Mrkalja kaznilo, a on jedini zna pravila srpskog jezika, ali ajde, mozda zna jos neko.
U nekakvoj radnoj svesci za ucenike petog razreda deca vezbaju vokativ na primerima
iz umetnickog opusa Udove Raznjatovic , ali i Riblje corbe, pa tako imamo primer
"avionu, slomicu ti krila".
Ja sada sebe preslisavam i ako Jovana zovem Ej, Jovane,
valjda bi bilo isto i sa avionom koji doduse nikada ne zovem, ali ne verujem da bih ikada
rekla ej, avionu.
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=05&dd=03&nav_category=12&nav_id=1388357
Apelativni i deklarativno-kvalifikativni vokativ m. r.
Ja sam o ovome govorio, ali se nije pazilo na času.

Pošto o tome niko nije pisao do mene, oprostiću vam.
Na primer, u vokativu kažeš "Jovane", ali kažeš i "kretenu" (pod uslovom da je Jovan zaslužio) ili "Jovane, mačoru" (opet prema zaslugama). Ako niste sigurni da li je vokativ
apelativan (dozivni vokativ) ili kvalifikativan (nazivni vokativ), onda proverite da li dodavanjem "jedan" iza imenice u vokativu dobijate na jasnoći, ako dobijate, onda je u pitanju kvalifikativni vokativ, a u slučaju dvojnih sufiksa, sufiks je - u.
Ja sam zato više voleo da mi se obraćaju sa "Mrkalju" jer sam takav avatar stavio - mrkljasti.
Bora greši u pesmi, jer je treablo da upotrebi apelativni vokativ, a ne deklarativni. Drugačije bi bilo da je nekog rmpaliju trebalo nazvati: avionu (jedan), šifonjeru (jedan), traktoru (jedan), p/federu (jedan), prijatelju i sl. Verovatno se Bora poveo za analogijom akuzativa za
živo-neživo ("Saobraćajac je ušao pauk"). Dakle, "Avione, baci mi bombone!"
Nije Bora jedini, svi grešimo kada kažemo "mamlaze", umesto "mamlazu (jedan)" ili "druže moj" umesto "drugu moj". Sa "debilu", obično ne grešimo.

Takođe, Sv. Bojković/Siniša Pavić greše kada apelativni vokativ vl. imenice Krez prevode sa latinskog kao Krezu, umesto Kreže.
E sad, zašto je vokativ od kralj - kralju - zato što se u apelaciji pozitivnih titula najčešće izriče duboko poštovanje. U takvim slučajevima dozvolio bih (a možda i ne bih, da se ne komplikuje pravilo) izuzetno i: "maršalu", "generalu", "admiralu", "doktoru", "profesoru", "učitelju". Dakle, ovi su oblici izuzetni i to samo ako se obraćamo iz dubokog poštovanja. U suprotnom - kralje, maršale, generale, admirale, doktore, profesore, učitelje (da, "učitelje" jer učitelj se danas švercuje uz kralja i prijatelja kod kojih smo objasnili smisao u-sufiksacije - kralj je jedan, a prijatelj - moj).
Zaključak: Rajela je u pravu.
