Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Kurt2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Kurt2:
Evo ja ću ti rešiti enigmu: piše se odvojeno. Inače, i ja sam kod nekih primera u nedumici, ali srećom imam knjižicu "Rečnik jezičkih nedoumica", pa sam odatle i za tebe pogledao!

JA idem u jezichku gimn. i pitala sam 4 prof. srpskog- pishe se USTVARI, a ne U STVARI. Kontam ja da pishe u RJN, al ipak proveri da ne bi shirio protivinformacije........
 
Kurt2:
Sebe uhvatih u pisanju ove rečenice na forumu, pa se mislim ide li na kraju znak pitanja:

... koliko ima likova koji svoje devojke hvale na sva vrata, a onda, posle raskida, čuješ rečenice tipa: "Ma nije mi bre ni trebala ta pi(biiip!)ka!"

Jel treba posle navodnika znak pitanja ili ne?
Zavisi da li je recenica upitna ili zavisno-upitna.
 
Zbirna imenica za drvo je drveće, a ne drveta.
Ispravno je "u stvari" a ne "ustvari" kao i "u redu" a ne "uredu".
Unutar navodnika se stavlja znak pitanja ili uzvika jedino ako se to navodi kao pitanje, ako se navodi jedan dio teksta onda se piše iza.
Primjer:
Šta pitaš "Ko je?", pa ja sam. (unutar navodnika)
Jesi li pročitao "onaj tekst"? (iza navodnika)
 
Kurt2:
Sebe uhvatih u pisanju ove rečenice na forumu, pa se mislim ide li na kraju znak pitanja:

... koliko ima likova koji svoje devojke hvale na sva vrata, a onda, posle raskida, čuješ rečenice tipa: "Ma nije mi bre ni trebala ta pi(biiip!)ka!"

Jel treba posle navodnika znak pitanja ili ne?
Ako je to direktno pitanje, onda treba upitnik (Koliko ima...!" ?), a ako je u sklopu neke sire recenice (tipa Pitam se koliko ima...) onda ne treba.
 
Moj pravopis je malo stariji (izdanje 1960, Matica srpska, Novi Sad - Matica hrvatska, Zagreb), ali kao jedina opcija se nudi u stvari (SA razmakom), a isto pise i u "Dzepnom pravopisu" (Ljubo Micunovic, Srpska skolska knjiga, Beograd, 2000). U istom pise "Spanija, spanski, Spanac, Spankinja, spanac (ucesnik rata u Spaniji), a u starom su oba oblika (i Spankinja i Spanjolka).

U vezi sa dilemom Portugal/Portugalija, navodim deo jednog teksta (iz knjige Razgovori o jeziku, Dr Ivan Klajn):

"(...)Portugalija ili Portugal? Pre nego sto potrazimo odgovor, setimo se da je do pre sesnaest godina postojala slicna dilema, danas srecom resena: Brazilija ili Brazil?
Analogija je potpuna, ne samo zato sto su zavrseci isti u oba slucaja, nego i sto je rec o dvema zemljama u kojim se govori isti jezik (portugalski). Kao i u slucaju Portugal-Portugalija, oblik Brazil nekada je kod nas upotrebljavan pretezno u zapadnoj varijanti, dok je na istoku doticna zemlja bila nazvana Brazilija. Prvi oblik odgovara originalnom (Brasil), dok je drugi primljen iz nemackog (Brasilien), bilo direktno, bilo preko ruskog.
Onda su Brazilci sagradili novu prestonicu i nazvali je upravo Brazilija (Brasilia). Slucaj je hteo da to bude iste godine (1960) kada je kod nas objavljen novi Pravopis. Sastavljaci Pravopisnog recnika iskoristili su tu okolnost, sasvim umesno da ujednace "varijante": propisali su da se drzava ubuduce ima zvati samo Brazil, dok Brazilija ostaje kao ime grada. Takvo resenje je prihvaceno i u praksi, i danas se Brazilija kao ime zemlje vise ne javlja u pisanju (a ako vam se jos ponekad omakne u govoru, to je siguran znak da niste u cvetu mladosti).
Prednost ovakvog resenja nije samo u razlikovanju imena drzave od imena glavnog grada (slican problem se postavlja i s imenima Alzir, Tunis, Meksiko i drugim, pa ipak se nekako snalazimo). Mnogo su vaznije druge dve okolnosti: prvo, uklonjena je bar jedna u mnostvu nepotrebnih razlika izmedju istocne i zapadne varijante srpskohrvatskog; drugo, uklonjena je nelogicnost da se jedna latinska zemlja u slovenskom jeziku naziva nemackom oblikom imena.
(...)Potpuno je isti slucaj sa zemljom koja samu sebe naziva portugal, cemu ni drugi narodi ne dodaju nikakve nastavke, osim Nemaca sa svojim Portugalien, na koje smo se ugledali mi i Rusi.(...) pa ce prestati imenu da dodaju nepotrebni nastavak -ija."
 
Omiljene jezičke "katastrofe" su mi:

Zadnji put (Da li možemo reći p"rednji put"? Prednji - zadnji deo autobusa, a poslednji put)

Čak šta više (Možemo reći "čak" ili "šta više", nikako i jedno i drugo).

Ja lično smatram (Možemo reći "ja" ili "lično" smatram)

Po Peri (Možemo reći po "Perinom mišljenju", ali nikako "po Peri")

Tragedija je što ovakve greške često praktikuju ljudi koji se pojavljuju na TV, a pri tome ispred imana imaju: dr, mr, sci, prof, itd.
 
taja:
drveta je zbirna mnozina, tako da moze...mada zvuci malo rogobatno

Не постоји ''збирна множина''.

Дрво је једнина.
Дрвета су множина. (Ма како рогобатно звучало-исправно је!)
Дрвеће је збирна именица. (А збирне именице имају само облик за једнину!)
 

Back
Top