Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Mnogo volim da kažem-MEDECINA!!
U prodavnici PC opreme traže ZVUČNJAKE.
Moja pokojna baka je uvek govorila-KONTINJER objašnjavajući da reč kontejner ne može da izgovori jer nema zube! :mrgreen::dontunderstand::???::o:rotf:
Zašto ljudi za FILOZOFIJU kažu FILOSOFIJA??
I šta ako neko ide PUTOM, a miš mu se mota oko NOGUA?!
U čitaonici Gradske biblioteke srećem buduće profesore srpskog jezika koji se "gađaju padežima", oni će predavati našoj deci!! Nemojmo se žaliti na pojedince koji neće da nauče da pravilno govore i pišu, preispitajmo sistem! Takođe, u osnovnoj školi imali smo učiteljicu koja je nepravilno govorila :dash:, šta bi se desilo da je neki učenik pokušao da je ispravi:!::?::!::?: Ona i sada predaje!
 
Zašto ljudi za FILOZOFIJU kažu FILOSOFIJA??

Obično filoSofija kažu ljudi koji se bave ovom naukom ili imaju posebno interesovanje za nju, zato što je sofia na grčkom mudrost, a zofos nešto kao pakao (ne držite me za reč 100 posto), uglavnom nešto nagativno.
Tako da: ljudi koji tako govore uglavnom hoće da ostanu verni tj. bliži orginalnom, grčkom izgovoru i značenju
Zvančni pravopis kaže: filozofija a ne filosofija, dakle filozofija je ispravan oblik.
Kod ovog primera se radi o tome da smo mi pojedine grčke reči preuzeli kroz nemački izgovor i stoga je (u nemačkom se jedno s čita kao z); takve su npr. poezija, muzika itd.
Dakle pri adaptaciji stranih reči događaju se razni procesi koji uglavnom imaju za cilj pojednostavljen izgovor, a nekada učestvuju kao posrednici drugi jezici (sličan je primer kod Hrvata - oni su grčke reči preuzeli sa preko latinskog pa kažu npr. kemija, Bizantija ako se ne varam - tj. tamo gde mi kažemo v u grčkim rečima - oni kažu b - jer smo mi preuzeli direktno iz grčkog - bliži nam je teritorijalno, a oni su imali latinski kao posrednik - zbog katoličanstva a i latinski je bio službeni jez u Hrvatskoj u skoro do sredine 19. veka)
 
Poslednja izmena:
I šta ako neko ide PUTOM, a miš mu se mota oko NOGUA?!

Ovo nisam baš shvatila šta hoćeš da pitaš, ali ajde da pretpostavim šta može biti interesantno u vezi sa ovim imenicama:
put i njegov oblik instrumentala putom vs. putem
i množine; putovi i putevi
pravopis prihvata oba oblika - za nas je uobičajenije putem i putevi, a za Hrvate putom i putovi
Kada koristimo putem u značenju posredstvom, onda može samo putem (ne, npr. putom televizije)

noga - noge - nogu
Genitiv množne većina imenica srpskog jezika ima oblike na -a, ali noga spada u imenice koje kao oblike množine čuvaju stare oblike dvojine (kategorija koja ne postoji u savremenom srpskom jez - očuvala se samo kod nekih imenica, npr. nogu, ruku, očiju itd.)
 
U čitaonici Gradske biblioteke srećem buduće profesore srpskog jezika koji se "gađaju padežima", oni će predavati našoj deci!! Nemojmo se žaliti na pojedince koji neće da nauče da pravilno govore i pišu, preispitajmo sistem! Takođe, u osnovnoj školi imali smo učiteljicu koja je nepravilno govorila :dash:, šta bi se desilo da je neki učenik pokušao da je ispravi:!::?::!::?: Ona i sada predaje!

