Poziv na kafu

zavisi
ne znam koliko si citala studije na tu temu
odredjeni nivo zdrave ljubomore je podstrek za vezu koji ukazuje da je veza jos zivu i da medju vama strast nije zamrla
cak i psihijatri ukazuju da smo svi mi pomalo ljubomorni podsvesno i da je to znak da nam je stalo do partnera
niko naravno nece tu ljubomoru iskazivati javno narocito ne za trivijalne stvari
ali to ne menja cinjenicu da je ona odredjeni zacin u jednom odnosu i da je u malom % vrlo korisna
 
ta tvoja primedba je skroz glupa
u braku sam 12 godina i imam poverenja u supruga i on u mene
i prosli smo i evoluirali kroz razne faze i ljubomora i odnosa
cak ni u prvim godinama braka mnogi ne uspeju da ostvare potpuno uzajamno poverenje
ti mislis da to pada s neba
poverenje je proces

da li si udata?
 
Volim i ja racionalnost ali ako nema malo, cisto maleni dasak ljubomore ja nekako ne sticem utisak da je to ono pravo pa se onda desi da neka od tih kafa postane zanimljivija od coveka sa kojim izlazim...auuuu al' sam iskrena danas, begam sa foruma, ovo ne bih ni sestri priznala...

Već sam odgovorila, ali da dopunim: postoji mnogo načina da pokažeš to osećanje straha od gubitka, tu instiktivnu ljubomoru, koja je u suštini pozitivno osećanje, a ne "ne može, ne dolazi u obzir, šta on hoće od tebe, šta ti hoćeš sa njim, kakve kafe tis udata žena, dobro, ako moraš, da dođeš do x sati, šta te pitao, šta si mu odgovorila, jesam li ti rekao..." - to više nije pozitivno osećanje.
Meni je dovoljan dašak ljubomore bio kad mu pričam o ovim situacijama što je Cruella pomenula, neko neprilično muvanje ili loš poziv za sex :lol:, a on odreaguje sa "Huuuuh! E dobro je, već sam mislio da će da me oduva, umal' nisam počeo da se pakujem", pa nam na kraju sve to bude povod za smejanje.
To smo već drvili na milion tema, ljubomora kao osećaj uvek postoji, a da li će čovek taj osećaj pretvoriti u nešto destruktivno ili nešto konstruktivno, samo od njega zavisi.
 
Već sam odgovorila, ali da dopunim: postoji mnogo načina da pokažeš to osećanje straha od gubitka, tu instiktivnu ljubomoru, koja je u suštini pozitivno osećanje, a ne "ne može, ne dolazi u obzir, šta on hoće od tebe, šta ti hoćeš sa njim, kakve kafe tis udata žena, dobro, ako moraš, da dođeš do x sati, šta te pitao, šta si mu odgovorila, jesam li ti rekao..." - to više nije pozitivno osećanje.
Meni je dovoljan dašak ljubomore bio kad mu pričam o ovim situacijama što je Cruella pomenula, neko neprilično muvanje ili loš poziv za sex :lol:, a on odreaguje sa "Huuuuh! E dobro je, već sam mislio da će da me oduva, umal' nisam počeo da se pakujem", pa nam na kraju sve to bude povod za smejanje.
To smo već drvili na milion tema, ljubomora kao osećaj uvek postoji, a da li će čovek taj osećaj pretvoriti u nešto destruktivno ili nešto konstruktivno, samo od njega zavisi.

Tacno tako, po meni, cim se ljubomora iskazuje kao bilo kakva vrsta ljutnje, besa ili durenja, to vec nije "kostruktivna, zdrava ljubomora koja oplemenjuje vezu" i predstavlja prikrivenu opasnost, koju ne treba podceniti
 
ta tvoja primedba je skroz glupa
u braku sam 12 godina i imam poverenja u supruga i on u mene
i prosli smo i evoluirali kroz razne faze i ljubomora i odnosa
cak ni u prvim godinama braka mnogi ne uspeju da ostvare potpuno uzajamno poverenje
ti mislis da to pada s neba
poverenje je proces

da li si udata?

udata sam interesuje me muski pogled na temu, apropo junetove konstatacije da forumasi uglavnom traze kres na krsti.... mnogi se ovajdise xy puta :rumenko:

da li to poverenje vazi samo za zene, ili i muskarce ... tj., zene trebaju biti smerne, a muski traziti kres ?
 
