Povratak na posao

U subotu je prvi put rekla MAMA... >Govorila je tata, baba, deda, tetka, ribica, vizor, auto, daj... i tako sve neke kratke reči ali ni M od mame... nešto je 14.februara zaličalo na to pa sam ja sva srećna zapisala datum, ali smisleno mama je rekla tek sad u subotu i to u kontekstu NE MAMA i pobegla je kod tate u naručje.

Duša me je zabolela.... baksuz mali, po tome ću njeno prvo ,,mama'' da pamtim...

Jako je ljuta na mene što radim, kad dodjem obraduje se prvo ali posle me nešto izgrdi i ne odaziva se uopšte... u nedelju je malo iskulirala al eto nove nedelje i novog početka i novog drndanja mog detenceta :roll:

Inače, čuva je moja mama - nemamo pravo da upišemo dete u obdanište, pošto Lenin tata nije prijavljen u firmi u kojoj radi... Pojma nemam kako ćemo kasnije, čujem da su privatni vrtići oko 200 evra...

A što se otvaranja prozora tiče... i ja bih otvorila prozor da sam na mestu vaspitačice koja u grupi ima tridesetoro dece ne bi li se neka prehladila.... To je nenormalno, ne može jedna žena da vodi računa o tolikim klincima a to očigledno nema ko da čuje ili zaključi...

Grozno je s tim vrtićima... ajd 200 evra mesečno za neki privatni i da skupiš ali kako sa dvoje i više dece...

Jao mačkice......... gde mi je ono bezbrižno vreme u kome se pitam kako ljudi mogu da idu kući pravo posle posla i kako mame mogu da stignu i da rade na poslu i po kući a i da se prošetaju, provedu, odu kod frizera - recimo...
 
... a taman smo počele lepo da se družimo. Ona je mene baš maltretirala, nije htela da se vozi u kolicima do svog 8. meseca, kako se pojavi u nepoznatom okruženju - dernja se dok je ne izvedem napolje, a i zima je bila.... nigde nismo išle...
Nosila sam je na rukama po parku, to nam je bila šetnja

I došlo proleće, ona porasla... sad joj se kolica sviđaju, hoće svuda da ide sa mnom, ne kuka da je nosim, ako se ne vozi, hoda sama - nisam u dilemi, sad sve jede već, brblja i toliko je slatka i zanimljiva!!!!!!!!!!

... a ja dok dođem, imam cela dva sata sa njom, pa se onda kupa, ručki i spava......... Zato sam nekako tužna, imam sto jednu ideju gde bismo išle, šta bi mogle da radimo, čega da se igramo...

A na poslu... nije isto kao pre porodiljskog, nekako osećam da nemaju toliko poverenja u mene - kao da misle kako nije sigurno da će se žena koja ima bebu sutra pojaviti na poslu
 
Jao Majo... I ja sam se sita isplakala; Stefan je isto bio jako ljut na mene što idem da radim. I što je najgore, tako od pon. do srede; pa u četvrtak i petak malo bolje; pa naše veelikee sreće dođe vikend, taman se u potpunosti izmirimo; kad opet ponedeljak... Pa ja dođem sva srećna ranije s posla da budem tu kad se on probudi (podnevno spavanje); a on se probudi, pogleda me i u plač - neće mamu, 'oće babu. UH, kad se setim :(

Isto je bilo sa kolicima kao što ti opisuješ, potpuno isto, prihvatio je kolica kad je naučio da su ona prevozno sredstvo; znači kad je znao da idemo na neko lepo mesto (igralište, park, grad, u goste...)
Jedino što mi imamo više vremena posle podne, on ne ide do 10 na spavanje, a ja sam već u dva-tri kući. U principu je mnogo manje bez mene, nego sa mnom.