I ja srećem takve ljude, ali to je kombinacija problema: njihov nemar i lenjost plus traljav sistem, loši programi, mnogo studenata itd.
To sa tim sujetnim učiteljicama, nastavnicama i profesorima je takođe uobičajeno. Postoje i profesori fakulteta koji govore npr. po meni itd.
 
Poslednja izmena:
Vođenje računa o izražavanju je deo njihovog posla, a nevođenje odraz nemarnosti i lenjosti koje nisu za opravdavanje. Oni su odgovorni da nauče druge, ali pre toga moraju da nauče sebe i da raščiste sa svojom sujetom. Ili da promene posao.
To što profesoti srpskog govore po meni, u vezi toga itd. jer im je tako lakše (šta god to značilo!) bi otprilike bilo kao kad bi npr. prof matematike rekao: 2 i 2 je četiri, ali meni nekako lakše da je 2 i 2 pet, nekako mi to logičnije
 
Vođenje računa o izražavanju je deo njihovog posla, a nevođenje odraz nemarnosti i lenjosti koje nisu za opravdavanje. Oni su odgovorni da nauče druge, ali pre toga moraju da nauče sebe i da raščiste sa svojom sujetom. Ili da promene posao.
To što profesoti srpskog govore po meni, u vezi toga itd. jer im je tako lakše (šta god to značilo!) bi otprilike bilo kao kad bi npr. prof matematike rekao: 2 i 2 je četiri, ali meni nekako lakše da je 2 i 2 pet, nekako mi to logičnije

Па не баш. То је као када би професор математике рекао "два и два је четири" уместо "два плус/више два једнако је четири". И у математици је врло битно прецизно изражавање.

Мада, слажем се за опаску. Мене једино ту нервира "у вези тога", а на "по мени" сам огуглао. Како би се уопште та конструкција "према мом мишљењу" могла преформулисати у нешто језгровито, а језички правилно?
 
Па не баш. То је као када би професор математике рекао "два и два је четири" уместо "два плус/више два једнако је четири". И у математици је врло битно прецизно изражавање.
naravno da je važna preciznost u svakoj nauci; anlogija je trebalo najuopštenije da ilustruje ono što sam htela da kažem;

Како би се уопште та конструкција "према мом мишљењу" могла преформулисати у нешто језгровито, а језички правилно?

Kada kažem po meni stalno zamišljam kako nešto curi po meni, pada po meni itd. Takvo je moje subjektivno jezičko osećanje u vezi sa ovom konstrukcijom i nije mi stoga rogobatno da kažem po mom mišljenju, a drugi razlog je što sam relativno rano usvojila konstrukciju po mom mišljenju, i sasvim mi je bliska.
skraćena varijanta - pada mi na pamet: moje mišljenje je da... mišljenja sam... smatram.... mislim...
 
Да, али није као и речи петсто, шесто и седамсто скраћено на "двесто" и "тристо", него на двеста и триста. Лично, те две речи ме помало нервирају.

На пример, овде људи са села (Банат) у говору кажу и "петста" и "седамста"... и опет су у томе некако доследни. А не видим доследност да "две стотине" и "пет стотина" буду двестА и петстО.

Још нешто... ово сам тек сад спазио. Инсистирамо на "четИристо", иако у говору преовладава "четристо", како би се очувао корен "четири"... а опет имамо четрнаест, четрдесет где се не инсистира на том "И". Исто тако и "шесто", што је по смислу редни број.
 
Jezik stalno teži uprošćavanju, a jezička uprošćavanja idu u raznim pravcima. Nekada prevlada oblik koji nam je najmanje "logičan".
Množina uz 2, 3, 4 je nepravilna - 2 knjige, ali 5 knjiga; dvesta, ali petsto (dijalekatski i dvesto po analogiji sa petsto, ili tvoj primer: petsta po analogiji sa dvesta - dakle u jednom slučaju je prevladalo jedno a u drugom drugo)
nema veze što je dve stotinE - dvestA; zato što je u dvesta (dvesto) semantički nosilac, tj. nosilac značenja sto (broj) a ne stotina (imenica); opet -a iz dvesta može biti analoški oblik prema stotina
 
Poslednja izmena:
Још нешто... ово сам тек сад спазио. Инсистирамо на "четИристо", иако у говору преовладава "четристо", како би се очувао корен "четири"... а опет имамо четрнаест, четрдесет где се не инсистира на том "И". Исто тако и "шесто", што је по смислу редни број.

