AI Pokret/Pravac, navodno u psihologiji, gdje su ova dva slova skraćeno od eng. artificial inteligence~ vještačka (hrvati kažu: umjetna) inteligencija, je velika grupa ljudi, povezanih ili ne, koje karakteriše mišljenje poređenja psihe i "inteligencije" računara, ondosno da to što program(er) pravi kondicionalne skokove, tj. uslovno procesuiranje gdje u zavisnosti od korisnika program izvodi alternativne stvari, ili eng. conditional processing, izjednačavaju sa načinom rada mozga, koji vide kao determinator (određivač) sveukupnosti psihičkog života, čak i onoga što se zove "ličnost"! Nadaju se da će putem pravljenja autoreprogramabilnih programa (onih koji uče i mijenjaju svoj odnos prema korisniku i komponentama hardverskim računara) steći uvid u to kako napraviti mozak koji će biti (jer to je po njima ekvivalent za ličnost) "srećan", "dobar" i "pametan" - jer misle da će "napretkom nauke" (koji oni vide, a ja lično, moram reći ‒ ne, čak štaviše, nazadak vidim) vrlo brzo moći da se desi nešto od ovoga:
1. nacrtaju u genima, citološkim zakonima natjeranu na ostvarenje, šemu mozga za dijete koje će tek da se rodi,
2. da će se doći do pravljenja spoja elektronike sa mozgom (takve stvari i jesu izvođene već, ali vrlo-vrlo proste, i znam za samo dvije, od kojih jedna stvarno služi svrsishodnoj svrsi),
3. pravljenja ćelija, ili upravljanjem ribozomima, koje bi, donekle bar, čak i preoblikovanje mozga dalo! VRLO JE ZASTUPLJEN U HRVATSKOJ MEĐU LAICIMA KOJI MISLE DA TO ŠTO PROGRAMER OD VAZDUHA I PRITISKANJA TASTATURE ZARAĐUJE "TISUĆE" (HILJADE) ZNAČI DA RADI NEŠTO "MATERIO-DUHOVNO"! NIJEDAN PROGRAMER PRAVI NIJE PRISTALICA OVOG PRAVCA, JER ZNA DA ON NE ČINI "ČUDA"
SVRHA TEME JE DOKAZIVANJE DA ZBOG 2 OPŠTEPOZNATE ČINJENICE POKRETE "AI" POKRETE NE TREBA UZIMATI OZBILJNO, EVO KOJE SU:
PRVO VEĆINU MOZGA ČINE HEMIJSKE SINAPSE, I VEĆINA IZMJENA SKLONOSTI ODNOSA PREMA STVARNOSTI (UČENJA) STIČE SE, BAR KOD ONIH BIĆA ZA KOJE JE DOKAZANO DA IM JE TO ODREĐENO VJEROVATNO MOZGOM (PAMĆENJE I UČENJE (RASPORADA LAVIRINTA NPR.): ŽIVOTINJE), PUTEM HEMIJSKIH SINAPSI, A ONE UVJEK IMAJU OSOBINU DA SPOVODE SIGNALE SAMO U JEDNOM SMJERU, A PROCESOR, KOJI I ČITATI I PISATI MOŽE, PA JE DVOSMJERAN, KOD ŽIVOTINJA NIJE NAĐEN.
DRUGO ZA RAZLIKU OD SKORO NAJPROSTIJEG LIČNOG RAČUNARA, SA JEDNIM ULTRA-PROSTIM OPERATIVNIM SISTEMOM: MS-DOS 5.0, LAKO JE IZVESTI RAZLIKU OD "AI" POKRETA: TAJ KOMPJUTER IMA PROGRAMSKI JEZIK (QBASIC) U KOME, OSIM ŠTO SE PRAVE "OBIČNI PROGRAMI", MOGU SE, NARAVNO, PRAVITI DRUGI JEZICI (SVOJI PROGRAMSKI JEZICI), PA I JEZICI I PROGRAMI ZA OLAKŠANO PRAVLJENJE SVOJIH (NOVIH) OPERATIVNIH SISTEMA! DA LI BI BILO SUVIŠNO AKO BIH, ETO, REKAO, DA KAD ČOVJEK BUDE MOGA DA MIJENJA SAM SEBI OPERATIVNI SISTEM, ONDA ĆE I "AI" POKRET IMATI SMISLA?
Termin analogija znači istost u načelu, ne izgledu, ali sistemu nečega. A može da postoji i analogija u zaista morfološkom (obliknom) smislu, ali to je onda sličnost u sistemu oblika... Na primjer, dva čovjeka vode dnevnik na analogan način ako ne zapisuju puke svakodnevne dogodovštine, nego zaista stvri za koje misle da mogu omogućiti provjeru nekih hipoteza i o duši i o tijelu, pa petsto dana zaredom valjda i izvuku nekakvu teoriju, onu zasnovanu na provjerenosti velikog broja hipoteza potvrđenoj opservacionim zapisima u dnevniku. Za hipoteze i teorije se koristi druga sveska... Još bolje ako se ima program za dnevnik, hipoteze, sve...