Tacno tako, po meni, cim se ljubomora iskazuje kao bilo kakva vrsta ljutnje, besa ili durenja, to vec nije "kostruktivna, zdrava ljubomora koja oplemenjuje vezu" i predstavlja prikrivenu opasnost, koju ne treba podceniti

ima li bezrazložne ljubomore?

earring je pisala o onim studijama i ljubomori kao sveprisutnoj i poželjnoj za održanje strasti u odnosu... ali, ako takva ljubomora postoji, onda je to ona koja se zadrži za sebe... misao koja ne poprimi tolike razmjere da bi se analizirala i na kraju i objelodanila... ta ljubomora je naš jači stisak ka partneru... a njegova ljubomora koja postane očigledna je već ljubomora koja je prevazišla tu zdravu i neophodnu...

kada čovjek počne da se pita smije li izaći sa nekim na kafu... šta to znači?
da li je partner već negodovao, ili je to samo lična projekcija, i stavljanje sebe na njegovo mjesto... ili u tome ima i želje da on bude malo ljubomoran? Što bi moglo biti namjerno izazivanje ljubomore.
 
Postavicu stvar iz suprotnog ugla
Ja pozivam na kafu musku personu (u ovoj situaciji)

1. zbog neke koristi
2. iz nekog razloga da mi ucini neku uslugu
3. nesto materijalno mi treba
4. u pitanju je veza za nesto

ni na pamet mi ne pada da zovem muskarce na kafu, ma kako da smo dobri drugari, kolege ili prijatelji, jer smatram to kao izraz moje naklonosti i poziv na druzenje koje mi 1 na 1 s drugim muskarcem ne treba
 
ima li bezrazložne ljubomore?

earring je pisala o onim studijama i ljubomori kao sveprisutnoj i poželjnoj za održanje strasti u odnosu... ali, ako takva ljubomora postoji, onda je to ona koja se zadrži za sebe... misao koja ne poprimi tolike razmjere da bi se analizirala i na kraju i objelodanila... ta ljubomora je naš jači stisak ka partneru... a njegova ljubomora koja postane očigledna je već ljubomora koja je prevazišla tu zdravu i neophodnu...

kada čovjek počne da se pita smije li izaći sa nekim na kafu... šta to znači?
da li je partner već negodovao, ili je to samo lična projekcija, i stavljanje sebe na njegovo mjesto... ili u tome ima i želje da on bude malo ljubomoran? Što bi moglo biti namjerno izazivanje ljubomore.

u pitanju je razmisljanje na zadatu temu i diskusija da cujem sta drugi misle
muz nije negodovao jer i nije bio u toj poziciji
takve pozive na kafu sam odbila
rekla sam i zasto - ne trebaju mi muski prijatelji pored muza
on mi je ne najbolji prijatelj, nego i to i svi muskarci u jednom

nema potrebe da analizirate moje motive
cisto su retoricki

a mnoge od vas nisu odgovorile

dali bi otisle na u kafu?
da li bi rekle muzu?
 
Postavicu stvar iz suprotnog ugla
Ja pozivam na kafu musku personu (u ovoj situaciji)

1. zbog neke koristi
2. iz nekog razloga da mi ucini neku uslugu
3. nesto materijalno mi treba
4. u pitanju je veza za nesto

ni na pamet mi ne pada da zovem muskarce na kafu, ma kako da smo dobri drugari, kolege ili prijatelji, jer smatram to kao izraz moje naklonosti i poziv na druzenje koje mi 1 na 1 s drugim muskarcem ne treba

E pa vidis tu je razlika. Meni druzenje treba, bilo ono 1 na 1, sa muskarcem ili zenom ili u coporu. To nema veze sa kvalitetom bracnog odnosa, vec sa tvojom prirodom.
 
u pitanju je razmisljanje na zadatu temu i diskusija da cujem sta drugi misle
muz nije negodovao jer i nije bio u toj poziciji
takve pozive na kafu sam odbila
rekla sam i zasto - ne trebaju mi muski prijatelji pored muza
on mi je ne najbolji prijatelj, nego i to i svi muskarci u jednom

nema potrebe da analizirate moje motive
cisto su retoricki

a mnoge od vas nisu odgovorile

dali bi otisle na u kafu?
da li bi rekle muzu?

aaaaaaa, nisam se ogradila na vrijeme... nije ono bila kritika tebe ili tvog muža... ono je neko moje razmišljanje uopšte o ljubomori
 
Ovu temu sam htela jos ranije da otvorim

Evo dakle pitanje i za forumasice i za forumase

Za forumasice: da li poziv na kafu od strane muskarca tumacite kao muvanje ili kao druzenje ili zavisi od osobe i situacije?