Зато је шест стотина - шестсто.
 
Зато је шест стотина - шестсто.

Управо сам на то мислио.

nema veze što je dve stotinE - dvestA; zato što je u dvesta (dvesto) semantički nosilac, tj. nosilac značenja sto a ne stotina; opet -a iz dvesta može biti analoški oblik prema stotina

Нисам мислио на то што је две стотинЕ - двестА, већ на то што је две стОтоне - двестА.

А једно "нејезичко" питање... Иако знам да је правилно двеста и триста, у говору и писању користим О-варијанту. Да ли испадам "глуп у друштву"? :)
 
А једно "нејезичко" питање... Иако знам да је правилно двеста и триста, у говору и писању користим О-варијанту. Да ли испадам "глуп у друштву"? :)

Ne znam šta da ti kažem. Glupo je da znaš pravilan oblik i da ga ne koristiš jer ti se ne sviđa. Što se mene tiče u nauci nema mesta sviđanju i nesviđanju. To je moj stav. Ti kako hoćeš. :)
 
Što se tiče izraza po meni, niste sasvim u pravu kada ga odbacujete kao nepravilan. Već sam o tome pisala ovde na 38. strani, ali ponoviću.

Jezik danas (glasilo Matice srpske za kulturu usmene i pisane reči) broj 4 iz 1997. godine, rubrika Jezičke nedoumice:

Pojavile su se u našem jeziku neke kovanice i izrazi koji zbunjuju sagovornika: umesto da mu kratko i jasno saopšte sadržaj, dovedu ga u nedoumicu šta se zapravo htelo reći. Navodim samo nekoliko primera: „Pušten je u prodaju novi pravopis. — U nijednoj radionici nema dovoljno alata. — Imao je već tri nastupa na našoj televiziji. — Profesor je sinoć držao predavanje o novim hibridima. — Glavnu ulogu je igrao Dušan Janićijević. — Vi bi morali to da uradite na vreme. — Po meni, njima je isplaćeno i više nego što treba. — Ove školske godine gasi se četvrti razred osnovne škole. — Dragan se je setio šta treba da uradi. — Razgovori su se vodili u prostorijama bivše mesne zajednice. — Visoke goste je primio i ministar inostranih poslova. — Predsednik opštine je u školi govorio o štrajku prosvetnih radnika ispred opštine. — Rekao je da im se stavlja na raspoloženje ako može da pomogne u rešavanju spora.” I tako dalje… Knjiga ne može biti puštena, već je počela njena prodaja. Ne mogu nekoga uhvatiti nastupi na televiziji, već može da se pojavi na njoj, da učestvuje u njenom programu. Profesor može da govori o hibridima, a glumac da glumi glavnu ulogu. Po površini se mnogo šta dešava, ali ne po meni (valjda se htelo reći po mom mišljenju ili mislim da…)!? Svetlo se gasi kad u učionici nema đaka, a ne gasi se razred. „Visoki gosti” o kojima se govorilo na televiziji uopšte nisu bili visoki, naprotiv, bili su to Kinezi upadljivo niskog rasta: htelo se valjda reči uvaženi ili cenjeni gosti. Predsednik opštine, ako je govorio u školi, nije mogao biti ispred opštine, nego je govorio u ime opštine…

