Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Kurt2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Evo da prekucam sta kaze aktuelni Pravopis srpskoga jezika o pravilima pisanja vi, vas odnosno Vi, Vas.
U izdanju iz 1994. godine, pod tackom 39a pise sledece:

Najobicnije je kutroazno pisanje velikog slova u zamenicama VI i VAS kad se odnose na jednu osobu. To nije samo kurtoazno markiranje, nego se time ove zamenice diferenciraju od prave mnozinske upotrebe. U takvom slucaju u poslovnoj prepisci prakticno redovno se pise Vi, Vas (za jednu osobu), i nema razloga da se osporava taj obicaj. Slicno se moze reci i za privatnu prepisku, s tim dodatkom da nije nikakva greska ni kada se pise vi, vas; a s druge strane, nije greska ni ako se iz stilistickih i ekspresivnih razloga u pismu napise velikim slovom i Ti, Tvoj. Naprotiv, kad se u umetnickoj knjizevnosti navode dijalozi, uobicajeno je da se bi, vas pise malim slovom i kad se odnosi na jednu osobu. Taj obicaj treba postovati, a logicno ga je primenjivati i u novinarskom i informativnom navodjenju necijih reci.

Dakle:
1. u poslovnoj prepisci je uobicajeno pisanje Vi, Vas kad se odnosi na jednu osobu;
2. u privatnoj takodje, ali nije pogresno pisati ni vi, vas kad se odnosi na jednu osobu, a nije pogresno napisati ni Ti, Tvoj;
3. u umetnickoj knjizevnosti u dijalozima uobicajeno je pisati vi, vas kad se odnosi na jednu osobu;
4. isto (vi, vas) primenjuje se i u novinarskom i informativnom navodjenju necijih reci.

Drugim recima, nema nista o tome da kurtoazno pisanje velikog slova u zamenicama VI i VAS zavisi od toga da li osobu kojoj se obracate poznajete ili ne, nego iskljucivo zavisi od licnog osecaja postovanja osobe kojoj se obracate.
 
Вечерас у ТВ Дневнику (да ли беше Б92 или РТС, сад нисам сигурна, шалтала сам канале) водитељка каже како ће Ромима који су остали без кућа бити обезбеђен смештај и НАМЕРНИЦЕ.

Та реч је вероватно изведена од глагола намерити се пошто намериш на клопу кад си гладан.:confused:
 
Мира Адања Полак у оној њеној емисији пре неки дан:''Чувени шпански плес ФЛАМЕНГО...'' (који је ваљда настао укрштањем фламенка и фламинга :lol:)

Вечерас на 2. Дневнику РТС и водитељ и аутор прилога све време говоре ЕУРО место ЕВРО. :evil:
 
Tačke 34b i 34c govore o pisanju reči BOG, ali ne pominje se konkretno primer bog sunca ili bog meseca.
Pretpostavljam, dakle, da se sve piše malim slovom.

Hvala na odgovoru, ali upravo i jeste reč o nepreciznosti u školskom izdanju pravopisa, a veliki pravopis nemam.

P. 34b: "...u monoteističkom (jednobožačkom) poimanju nazivi božanstava shvataju se kao vlastita imena i pišu se velikim slovom", iz čega posredno možemo da zaključimo da se u politeističkim religijama nazivi božanstava ne shvataju kao vlastita imena, te bi ih, stoga, trebalo pisati malim slovom. Međutim, P. dalje kaže: "Ipak imenica BOG ima i uopštenije značenje, kojemu odgovara pisanje malim slovom, npr.: 'njegova filozofija može se shvatiti kao nekakvo traženje boga(...)'. Zato pravopisna norma mora priznavati oba načina pisanja -- Bog i bog -- zavisno od značenja i shvatanja." Pošto bog sunca nema uopštenije značenje poput ovog u primeru, trebalo bi da bude dopušteno pisati i Bog sunca, tj. Bog meseca.

Dalje, a vezano za pisanje naziva nebeskih tela, o čemu govori tačka 32. Pravopis ni tu nije sasvim jasan, što autori i kažu: "pa ima dvojstava i nedoumica u pisanju velikog slova."
b. "Treba smatrati dopuštenim pisanje sunce i Sunce (...) u značenju naziva određenih nebeskih tela." Što će reći da može i bog Sunca i bog sunca.

Ako se analogno primeni ono što važi za pisanje reči zemlja (c. "Treba pisati Zemlja kad se ta reč može dopuniti terminom "planeta"."), onda bi sunce trebalo pisati velikim slovom kad se ta reč može dopuniti terminom "zvezda", odnosno Mesec ako ta reč može da se dopuni terminom "planeta".

Pitanje je da li boga meseca možemo shvatiti kao boga (planete) Mesec, ili je "neuopšteni", sasvim određeni Bog meseca, ili bi se pak pisanje malim slovima obe reči pravdalo jedino time što nije posredi monoteističko verovanje.

Zanima me ako neko ima malo argumentovanije objašnjenje.
 
Evo jednog problema iz iz zbirke zadataka iz srpskog sa kojim imamo problem. Inace je rec o zadatku 220 koji glasi:
"Podvuci jezičke greške u naslovima iz dnevne štampe:
Čitaj, čuvaj i osvoji 1521 nagradu!
Krit 285 eura.
Purović menja Žigića."
E sada, sta ovde treba podvući i zašto? Hvala!!!

Imperativ od osvojiti NIJE Osvoji! nego je
Osvoj!

Uz to, kaže se evra, NE eura.

Purović, ko god to bio, NE menja Žigića. To bi bilo neizvodivo.
 
Molim pomoc oko reci ,, sused,, U smislu , da li je ta rec iz srpskog jezika, da li se regularno koristi s obzirom da me asocira na hrvatski ( oni pominju rec susjed mi komsija npr.). Najvise me buni jer sam u bukvaru naletela u jednoj prici ,, idem kod suseda,, te me je dete upitalo sta znaci ta rec. Znaci, da li je iz naseg jezika i da li se koristi u svakodnevnom izrazavanju ( izuzev za susednu drzavu npr.), nekako lepse zvuci nego ,,komsijska drzava.. i sl.
SUSED!
 
Моја мишљење:
- мени реч ''комшија'' звучи као турцизам због наставка - ија (балија, хаџија, кујунџија...)
- реч сусед постоји и у старословенском (колико се сећам изговарала се као ''сонсед''), а значење јој је ''онај који седи (борави) са...''

Стога не би требало да се одричемо те речи, она је једнако и наша, а и иначе се користи у свакодневном говору.
 
Nadam se da ovo pomaže. Mada ako još uvek tražiš odgovor na svoje prethodno pitanje, ovo je samo pola odgovora. :(

Hvala na odgovoru, ali ni Pravopis ni RJN ne objašnjavaju sve „začkoljice“ u vezi s pravilima o pisanju velikog ili malog slova u imenima bogova i imenima nebeskih tela, koja sam analizirala na prethodnoj stranici ovog foruma.
 
Pored toga što je Hellen rekla dodala bih i to da se reč SUSED koristi i u srpskoj književnosti - zato nema razloga da se smatra isključivo zapadnom varijantom srpskog jezika ili kao isključivo hrvatska reč.

Sasvim tačno.

Onoliko koliko je sedeti srpska reč, toliko je to i sused, susedni, susedstvo.
Reč je naime izvedena izvedena od su- + v. sesti, sedeti
 

Back
Top