Za forumase: Da li zenske osobe zovete na kafu radi druzenja ili je to poziv na 'blize upoznavanje'?

Zamislite sad situaciju - udata sam, to svi znaju, i dobila sma vise poziva na kafu od poznanika.
Ja licno ne zelim da odem na tu kafu.
Jer, nesto sam pricala i sa muzem i sa svojim drugaricama, sta ce meni muski prijatelji ako imam muza?

Da li gresim?
I sta vi mislite?
Pitanje je previse generalizovano!
Prvo, zavisi od kog muskaraca je poziv. Ako je to tip koji mi se nabacuje, ne bi mi prijalo jer sam , za sada , srecno udata. ako je moj prijatelj, drug,poznaik, kolega, zasto da ne .Ne zivimo u XV veku.
Nece macan, ako maca ne zamase repom!
 
sve zavisi od toga od koga je poziv, bilo da se radi o muškoj ili ženskoj osobi, da li mi prija osoba ili ne, nemoguće je odgovoriti na pitanje da li prihvatam sve pozive za kafu

prijatelji mi trebaju, i muški i ženski, imala muža/dečka ili ne, prijatelj je prijatelj i nemam nikavog razloga da ga krijem od muža / dečka
 
Pozive na kafu sa foruma i facebook-a odbijam....
Na kafu izlazim sa kolegama i drugovima koje imam još iz škole...to je prava kafa .
Suprugu ne moram ništa da objašnjavam to su ljudi iz mog okruženja za koje on zna kroz naše razgovore.
Ne bi mu prijalo da izlazim sa njemu nepoznatim muškarcem...
 
Mrzi me da sve citam:mrgreen: ali moj pogled, stav, jednostavno...praksa;)
Nikada ne bih (niti sam) pitao partnerku ili suprugu sa kime i gde izlazi:neutral:, prvo, svi smo punoletni i imamo punu slobodu:D, ako smatra za shodno da mi kaze, u redu...ne simpatisem svakoga ali...ne izlazim ja:hahaha:
Konzervativni, patrijahalni ili kako god da ga nazovemo...nije bio nikada moj stav:D
Svi imamo ista prava i istu odgovornost. Ako nesto zelim...uradicu, kao i partnerka:neutral:
 
Mrzi me da sve citam:mrgreen: ali moj pogled, stav, jednostavno...praksa;)
Nikada ne bih (niti sam) pitao partnerku ili suprugu sa kime i gde izlazi:neutral:, prvo, svi smo punoletni i imamo punu slobodu:D, ako smatra za shodno da mi kaze, u redu...ne simpatisem svakoga ali...ne izlazim ja:hahaha:
Konzervativni, patrijahalni ili kako god da ga nazovemo...nije bio nikada moj stav:D
Svi imamo ista prava i istu odgovornost. Ako nesto zelim...uradicu, kao i partnerka:neutral:
Svaka cast iskreno.
Realno kada pogledam i zamislim sebe i ono kao vece 19h, dosli s posla umorni, jeli ili sta vec i muz odma' ustaje i krece da se sprema i kao : Ej cao odoh ja.
A ja kao : Dobro :manikir:
Mislim sigurno bih ga pitala gde ce, makar iz navike. ;)
 
sve zavisi od toga od koga je poziv, bilo da se radi o muškoj ili ženskoj osobi, da li mi prija osoba ili ne, nemoguće je odgovoriti na pitanje da li prihvatam sve pozive za kafu

prijatelji mi trebaju, i muški i ženski, imala muža/dečka ili ne, prijatelj je prijatelj i nemam nikavog razloga da ga krijem od muža / dečka

Slažem se sa ovime :)
Dečko uvek zna gde idem i sa kime (i obrnuto), ali ne zato što me proverava ili zato što mi ne veruje,
nego zato što živimo zajedno i nekako mi je normalno da delimo te informacije...

Imam muško društvo u Beogradu, i sa njima se redovno viđam kad odem tamo.
Dečko to zna, u početku je postojala određena doza ljubomore i onoga "nije mi sve jedno",
posebno jer je u tom društvu jedan bivši dečko... Ali ta ljubomora se nikada nije manifestovala
kroz neki bes, zabrane, svađe, a vremenom je nestala.

Da, pozive na "druženje" od nepoznatih ljudi sa fejsa i foruma ne prihvatam, ne zbog dečka nego zato što nemam želju
 

Back
Top