Radul Marković, Čačak

Veoma nam je žao što se ne možemo složiti s Vašim primedbama. Tačnije, u ponečemu možemo: umesto „u nijednoj radionici” svakako treba reći „ni u jednoj radionici”, a „vi bi morali” pogrešno je umesto „vi biste morali”. Spoj se je sažimanjem prelazi u se (Dragan se setio), a birokratsku upotrebu ispred u značenju „u ime” (kolektiva i sl.) osuđuju svi jezikoslovni priručnici. Ostale Vaše primedbe, međutim, nemaju mnogo oslonca u jezičkoj stvarnosti. Izrazi kao pustiti u prodaju, držati predavanje, igrati ulogu, voditi razgovore, gasiti u prenesenom smislu 'obustavljati, prekidati', po meni u značenju 'po mom mišljenju', nastup u značenju 'pojavljivanje pred publikom' — sve je to već odavno ušlo u srpski jezik i zabeleženo u rečnicima. Visoki gost je uobičajeni kurtoazni izraz u diplomatskom rečniku; rekli bismo cenjeni ili uvaženi gost samo ako imamo nekog posebnog razloga da mu ukazujemo poštovanje. Umesto biti (stajati) na raspoloženju, staviti (se) na raspoloženje (kome) smatra se da je ispravnije biti (stajati) na raspolaganju, staviti (se) na raspolaganje.

U rečniku Matice srpske stoji:
Po I predlog (s ak. i lok.)
2. s rečju ili izrazom u lokativu određuje:
z. (ne)uzimajući u obzir ono što znači pojam u lokativu: s obzirom na (nekoga, nešto), što se tiče koga, čega - Po meni može da radi šta hoće.

To svakako ne znači da može da hoda preko mene (po meni) nego da, što se mene tiče, on može da radi šta hoće.

Takođe sam na internetu naišla na objašnjenje da je u knjizi Savremeni srpskohrvatski jezik M. Stevanovića, drugi tom, tačka 548a rečeno da je "po meni pravilno i ravnopravno sa po mom mišljenju". Ako neko ima tu knjigu (jer ja je nemam) bilo bi lepo da nam napiše ovde šta autor tačno kaže u tački 548a.
 
U lingvistici postoje dva pristupa: normativni (propisuje pravila i sledi ih dakle određuje šta je pravilno, a šta ne - npr. veliko slovo na početku rečenice, čitalac a ne čitaoc itd.) i desktiptivni (beleži sve pojave u jeziku, nema pravilno-nepravilno opozicije, npr. u nekim krajevima se kaže dvesto, a u nekim petsta i to je sve srpski jezik itd.) Ova dva pristupa se u principu stalno prepliću, kombinuju, a ima i pristalica samo jednog ili samo drugog.

Konstrukcija po meni je stilski a ne gramatički nekorektna (gramatički predlog po plus lična zamenica u lokativu je ok); dakle ona nije neispravna, kao što je neispravno npr. primaoc umesto primalac, već se radi o tome je stilski bolje rešenje po mom mišljenju

što se tiče Stevanovića, on nije autoritet za stilske finese kao što je po meni , a i treba imati u vidu da je u nekim segmentima njegova gramatika zastarela. Ne kažem da je loš i da ga ne treba koristiti (naprotiv!), ali treba imati na umu da nauka svakim danom napreduje i da se neki problemi obrađuju danas na savremeniji način, nego što je to činio kanonski Stevanović.
 
Poslednja izmena:
Једно питање. Да ли је исправно, математички јесте али да ли и језички, када репортер на фудбалској утакмици при резултату 2:0 после другог гола каже: резултат је сад удвостручен. Раније нису тако говорили. Када чујем удвостручен очекујем не знам какав успех, а оно дали само један гол. А и тај гол често буде после неке грешке, а понекад и аутогол. Нарочито ме такво изражавање нервира кад моји губе. Ајде кад је на полувремену 3:1 па се заврши са 6:1... или 6:2 али ово... Сад сам се и ја збунио, више не знам шта је и математички исправно, видим да ћу и на њихов подфорум. Стварно, шта је овде исправно?
 

Back
Top