Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Kurt2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
®:
Gađaš se i s padeži :mrgreen:

Čik-čik, čik pogodi gde :per:

Ti si, verovao ili ne, prva osoba koja mi je danas izmamila osmeh.

Sa ovim "čik-čik pogodi gde"...:)
Od srca ti hvala.

Evo pogađam. U prethodnom postu greška je bila u glagolu "izvinuti se", pa je futur "izviniću se" a ne "izvinUću se" (kao što sam ja napisala). Tačno?

Ovo za gađanje sa padežima, uf, ne znam. Moraš da mi daš neki nagoveštaj. Kuckam po nekoliko postova na različitim temama i ne mogu da pregledam svaki.:think:
 
Tvoj vrli moderatorski geg kojim je usputna gramatička začkoljica na Ženama imala težinu podvođenja pod stroge esesovske forumske paragrafe i progon u gasnu komoru na Književnosti, kanda, uz sve uvažavanje tipkajuće ti rasprodatosti i visokog naboja adrenalina (velika je to odgovornost, pogrešnim potezom moderatora može u smrt da ode na hiljade nedužnih) nije baš najsrećniji izbor, jer, na jednom ovako svetom, sterilnom mjestu, forsiraš ono zbog čega lete glave — chat.

Ili sam ja u zabludi? Biće da je to. Na lomaču sa mnom.
 
®:
Tvoj vrli moderatorski geg kojim je usputna gramatička začkoljica na Ženama imala težinu podvođenja pod stroge esesovske forumske paragrafe i progon u gasnu komoru na Književnosti, kanda, uz sve uvažavanje tipkajuće ti rasprodatosti i visokog naboja adrenalina (velika je to odgovornost, pogrešnim potezom moderatora može u smrt da ode na hiljade nedužnih) nije baš najsrećniji izbor, jer, na jednom ovako svetom, sterilnom mjestu, forsiraš ono zbog čega lete glave — chat.

Ili sam ja u zabludi? Biće da je to. Na lomaču sa mnom.
Zašto spam? Poenta ove teme je da se razreše jezičke nedoumice. Napisao si da se gađam padežima (ili je pravilnije "sa padežima"?). Ok, navedi primer i reci u čemu grešim. Na taj način ću ja naučiti nešto novo, tema će biti ispoštovana a možda će nečija pravopisna zabluda biti otkrivena.
 
Molila bih da uz post koji citiraš, napišeš i ispravku. Da bar naučim nešto, kad mi već dahćeš za vrat. Hvala.
Nije neophodno da se pojavi kojekakav lingvistički ljigavac il' purista da uoči narečenu grešku (ne omašku). Možda je (za nekog) začkoljica, ali je svakako u domenu osnovnoškolskog poznavanja ojađenog nam jezika, kako god se on danas zvao, ko god ga silovao i čerečio.

Možeš ti to, već si se izvinula solidnom damskom piruetom, sagledavajući čari izvinjavanja. Samo nastavi...
 
Kome da uputim izvinjenje? I zašto? Moja nepismenost je moja. Na koji način si ti ugrožen? Osim što dokazuješ sopstvenu pismenost i vrednost ukazujući na moju neukost po pitanju pravopisa.

P.S. Greška: "dahćeš mi za vratom" a ne "dahćeš mi za vrat".:)
Mislim da je infinitiv izviniti se, a ne izvinuti. Izvinila sam sam se, izviniću se...
 
Kome da uputim izvinjenje? I zašto? Moja nepismenost je moja. Na koji način si ti ugrožen? Osim što dokazuješ sopstvenu pismenost i vrednost ukazujući na moju neukost po pitanju pravopisa.

P.S. Greška: "dahćeš mi za vratom" a ne "dahćeš mi za vrat".:)
Vidiš, bio sam optimista s razlogom — možeš ti to ;)
Moćnima još kako zatreba medicinski tajm-aut :D

Usput, evo i grafički dosljednijih navodnika („) i izvodnika (“).
 
®:
Usput, evo i grafički dosljednijih navodnika („) i izvodnika (“).

Ti baš sitničariš:). Mislim da je u tipografiji dozovoljen oblik sa navodnicima ovog tipa "......". Mada u pisanoj formi svakako ne bi trebali da se koriste, već resičasti, mada u određenim slučajevima mogu da se koriste i neke druge varijacije.
 
Poslednja izmena:
I "izvinuti" i "izviniti" su sasvim ispravni oblici infinitiva. Samo imaju različita značenja:lol:. Prvo označava nešto poput savijanja, dok ovo drugo izvinjavanje:).

Evo nedavnog primera koji će, siguran sam, ući u antologiju:

Prvo je Troickom Tadićev telohranitelj ruku izvinuo, a onda se Troickom Tadić izvinio.

Etimološki, u pitanju je isti glagol, ali je praksa opravdala naglašavanje ove razlike.
 
Poslednja izmena:
Kome da uputim izvinjenje? I zašto? Moja nepismenost je moja. Na koji način si ti ugrožen? Osim što dokazuješ sopstvenu pismenost i vrednost ukazujući na moju neukost po pitanju pravopisa.

P.S. Greška: "dahćeš mi za vratom" a ne "dahćeš mi za vrat".:)

Složio bih se, osim ako nije u pitanju citat iz detićkog, zetsko-južnosandžačkog dijalekta, sa proklitičkom akcentuacijom predloga za. ;)
 
Imam malu dilemu oko razlike termina supstanca i supstancija. Svakako, generalno je nastavak -ncija obično bolji oblik od -nca, na primer asonancija je bolji izraz od asonanca za odgovarajuću glasovnu figuru. Međutim, postoje i reči koje moraju imati neki od ta dva završetka, recimo ispravno je reći inteligencija, a ne inteligenca, ili obratno, licenca, a ne licencija. U smislu generalne prednosti -ncija nad -nca je supstancija bolji termin od supstanca, iako su oba ispravna. Međutim ja sam negde pročitao o razlici te dve reči, tj. da reči supstancija i supstanca nisu uvek istog značenja. Zato me interesuje moguća terminološka razlika te dve reči, naravno, ako je uopšte ima. U raznoj literaturi sam nailazio na upotrebu oba oblika u istom kontekstu, pa mi je jasno da ta razlika verovatno nije fundamentalna, ali bez obzira na to, hteo bih da je znam, pošto prilično vodim računa o preciznom izražavanju, čak i najmanjim finesama.
 
Poslednja izmena:
У основном - дакле хемијском - значењу, увек је супстанца. У хемији никада неће бити речено "супстанција", колико знам.

Са друге стране, не пада ми на памет ни један случај када би се рекло "супстанција", а да не може супстанца. Можда у некој специјализованој терминологији, на пример филозофској. Иначе се практично увек каже "супстанца". Заправо мислим да "супстанција" и ако преживљава, то је због аналогије са придевом "супстанцијалан".
 
У основном - дакле хемијском - значењу, увек је супстанца. У хемији никада неће бити речено "супстанција", колико знам.

Са друге стране, не пада ми на памет ни један случај када би се рекло "супстанција", а да не може супстанца. Можда у некој специјализованој терминологији, на пример филозофској. Иначе се практично увек каже "супстанца". Заправо мислим да "супстанција" и ако преживљава, то је због аналогије са придевом "супстанцијалан".

U hemiji sam i ja praktično uvek sretao termin "supstanca". Međutim koriste ga i filozofi i mislim, ali nisam siguran, da je tu uobičajno "supstancija". Pogledao sam i u Rečniku jezičkih nedoumica Ivana Klajna i tu našao da je kod dileme supstanca/supstancija bolja varijanta ova sa -ncija.
 
Ah, užasi policentričnog jezika. Supstanca, frekvenca, impedanca itd. bile bi iz němačkog, odnosno francuskog (ako se ne varam) jezika, a supstancija, frekvencija, impedancija itd. iz latinskog.

Nije toliko problem u poreklu tih reči, koliko u značenju kod ove prve. Ja praktično uvek koristim "supstanca", ali se uvek zamislim da li sam dobro rekao, pogotovo jer, kao što napisah u prethodnom postu, sa jezičkog aspekta oblik -ncija više odgovara od -nca kod ove reči.
 
Конструкција "дахтати за врат" је оправдана (извињавам се због употребе нестандардних наводника), као и "дахтати за вратом". У првом случају се ради о дахтању на врат, али са његове задње стране и тада се традиционално користи предлог "за": стати за врат (тирјанству ногом), секиром за врат (ударити), капљати за врат итд. Израз "за вратом", пак, означава нешто што нам је непосредно иза леђа, што нам је на трагу, чега не можемо да се ослободимо, нешто од чега нам прети опасност.

Обе конструкције су допуштене ако желимо да инсинуирамо да нас неко прати и уходи и да нам се на недопустив начин приближио и продро у лични простор.
 

Back
Top