немањићима,мада остаје питање одакле његовом оцу Бранку титула севастократора и ко му је дао, цар Душан или цар Урош.

Фајфрић каже следеће:

"Много је интересантније питање да ли се можда Бранко налазио у каквим родбинским везама са Немањићима о чему би могла да посведочи титула севастократора коју су Немањићи давали својим сродницима. Тако је Орбин за Вуковог сина (Бранковог унука) Ђурђа наводио да је "потомак царске лозе", што само потврђује да су царска породица и Бранковићи били на неки начин породично повезани. Ако ова веза постоји онда је она вероватно преко неке принцезе из куће Немањића која се удала за некога из породице Бранковића. Касније повезивање Бранковића са Немањићима и то преко кнегиње Милице и њене ћерке Маре (која је била удата за Вука Бранковића) је већ сасвим разумљиво. "Син великог жупана Немање Вукан, брат првовенчаног краља Стефана; овај Вукан, велики кнез, роди сина Дмитра жупана, у монаштву наречени Давид, који сазда цркву светог богојављења поред Лима у месту Бродареву. Овај пак роди синове и кћери; први син његов велики кнез Вратко. Вратко роди Вратислава. И Вратислав роди синове и кћери; прва њихова кћи кнегиња Милица у иночком лику наречена Евгенија монахиња. Ова роди синове и кћери. Први син њен Стефан. И би Стефан велики кнез, деспот Србљем и обема странама Подунавља господин. И прва кћи њена Мара, сестра великог Стефана. Ова роди три сина. Син њен први деспот Ђурађ".
Вероватно да је сврха овога родослова била у томе да се покаже како је деспот Ђурађ Бранковић (син Вуков) заправо у сродству са "светородним" Немањићима те да и то на неки начин оправдава његову владавину Србијом. У том погледу нема никакве сумње да су Бранковићи заиста у вези са Немањићима, али питање је да ли та веза постоји још и од раније.
Не зна се за кога је севастократор Бранко био ожењен (можда за неку Немањићку принцезу?), али се зна да је имао три сина и једну ћерку."


Лазар јесте подржавао Ладислава и још неку властелу у Угарској,али је Жигмунд напао Србију већ у јесен 1989 године,иако је пре Битке на Косову пристао на споразум са Србима.И даље сматрам да Вук није учествовао у Никопољској битци,јер за то не постоје докази,на страни Угарске, али се није ни одазвао Бајазитовом позиву.Зато је касније и страдао,а да је имао затегнуте односе са Лазаревићима то је чињеница.Стефан јесте решио Никопољску битку у корист Турака,ни то није спорно.

Ево нешто о том скупу у Серу,али је са Википедије,па мали опрез:

Током лета 1393. године, Бајазит је напао своје бугарске вазале, оптужујући их за везе са мађарским краљем Жигмундом, за које се не зна са сигурношћу да ли су заиста постојале[1]. Он је заузео Трново и уништио тзв. Трновску Бугарску.Крајем те и почетком наредне године, он је почео да у Серу окупља своје балканске вазале, при чему је свако од њих добио одвојену наредбу да дође и није био обавештен о наредбама упућеним другима. Бајазитови мотиви нису најјаснији, али се сматра да је планирао да их све побије и преузме њихове земље. Не зна се са сигурношћу ко се све појавио у Серу, али извори помињу византијског цара Манојла II (1391—1425), његовог синовца Јована VII (1390), његовог брата морејског деспота Теодора I (1383—1407), док се од српских вазала помињу кнез Стефан (кнез 1389—1402, деспот 1402—1427) и Константин Драгаш.Када су се вазали окупили, султан је издао наредбу да се сви они погубе, али су Османлије у Серу нису одмах извршиле његову заповест и он се на крају предомислио. Део вазала је отпуштен кући, док је са другим делом довршио освајање Тесалије и заузео Солун, 12.04.
Византинци су после овога прекинули све односе са Бајазитом, а он је, као одговор на то, започео блокаду Цариграда. Међу онима који се нису појавили у Серу, највероватније су били Вук Бранковић који је већ у јесен 1394. године отпочео са преговорима о депоновању свог блага у Дубровнику, као и Ђурађ II Страцимировић (1385—1403) који је почетком 1394. године нудио Млечанима приморске градове (Скадар, Дриваст и друге) које је претходно предао Османлијама.
 
Све у свему стара прича мит о издаји Бранковића инкорпориран доста касније вероватно због династичког сукоба права на престо Лазаревић-Бранковић слочно што ће се дешавати и са каснијим династијама Карађорђевић-Орбеновић.
О издаји Бранковића нема готово никаквих историјских доказа већ многи укази упућују на сасвим супротно , остао је непријатељ Турака до краја живота и умро у турској тамници.
Са друге стране Ђурађ Сатицимировић Балшић се није ни појавио на Косову а био је у сукобу и са Твртком и са Лазаром.
Не видим ни један разлог зашто се не би подигао споменик Влатку Вукотићу и са друге стране рехабилитовао и сам Вук Бранковић ако би се порадило на томе.

Тачније, Иларион Руварац је већ доказао да Вук није издао Лазара,е сад било би лепо да дођемо до те његове студије,ја сам читао само неке одломке.
 

Back
Top