Smatram da stav da je kastriranje/sterilizacija zapravo krsenje prava zivotinja pokazatelj odsustva bilo kakve racionalnosti u razmisljanju o datoj problematici.
Kastriranjem/sterilizacijom zivotinjama se zapravo omogu'ava kvalitetniji zivot u okruzenju koje namece covek. Svidelo se nama to ili ne, prosla su vremena copora pasa koji slobodno jurcaju sumama i dolinama. One su zamenjene gradovima, betonom, stanovima i velikim brojem ljudi. Ostaviti zivotinju nesterilisanu/nekastriranu je u mnogim slucajevima neodgovorno i sadisticki, jer je neizvodljivo ispunjavanje njenog instinkta za parenjem.
Bez izuzetka su neodgovrniji oni vlasnici koji ne kastriraju/sterilisu nego oni koji to cine. Mnogo je slucajeva iz grupe ovih prvih (naravno, ne svi, ponavljam- mnogo ih je) koji neplanski, neorganizovano i masovno dozovljavaju svojim zivotinjama da produkuju legla, a kasnije ne znaju sta ce sa mladuncima pa ih bacaju, pstaju na ulice i sl. Iz ove druge grupe, tj. medju vlasnicima koji se odluce na kastraciju/sterilizaciju zivotinje za sada nisam upoznala nikoga ko je imao zapustenog ljubimca. Opredeljivanje na tu vrstu operacije pokazuje jedan napredan, razuman odnos prema zivotinjama, koji prevazilazi infantilna shvatanja o slobodama i pravima zivotinja.
I ja volim zivotinje i prirodu, ali mi je vrlo jasno da u gradskim uslovima nema govora o prirodnom zivotu pasa. Tako sto sam sterilisala svoju pudlu spasla sam je agonije dva puta godisnje, kada bi zelela da se pari a ne moze. Istrpela je bol zarastanja rane oko nedelju dana, i sad nema pojma sta joj se desilo, ne oseca se neostvarenom kao kuja i majka, vec je debela i zadovoljna. :-)