Procesor operiše bitovima, informacijama koje mogu da imaju samo jednu od dvije vrijednosti. Bajt je skup bitova. Nad njima on vrši operacije zasnovane na Boolean-ovoj algebri, koja daje istinitosne vrijednosti: istina ili laž; Evo kakve vrijednosti bitova, u slučajevima zamisli 1 kao istine, a 0 ‒ laži, daju Boolean-ove instrukcije izvršene na svim mogućim opcijama dva bita (osim negacije koja se vrši na jednom), koje (te instrukcije) ispisuju mehanički onda kada se dese u mjesto memorije procesora koje sadrži sitan broj bitovu, u samo jednom bitu, vrijednosti dobijene njihovom upotrebom, a taj bit se koristi kada se odgovarajuće komadne mašinskog jezika pišu u zavisnosti od programu namijenjenog procesora - kada se, dakle, piše mašinskim jezikom. One procesoru služe da bi, programerima dosupnom komandom za kondicionalni (uslovni) skok - (ne znam kako drugačije da objasnim, pa se izvinjavam zbog narednog) ">koji će se<~ili-<se neće>" desiti u zavisnosti od vrijednosti toga bita (rekao sam da oni imaju jednu od dvije) - na neku prošlu ili buduću liniju na kojoj je mašinska instrukcija (učitavanjem, dakle, druge adrese kodnog segmenta programa, izvršavajući kod od tog mjesta (što se crta onim linijama sa strelicama u algoritmovima), koji pored njega (pričam o segmentima programa) ima onaj u kome su podaci, i u kome je stek - nešto kao "bjeležnik" programa da ne zaboravi gdje je krenuo) omogućili "fascinaciju i nevjerovatnu moćnost" da program može da pravi "reačvanja", "uslovnu obradu/procesuiranje", "uslovne algoritme", "alternativna rešenja" - zovite kako hoćete, odnosno ponašanje vezano za Boolean-ovu obradu binarnog numeričkog sistema, a ta kondicionalna procesurianja su mnogo jednostavnija u jezicima koji nisu mašinski, pa ću ih navesti ako iz ovoga do sad ne shvatate o čemu pričam - jer tu imaš IF (eng. ako) zagrada, uslov, zatvorena zagrada, pa onda vitičaste zagrade među kojima je kod, poslije vitičaste zagrade može da ide ELSEIF (eng. ili ako) itd. its.: Evo Booleanove algebre, jer je to ono na osnovu čega kompjuter radi stvari za koje, kad se sklope sa komandama za kondicionalni skok na drugi dio kodnog segmenta, AI zaluđenici misle da su intelektualne, i da kompjuter ima svijest, a ludaci nesvjesni da treba koristiti domaće izraze zovu te stvari kognitivnim, iako prevod saznajno pa, ako ne odgoara onda spoznajno-saznajno, postoji
O S N O V N O
AND, konjukcija (i) gdje je "i"zvor AND-ovan sa "d"estincijom.
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 0
i:0 d:1 rezultat 0
i:0 d:0 rezultat 0
OR disjunkcija (ili)
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
NOT negacija
i:1 rezultat 0
i:0 rezultat 1
I Z V E D E N O
XOR (posebno ili: eng. exclusive or): (i ili d) i + negacija od (i i d)
i:1 d:1 rezultat 0
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
materijalna implikacija: (negacija od i) ili d
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 0
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 1
ekvivalencija: negacija od (i posebno ili d)
i:1 d:1 rezultat 0
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
Sprovođenje u kompjuteru je uvjek bar dvosmjerno: iz procesorevih memorija u magistralu, a putem magistrale u (drugi smjer je: iz magistrale u memorije procesora): portove (štampač, kamera...), elektronske memorije (RAM) koje vrše interakciju sa "karticama": video (tj. grafička), zvučna itd., pa se u 16-bit-nim programima (operativni sistem: MS-DOS, na primjer) može pisati po ekranu prostim pisanjem u dio adresa onog dijela RAM-a koji se naziva BIOS, bez kakvog bilo pozivanja nekih "crtačkih funkcija", permanentne memorije (floppy, čvrsti disk), i tako dalje, kao što sam rekao, iz magistrale u procesoreve memorije: čitanje mjesta BIOS RAM-a u kome je informacija o tome što se kuca na tastaturi je jedan primjer, i obratan proces je moguć, dakle dvosmjeran (za razliku od sinapsi): simulacija kucanja na tastaturi i pokretanje miša od strane programa, u svrsi da se korisniku pokaže kako da nešto uradi, ili, naravno, virusa, podizanje operativnog sistema prilikom paljenja kompjutera (sa, u slučaj MS-DOS 1.x verzija: diskete koja ima manje memorije a više širine nego floppy disk današnji), čitanje adrese fajla u permanentnoj memorji iz table adresa sadržaja fajlova prilikom njihovog otvaranja ili table sa imenima fajlova prilikom pretrage, itd..
