Da li se razlikujemo u tome? Ili različito definišemo stvari? Evo ja bih se isto zgrozila i redovno se zgrozim kad vidim čoveka kako se bahato ponaša prema životinjama, kamol' ljudima ili deci. Ali meni se gadi postupak, i to nema veze sa tim što želim tom čoveku. U momentu zaista ne pomišljam na to šta želim njemu da se desi, samo želim da ga malo nagrdim i da se on neprijatno oseća ne bi li prestao sada i ubuduće s tim što radi, možda je to zlo?
Ne mislim da je mene neko ovlastio za univerzalnu prvadu, a svoju ličnu imam i jako snažno se držim za nju, redovno imam posla sa krivim Drinama
Problem je što i dalje nemam taj osećaj da nekoga treba da kažnjavam zato što je bio zao prema drugima, mogu samo tim ljudima da držim stranu i to je dovoljno od mene. Svaki akt koji se svodi na kaznu, a ne na smislenu restrikciju (koja ima za cilj da se nešto ne ponovi) je protivan mojoj logici
i sada govorim strogo o impulsu, ne o nečemu što sam istrenirala da imam. Pomalo povezano sa temom o smrtnoj kazni, tj. sa nekoliko takvih na filozofiji i na politici.
Da se ogradim, stvari se vidno menjaju kada je lični doživljaj u pitanju i kada mi neko drugi nanese zlo sposobna sam da isto poželim, pa i uzrokujem toj osobi, ali i za to mi je potrebno jako puno, i mislim da je to tema. I da, tada se osećam loše, ali imam potrebu da mrzim nekoga, da mu se, uslovno rečeno, osvetim. Ali i dalje to logički ne opravdavam.
A da se zgražavam nad nekom osobom koja je tobož pobila neki razred u tamo nekom izmišljenom gradu u Americi ili..... fff koliko je takvih članaka..... ma daj..... čemu toliko punjenje mržnjom?
To vam je kao kad se prosečan čovek onesvesti kada vidi leš, a grobar peva himnu ili planira venčanje dok ga šminka. Zar niste više oguglali na sva ta sranya? :???: