Što se tiče izraza po meni, niste sasvim u pravu kada ga odbacujete kao nepravilan. Već sam o tome pisala ovde na 38. strani, ali ponoviću.
Jezik danas (glasilo Matice srpske za kulturu usmene i pisane reči) broj 4 iz 1997. godine, rubrika Jezičke nedoumice:
Pojavile su se u našem jeziku neke kovanice i izrazi koji zbunjuju sagovornika: umesto da mu kratko i jasno saopšte sadržaj, dovedu ga u nedoumicu šta se zapravo htelo reći. Navodim samo nekoliko primera: „Pušten je u prodaju novi pravopis. — U nijednoj radionici nema dovoljno alata. — Imao je već tri nastupa na našoj televiziji. — Profesor je sinoć držao predavanje o novim hibridima. — Glavnu ulogu je igrao Dušan Janićijević. — Vi bi morali to da uradite na vreme. — Po meni, njima je isplaćeno i više nego što treba. — Ove školske godine gasi se četvrti razred osnovne škole. — Dragan se je setio šta treba da uradi. — Razgovori su se vodili u prostorijama bivše mesne zajednice. — Visoke goste je primio i ministar inostranih poslova. — Predsednik opštine je u školi govorio o štrajku prosvetnih radnika ispred opštine. — Rekao je da im se stavlja na raspoloženje ako može da pomogne u rešavanju spora.” I tako dalje… Knjiga ne može biti puštena, već je počela njena prodaja. Ne mogu nekoga uhvatiti nastupi na televiziji, već može da se pojavi na njoj, da učestvuje u njenom programu. Profesor može da govori o hibridima, a glumac da glumi glavnu ulogu. Po površini se mnogo šta dešava, ali ne po meni (valjda se htelo reći po mom mišljenju ili mislim da…)!? Svetlo se gasi kad u učionici nema đaka, a ne gasi se razred. „Visoki gosti” o kojima se govorilo na televiziji uopšte nisu bili visoki, naprotiv, bili su to Kinezi upadljivo niskog rasta: htelo se valjda reči uvaženi ili cenjeni gosti. Predsednik opštine, ako je govorio u školi, nije mogao biti ispred opštine, nego je govorio u ime opštine…
Radul Marković, Čačak
Veoma nam je žao što se ne možemo složiti s Vašim primedbama. Tačnije, u ponečemu možemo: umesto „u nijednoj radionici” svakako treba reći „ni u jednoj radionici”, a „vi bi morali” pogrešno je umesto „vi biste morali”. Spoj se je sažimanjem prelazi u se (Dragan se setio), a birokratsku upotrebu ispred u značenju „u ime” (kolektiva i sl.) osuđuju svi jezikoslovni priručnici. Ostale Vaše primedbe, međutim, nemaju mnogo oslonca u jezičkoj stvarnosti. Izrazi kao pustiti u prodaju, držati predavanje, igrati ulogu, voditi razgovore, gasiti u prenesenom smislu 'obustavljati, prekidati', po meni u značenju 'po mom mišljenju', nastup u značenju 'pojavljivanje pred publikom' — sve je to već odavno ušlo u srpski jezik i zabeleženo u rečnicima. Visoki gost je uobičajeni kurtoazni izraz u diplomatskom rečniku; rekli bismo cenjeni ili uvaženi gost samo ako imamo nekog posebnog razloga da mu ukazujemo poštovanje. Umesto biti (stajati) na raspoloženju, staviti (se) na raspoloženje (kome) smatra se da je ispravnije biti (stajati) na raspolaganju, staviti (se) na raspolaganje.
U rečniku Matice srpske stoji:
Po I predlog (s ak. i lok.)
2. s rečju ili izrazom u lokativu određuje:
z. (ne)uzimajući u obzir ono što znači pojam u lokativu: s obzirom na (nekoga, nešto), što se tiče koga, čega - Po meni može da radi šta hoće.
To svakako ne znači da može da hoda preko mene (po meni) nego da, što se mene tiče, on može da radi šta hoće.
Takođe sam na internetu naišla na objašnjenje da je u knjizi Savremeni srpskohrvatski jezik M. Stevanovića, drugi tom, tačka 548a rečeno da je "po meni pravilno i ravnopravno sa po mom mišljenju". Ako neko ima tu knjigu (jer ja je nemam) bilo bi lepo da nam napiše ovde šta autor tačno kaže u tački 548a.