Dakle, kako vi opravdavate tu analogiju? Ja ne opravdavam uopšte.
1. nacrtaju u genima, citološkim zakonima natjeranu na ostvarenje, šemu mozga za dijete koje će tek da se rodi,
2. da će se doći do pravljenja spoja elektronike sa mozgom (takve stvari i jesu izvođene već, ali vrlo-vrlo proste, i znam za samo dvije, od kojih jedna stvarno služi svrsishodnoj svrsi),
3. pravljenja ćelija, ili upravljanjem ribozomima, koje bi, donekle bar, čak i preoblikovanje mozga dalo! VRLO JE ZASTUPLJEN U HRVATSKOJ MEĐU LAICIMA KOJI MISLE DA TO ŠTO PROGRAMER OD VAZDUHA I PRITISKANJA TASTATURE ZARAĐUJE "TISUĆE" (HILJADE) ZNAČI DA RADI NEŠTO "MATERIO-DUHOVNO"! NIJEDAN PROGRAMER PRAVI NIJE PRISTALICA OVOG PRAVCA, JER ZNA DA ON NE ČINI "ČUDA"
SVRHA TEME JE DOKAZIVANJE DA ZBOG 2 OPŠTEPOZNATE ČINJENICE POKRETE "AI" POKRETE NE TREBA UZIMATI OZBILJNO, EVO KOJE SU:
PRVO VEĆINU MOZGA ČINE HEMIJSKE SINAPSE, I VEĆINA IZMJENA SKLONOSTI ODNOSA PREMA STVARNOSTI (UČENJA) STIČE SE, BAR KOD ONIH BIĆA ZA KOJE JE DOKAZANO DA IM JE TO ODREĐENO VJEROVATNO MOZGOM (PAMĆENJE I UČENJE (RASPORADA LAVIRINTA NPR.): ŽIVOTINJE), PUTEM HEMIJSKIH SINAPSI, A ONE UVJEK IMAJU OSOBINU DA SPOVODE SIGNALE SAMO U JEDNOM SMJERU, A PROCESOR, KOJI I ČITATI I PISATI MOŽE, PA JE DVOSMJERAN, KOD ŽIVOTINJA NIJE NAĐEN.
DRUGO ZA RAZLIKU OD SKORO NAJPROSTIJEG LIČNOG RAČUNARA, SA JEDNIM ULTRA-PROSTIM OPERATIVNIM SISTEMOM: MS-DOS 5.0, LAKO JE IZVESTI RAZLIKU OD "AI" POKRETA: TAJ KOMPJUTER IMA PROGRAMSKI JEZIK (QBASIC) U KOME, OSIM ŠTO SE PRAVE "OBIČNI PROGRAMI", MOGU SE, NARAVNO, PRAVITI DRUGI JEZICI (SVOJI PROGRAMSKI JEZICI), PA I JEZICI I PROGRAMI ZA OLAKŠANO PRAVLJENJE SVOJIH (NOVIH) OPERATIVNIH SISTEMA! DA LI BI BILO SUVIŠNO AKO BIH, ETO, REKAO, DA KAD ČOVJEK BUDE MOGA DA MIJENJA SAM SEBI OPERATIVNI SISTEM, ONDA ĆE I "AI" POKRET IMATI SMISLA?
Termin analogija znači istost u načelu, ne izgledu, ali sistemu nečega. A može da postoji i analogija u zaista morfološkom (obliknom) smislu, ali to je onda sličnost u sistemu oblika... Na primjer, dva čovjeka vode dnevnik na analogan način ako ne zapisuju puke svakodnevne dogodovštine, nego zaista stvri za koje misle da mogu omogućiti provjeru nekih hipoteza i o duši i o tijelu, pa petsto dana zaredom valjda i izvuku nekakvu teoriju, onu zasnovanu na provjerenosti velikog broja hipoteza potvrđenoj opservacionim zapisima u dnevniku. Za hipoteze i teorije se koristi druga sveska... Još bolje ako se ima program za dnevnik, hipoteze, sve...