Što se tiče vrtića, pa i jaslica.- baš sam ljuta kad čujem, takve stvari. Jako je ružno tako pričati. Kao prvo, moguće da ih ima 30 u grupi, ali tu su tri vaspitačice, a ne jedna; a nikad, ali nikad nisu sva deca tu odjednom. U tom ranom periodu dok ne postanu imuni na sve te viruščiće razboljevaju se svaki čas i ako ne idu u školicu.
 
ja sam taj problem resila tako sto mi dete samo cetiri sata u zabavistu, privatnom... gde uziva igrajuci se sa vrsnjacima

Nikada ne bih poverila babama na cuvanje svog sina... Vrlo sam srecna sto sam samo ja mama svom sinu, a babe su mu BABE i sve uloge su tako jasno postavljene i funkcionisu fenomenalno.
 
ostatak je ili sa mnom ili sa tatom (zavisi ko ima vise poslovnih obaveza tog dana), a ponekad je sa bebi siterkom kod kuce, ali ja sam tu da nadgledam tj. pod mojim su nadzorom.

Nikad ne bih ostavila dete samo sa nekim kuci, u zabavistu je drugacije, tamo ima puno ljudi, nema prilike da se deca maltretiraju ili zlostavljaju... tj. jako tesko bi to bilo moguce.
 
I draže mi je da ga ostavljam sa babom, nego bebisiterkom

ja babi tj. mami ne mogu da naredim da radi ovo ili ono :)

a babe su super, dokle god su babe, tj. kada se njihov udeo u vaspitanju svodi na poneki dobronamerni savet koji se ne ponavlja u besvest ili attachuje uz savet i odredjena kolicina pritiska (emotivnog) da se postupa ovako ili onako

Neka hvala... navikla sam da mi (roditelji, moj muz i ja) budemo glave ove porodice.
 
xm... da, kada sam poslednji put bila kod baba i deda

desilo mi se da mi sin sedi u zadimljenim prostorijama (u kojima se pusilo)
da mi govore kako mi je sin debeo, a on se nalazi u proseku po tezini, odnosno tezina mu je idealna
da mi govore da mi je sin na granici uhranjenosti
da njega pokusavaju da nateraju da radi stvari koje ne zeli (necu u detalje)
da ga uprkos njegovom plakanju i protestovanju opet primoravaju na nesto
da mi govore kako moj sin treba da spava, da jede, da se seta
i gomila drugih stvari koje ja NE TOLERISEM.

I srecna sam sto moj sin nece biti zrtva ambicija mojih roditelja... kao sto sam to bila ja.
 
Prvo, odnos mog deteta sa babama je njena i babacka stvar. Meni je skroz super sto se one slobodno svadjaju, a da ni jedna ne trazi da ja zauzmem stav. Prosto, ne mesam se u njihove probleme. Ako moja majka hoce da je juri po dvoristu sa tanjirom i hranom, nek' izvoli...Ako ova druga baba hoce da je uci sabiranju sa tri godine, opet nek' izvoli...Niko od njih tri nije ni mutav ni glup.
Ja sam i za vrtic, ali prvo za babe, ako babe hoce, naravno da se bore sa unucima. Ima baba koje nisu u penziji. E, sad da nije kojekakvih infekcija, vrtic bi bio bolji od baba, al' eto nije.
 
Moj sin ima cetiri meseca i ja sam morala da pocnem da radim. :(
Evo vec sedam dana lomim glavu da stignem kuci odmah sa posla, i on je hvala Bogu, uvek veseo i srecan kad me vidi...prva dva dana sam bila tuzna, ali sad se vec polako navikavam...pokusavam da se posvetim detetu maksimalno kada stignem kuci, sreca te mi posao nije tezak, pa sam odmorna za njega poslepodne.

Inace, cuva ga baka, moja svekrva...jedino cega se plkasim je to da ce ga sopati do besvesti jer zena gaji kult hrane...inace, je divna zena i stalno razgovara i igra se sa detetom, tako da nije prepusten sam sebi i sigurno ce samop lepo nauciti od nje...

sto se vrtica tice u banjaluci ih je malo i dete se mora upisivati preko veze ili mora da izvalis silne pare za privatne.
 

Back
Top