*** Eh, voleo bih da imam vise vremena da odgovorim na ovu temu, jer mislim da je "nekome" zaista bitna i da zeli preboleti, ali moracu biti kratak...
S obzirom na nedostatak vremena - samo da napomenem da sve sto napisem nije definitivno pravo resenje ili objasnjenje i da je, nazalost, najcesce potrebno mnooogo vremena da prodje dok ponovo budes spreman/la da nekog iskreno zavolis i ponovo nekome verujes...
Najvise zavisi kako brzo ces preboleti, ako u opste prebolis (nije ohrabrujuce, ali ne volim davati laznu nadu ili nerealan savet!) i oporavis se od gubitka, kako dobro podnosis poraz i bol... Retko ko moze proci bezbolno, verovatno niko i ne moze.
Pre svega, neophodno je da rascistite sami sa sobom ono sto osecate da bi mogli znati sta dalje da preduzmete! Ukoliko ste imali pravu, veliku ljubav (kad kazem "imali" ne mislim iskljucivo u proslom vremenu, mozda imate i sad, ali ne kao nekad...) i zaista verovali da je ta osoba
"prava", bice potrebno razmotriti vise mogucnosti (ne zelim da zvucim kao neki bracni savetnik ili psihijatar, ali psihologija je to hteli vi to priznati ili ne...)! Za pocetak imajte u vidu da je samo doslo do izmaka kontrole nad situacijom i do nesporazuma, da je potrebno resiti problem i nastaviti dalje gaziti preko svake prepreke koja vam se nadje na putu i ispreci vasoj ljubavi (ovo je moguce samo ako je rec o pravoj i iskrenoj ljubavi!)...
Ako ipak niste spremni da se borite za svoju ljubav i smatrate da je sve "palo u vodu", onda i nije bilo reci o pravoj ljubavi, tada vam preostaje da se izborite sami protiv svoje "samoce" i svojih osecanja... Ne smem da zaboravim na onu staru izreku "klin se klinom izbija", pa samim tim treba razumeti da resenje izgleda u obliku pronalazenja drugug partnera i nadoknadjivanjem izgubljene ljubavi novom :wink: , samo sto to i nije uvek najbolje resenje... Ja sam ipak za to da zivis dalje i znam da ne bih bio sa bilo kim samo zato sto sam povredjen i usamljen... Zar je potrebno jos nekoga povrediti? :shock: Bolje biti sam i "ohladiti se" nakon gubitka, pa kad upoznas nekog zaista vrednog svoje paznje i ljubavi mozes neoptereceno da se upustis u novu vezu...
Tad ces sigurno biti spremniji kao osoba da pokazes bez foliranja i straha svoja osecanja i upotpunis vas odnos na "kvalitetniji" nacin...
Naravno, uvek postoji mogucnost da niste dovoljno snazna licnost da prebrodite bol i da vas ona progoni kud god da krenete i sta god da radite! Opasnost je veca ukoliko se nesto ne preduzme po tom pitanju na vreme da postanete nesposobni da volite ili da pruzite ljubav, drugim recima "emotivni sje8anac"...
Tad neka vam je Bog u pomoci, ako verujete u njega... Zao mi je sto ne mogu vise da ponudim, ali najvazniji savet svima s moje strane je:
Uvek verujte u ljubav!