Procesor operiše bitovima, informacijama koje mogu da imaju samo jednu od dvije vrijednosti. Bajt je skup bitova. Nad njima on vrši operacije zasnovane na Boolean-ovoj algebri, koja daje istinitosne vrijednosti: istina ili laž; Evo kakve vrijednosti bitova, u slučajevima zamisli 1 kao istine, a 0 ‒ laži, daju Boolean-ove instrukcije izvršene na svim mogućim opcijama dva bita (osim negacije koja se vrši na jednom), koje (te instrukcije) ispisuju mehanički onda kada se dese u mjesto memorije procesora koje sadrži sitan broj bitovu, u samo jednom bitu, vrijednosti dobijene njihovom upotrebom, a taj bit se koristi kada se odgovarajuće komadne mašinskog jezika pišu u zavisnosti od programu namijenjenog procesora - kada se, dakle, piše mašinskim jezikom. One procesoru služe da bi, programerima dosupnom komandom za kondicionalni (uslovni) skok - (ne znam kako drugačije da objasnim, pa se izvinjavam zbog narednog) ">koji će se<~ili-<se neće>" desiti u zavisnosti od vrijednosti toga bita (rekao sam da oni imaju jednu od dvije) - na neku prošlu ili buduću liniju na kojoj je mašinska instrukcija (učitavanjem, dakle, druge adrese kodnog segmenta programa, izvršavajući kod od tog mjesta (što se crta onim linijama sa strelicama u algoritmovima), koji pored njega (pričam o segmentima programa) ima onaj u kome su podaci, i u kome je stek - nešto kao "bjeležnik" programa da ne zaboravi gdje je krenuo) omogućili "fascinaciju i nevjerovatnu moćnost" da program može da pravi "reačvanja", "uslovnu obradu/procesuiranje", "uslovne algoritme", "alternativna rešenja" - zovite kako hoćete, odnosno ponašanje vezano za Boolean-ovu obradu binarnog numeričkog sistema, a ta kondicionalna procesurianja su mnogo jednostavnija u jezicima koji nisu mašinski, pa ću ih navesti ako iz ovoga do sad ne shvatate o čemu pričam - jer tu imaš IF (eng. ako) zagrada, uslov, zatvorena zagrada, pa onda vitičaste zagrade među kojima je kod, poslije vitičaste zagrade može da ide ELSEIF (eng. ili ako) itd. its.: Evo Booleanove algebre, jer je to ono na osnovu čega kompjuter radi stvari za koje, kad se sklope sa komandama za kondicionalni skok na drugi dio kodnog segmenta, AI zaluđenici misle da su intelektualne, i da kompjuter ima svijest, a ludaci nesvjesni da treba koristiti domaće izraze zovu te stvari kognitivnim, iako prevod saznajno pa, ako ne odgoara onda spoznajno-saznajno, postoji
O S N O V N O
AND, konjukcija (i) gdje je "i"zvor AND-ovan sa "d"estincijom.
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 0
i:0 d:1 rezultat 0
i:0 d:0 rezultat 0
OR disjunkcija (ili)
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
NOT negacija
i:1 rezultat 0
i:0 rezultat 1
I Z V E D E N O
XOR (posebno ili: eng. exclusive or): (i ili d) i + negacija od (i i d)
i:1 d:1 rezultat 0
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
materijalna implikacija: (negacija od i) ili d
i:1 d:1 rezultat 1
i:1 d:0 rezultat 0
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 1
ekvivalencija: negacija od (i posebno ili d)
i:1 d:1 rezultat 0
i:1 d:0 rezultat 1
i:0 d:1 rezultat 1
i:0 d:0 rezultat 0
Sprovođenje u kompjuteru je uvjek bar dvosmjerno: iz procesorevih memorija u magistralu, a putem magistrale u (drugi smjer je: iz magistrale u memorije procesora): portove (štampač, kamera...), elektronske memorije (RAM) koje vrše interakciju sa "karticama": video (tj. grafička), zvučna itd., pa se u 16-bit-nim programima (operativni sistem: MS-DOS, na primjer) može pisati po ekranu prostim pisanjem u dio adresa onog dijela RAM-a koji se naziva BIOS, bez kakvog bilo pozivanja nekih "crtačkih funkcija", permanentne memorije (floppy, čvrsti disk), i tako dalje, kao što sam rekao, iz magistrale u procesoreve memorije: čitanje mjesta BIOS RAM-a u kome je informacija o tome što se kuca na tastaturi je jedan primjer, i obratan proces je moguć, dakle dvosmjeran (za razliku od sinapsi): simulacija kucanja na tastaturi i pokretanje miša od strane programa, u svrsi da se korisniku pokaže kako da nešto uradi, ili, naravno, virusa, podizanje operativnog sistema prilikom paljenja kompjutera (sa, u slučaj MS-DOS 1.x verzija: diskete koja ima manje memorije a više širine nego floppy disk današnji), čitanje adrese fajla u permanentnoj memorji iz table adresa sadržaja fajlova prilikom njihovog otvaranja ili table sa imenima fajlova prilikom pretrage, itd..
Dakle, kako vi opravdavate tu analogiju? Ja ne opravdavam uopšte.
Poslednja izmena:
