Прави и једини узрок инфлације и профита

AleksaJ

Buduća legenda
Poruka
38.454
Zamislite svet u kojem je proizvodnja nebitna, a prava magija ekonomije leži u premeštanju stvari s mesta na mesto. Prema ovoj humorističkoj tezi, ljudski rad uložen u transport, pretovar, prepakivanje i reekspediciju robe je stvarni, jedini i nezaobilazni uzrok inflacije i profita. Proizvodnja je samo početna iskra, ali pravi vatromet cena i bogatstva nastaje kada se roba počne seliti.

Počnimo sa jednostavnim primerom: jabuka. U idealnom svetu, jabuka se ubere i proda za 1 jedinicu valute. Ali to je dosadno i ne donosi profit! Naša teza tvrdi da je to samo početak. Prvo, jabuka se transportuje iz voćnjaka do lokalnog skladišta. Vozač, radnici na utovaru i istovaru, svi oni dodaju svoju "vrednost" kroz svoj rad. Cena jabuke sada je 1.2 jedinice. Zatim, jabuka se iz lokalnog skladišta transportuje do regionalnog distributivnog centra. Još vozača, još radnika, još goriva, još amortizacije vozila. Cena je sada 1.5 jedinica. Iz regionalnog centra, jabuka se izvozi u susednu zemlju. Carinici, špediteri, međunarodni prevoznici – svi oni dodaju svoj doprinos. Cena je 2.0 jedinice. U susednoj zemlji, jabuka se reeksprotuje nazad u zemlju porekla, ali preko treće zemlje, jer "logistika je kompleksna". Svaki korak ovog apsurdnog putovanja, svako prepakivanje, svaka deklaracija, svaki potpis na dokumentu, dodaje novu vrednost, odnosno, prema našoj tezi, novu inflaciju i novi profit.

Na kraju, ista jabuka, koja je prvobitno vredela 1 jedinicu, sada košta 10 jedinica, a da se njen kvalitet ili suština nisu promenili. Jedino što se promenilo je količina ljudskog rada uloženog u njeno premeštanje. Profit se generiše na svakom koraku ovog lanca, jer svaka karika dodaje svoju maržu na "vrednost" koju je stvorila premeštanjem. Inflacija je prirodna posledica ovog procesa, jer se cena robe neprestano povećava zbog kumulativnog rada transporta i trgovine, a ne zbog oskudice ili povećane potražnje za samim proizvodom.

Ova humoristička teza naglašava da je ekonomska vrednost postala disproporcionalno vezana za logistiku i posredovanje, a ne za primarnu proizvodnju. Zamislite da se ista jabuka, umesto da se proda direktno, prvo transportuje u Kinu da bi se tamo prepakovala u "ekskluzivnu" ambalažu, zatim se transportuje u Južnu Ameriku radi "sertifikacije porekla", pa se onda vraća u Evropu da bi se prodala kao "premium organski proizvod". Svaki od ovih koraka zahteva ljudski rad – vozače, skladištare, administratore, marketinške stručnjake koji osmišljavaju priču o "putovanju" jabuke. Svi oni doprinose povećanju cene, a time i inflaciji, dok istovremeno generišu profit za sve uključene strane.

Matematički, ovo bi se moglo predstaviti na sledeći način: Neka je C0 početna cena proizvodnje jabuke. Neka je Wi rad uložen u i-ti korak transporta/trgovine. Neka je Mi marža profita na i-tom koraku. Tada je konačna cena jabuke Cf: Cf=C0+∑i=1n(Wi+Mi) Gde n predstavlja broj koraka u transportnom i trgovačkom lancu. Prema našoj tezi, Wi i Mi su dominantni faktori, a C0 postaje zanemarljiv u poređenju sa kumulativnim zbirom.

Ova teza, iako humoristična, dotiče se realnih ekonomskih fenomena kao što su globalni lanci snabdevanja, posredovanje i dodavanje vrednosti kroz logistiku, što često dovodi do značajnog povećanja cena proizvoda od proizvođača do krajnjeg potrošača. Iako ekonomisti obično pripisuju inflaciju monetarnoj politici, troškovima proizvodnje, potražnji i ponudi, naša teza šaljivo sugeriše da je pravi krivac nevidljivi, ali sveprisutni rad premeštanja stvari.

images
images
images
 
Nije baš tako. Transport i posrednici svakako podižu cenu proizvoda do krajnjeg kupca, ali to nije inflacija. Inflacija znači opšti rast cena u celoj ekonomiji i uglavnom zavisi od monetarne politike (količine novca u opticaju), kretanja ponude i tražnje, troškova energenata i sirovina. Dakle, logistika i marže utiču na krajnju cenu jedne jabuke, ali ne objašnjavaju inflaciju u celom sistemu. To što roba ide iz Evrope u Kinu pa nazad nije ekonomska nelogičnost, već upravo suprotno, posledica je racionalnog računanja troškova, jer je često jeftinije obraditi ili upakovati robu tamo pa je vratiti, nego sve to raditi lokalno. Nelogičnost je samo ljudska percepcija, jer na prvi pogled deluje apsurdno. Štaviše, da jabuka ostane u Evropi, troškovi bi bili veći i po ovoj "formuli" inflacija bi još brže rasla ;)
 
Роба никада није била јефтинија него данас.

Телевизоре купујемо да не трепнемо.

Пегле и фенове дају за Џ, а раније једна пегла траје цео један женин животни век.

Месо таманимо сваки дан бар 2 пута дневно.

Све робе су јефтиније него икада.
 
Bice jos jeftinije tako ce znacaj aleksine teorije da raste....
Cena distribucije nije vise zanemariva u odnosu na cenu proizvodnje...
Kad bude porasla cena skladistenja i obezbedjenja, a to ce da raste ubrzano u narednom periodu kataklizmi i lopovskog rada....onda ce i logistika distribucije da se menja....

To znaci da ce i cena i znacaj da rastu...

Prodaja ce tu odigrati bitnu ulogu , jer ko se drzi starih recepata i baca sve na proizvodnju mora da racuna na mesetare koji ce to da iskoriste masno...

Ako neces da prodas danas , sutra ce ti pobrati lopovi , koje sam mozda poslao ja mozda neko drugi, kaze trgovac......mesetar..

Policija se tu ne pita nista, jer oni prate ono sto im kazu politicari , a trgovac je onaj koji ima mnogo vise kontakata sa politicarima nego ijedan proizvodjac...
 
То није инфлација. Инфлација је узрокована државним штампањем новца да би неко добијао нешто што не заслужује и да они који су радили и штедели не могу заслужено да буду економски независни јер им се врши легална крађа кроз инфлацију. Ако већ постоји штампање новца корист од тога треба онда да имају сви а не само одабрани, и треба да се због постојања инфлације уведе универзални лични доходак да сви људи радили или не радили имају безусловно барем за минималне најосновније потребе, или да се у противном инфлација скроз укине јер је непоштена.


Постојање инфлације (комунистичког штампања новца али који служи само за понеке) је апсурдно у капитализму, ако већ постоји инфлација онда нека се уведе социјализам или универзални лични доходак, или ако већ постоји капитализам онда не сме да инфлацијом буде награђивања одабраних и да се врши крађа оних који су поштено радили и штедели.
 
Zamislite svet u kojem je proizvodnja nebitna, a prava magija ekonomije leži u premeštanju stvari s mesta na mesto. Prema ovoj humorističkoj tezi, ljudski rad uložen u transport, pretovar, prepakivanje i reekspediciju robe je stvarni, jedini i nezaobilazni uzrok inflacije i profita. Proizvodnja je samo početna iskra, ali pravi vatromet cena i bogatstva nastaje kada se roba počne seliti.

Počnimo sa jednostavnim primerom: jabuka. U idealnom svetu, jabuka se ubere i proda za 1 jedinicu valute. Ali to je dosadno i ne donosi profit! Naša teza tvrdi da je to samo početak. Prvo, jabuka se transportuje iz voćnjaka do lokalnog skladišta. Vozač, radnici na utovaru i istovaru, svi oni dodaju svoju "vrednost" kroz svoj rad. Cena jabuke sada je 1.2 jedinice. Zatim, jabuka se iz lokalnog skladišta transportuje do regionalnog distributivnog centra. Još vozača, još radnika, još goriva, još amortizacije vozila. Cena je sada 1.5 jedinica. Iz regionalnog centra, jabuka se izvozi u susednu zemlju. Carinici, špediteri, međunarodni prevoznici – svi oni dodaju svoj doprinos. Cena je 2.0 jedinice. U susednoj zemlji, jabuka se reeksprotuje nazad u zemlju porekla, ali preko treće zemlje, jer "logistika je kompleksna". Svaki korak ovog apsurdnog putovanja, svako prepakivanje, svaka deklaracija, svaki potpis na dokumentu, dodaje novu vrednost, odnosno, prema našoj tezi, novu inflaciju i novi profit.

Na kraju, ista jabuka, koja je prvobitno vredela 1 jedinicu, sada košta 10 jedinica, a da se njen kvalitet ili suština nisu promenili. Jedino što se promenilo je količina ljudskog rada uloženog u njeno premeštanje. Profit se generiše na svakom koraku ovog lanca, jer svaka karika dodaje svoju maržu na "vrednost" koju je stvorila premeštanjem. Inflacija je prirodna posledica ovog procesa, jer se cena robe neprestano povećava zbog kumulativnog rada transporta i trgovine, a ne zbog oskudice ili povećane potražnje za samim proizvodom.

Ova humoristička teza naglašava da je ekonomska vrednost postala disproporcionalno vezana za logistiku i posredovanje, a ne za primarnu proizvodnju. Zamislite da se ista jabuka, umesto da se proda direktno, prvo transportuje u Kinu da bi se tamo prepakovala u "ekskluzivnu" ambalažu, zatim se transportuje u Južnu Ameriku radi "sertifikacije porekla", pa se onda vraća u Evropu da bi se prodala kao "premium organski proizvod". Svaki od ovih koraka zahteva ljudski rad – vozače, skladištare, administratore, marketinške stručnjake koji osmišljavaju priču o "putovanju" jabuke. Svi oni doprinose povećanju cene, a time i inflaciji, dok istovremeno generišu profit za sve uključene strane.

Matematički, ovo bi se moglo predstaviti na sledeći način: Neka je C0 početna cena proizvodnje jabuke. Neka je Wi rad uložen u i-ti korak transporta/trgovine. Neka je Mi marža profita na i-tom koraku. Tada je konačna cena jabuke Cf: Cf=C0+∑i=1n(Wi+Mi) Gde n predstavlja broj koraka u transportnom i trgovačkom lancu. Prema našoj tezi, Wi i Mi su dominantni faktori, a C0 postaje zanemarljiv u poređenju sa kumulativnim zbirom.

Ova teza, iako humoristična, dotiče se realnih ekonomskih fenomena kao što su globalni lanci snabdevanja, posredovanje i dodavanje vrednosti kroz logistiku, što često dovodi do značajnog povećanja cena proizvoda od proizvođača do krajnjeg potrošača. Iako ekonomisti obično pripisuju inflaciju monetarnoj politici, troškovima proizvodnje, potražnji i ponudi, naša teza šaljivo sugeriše da je pravi krivac nevidljivi, ali sveprisutni rad premeštanja stvari.

images
images
images
Budale kupuju flaširamu vodu, toliko
 

Back
Top