Povratak Kosova - sta Srbi zaista zele?

Meni je jedino stalo da taj narod kosovski nauči da živi zajedno i da ne pada na Vučićeve i Kurtijeve provokacije. Potpuno je nebitno čije je Kosovo ako ljudi dole, Albanci i Srbi, nauče da žive zajedno i da ne padaju na politikom inspirisanu mrziteljsku propagandu. Ne može niko da obriše činjenicu koliko se ljudi dole rodilo u poslednjih 100 godina.
Bitno je čije je i činjenica je da je srpsko.Doduše,okupirano je,ali vremena se menjaju a uticaj zapadnih hoštaplera i potpaljivača sukoba slabi.Dalje,nema šta Albanci da uče da žive ili ne žive sa Srbima dole,jer ono nisu Albanci,oni imaju svoju državu odmah preko,pa neka žive tamo.Ono dole su šiptari,čudna vrsta.Ako hoće lepo-neka ih,ako neće(a decenijama vidimo da neće) neka idu gde im je milije.
 
Kratka autorska tema.


Kosovo je proglaseno kao nezavisna drzava 2008. godine, zavrsivsi etapu koju je amerika pocela jos pre deceniju do tog momenta. Nakon ove tragicne S(n)S vladavine od 13 godina, Srbija je (govoreci svom narodu da je kosovo nase), redovno potpisivala priznanje kosovske drzavnosti deo po deo, a do sada su gotovo sve dali. Medjutim, to nije tema ovde.


Da li Srbi zaista zele da kosovo bude Srbija? Hipotetski scenario da srpska vojska udje na kosovo i (pozeljno) mirno okupira teritoriju i to zapad dopusti. S tim na umu, Srbija bi se pojacala za milion stanovnika, da kazemo 700, 800 hiljada albanci, koji preko noci postaju punopravni gradjani republike srbije. Da zaokruzimo, skoro jedna petina gradjana srbije bi bila da kazemo albanci. To znaci da ti ljudi ce se kretati po celoj zemlji, uzivace ista prava ko ostali, glasace za naseg predsednika, moci ce da rade sta god gde god.

Srbi preziru siptare na drustvenim mrezama, open balkan je izuzetno nepopularna ideja koga god da pitas. Kosovo ne moze biti srbija bez izuzetne autonomije u sastavu zemlje, a oba naroda moraju ziveti zajedno, nema genocida ili proterivanja. Sta mislite?

Стварна прича није само у вези са Косовом и Метохијом, већ су комунисти од Србије отели и Македонију и Црну Гору, али нико о томе не прича. Јер су Косово и Метохија и Македонија саставни део Србије од 1913, а Војводина и Црна Гора од 1918, од пре уједињења у СХС. Дакле, ако смо тако лако пустили Македонију и Црну Гору, зашто онда да тако лако не пустимо и Косово и Метохију? А ако не дамо Косово и Метохију, онда треба да не дамо и Македонију и Црну Гору. Србији треба да се врати цела територија из 1918. од пре уједињења у СХС. А за кога ће после ко да гласа, ако будемо имали добар Устав, а и Монархију као што би требало, онда нека гласају за кога хоће.
 
Promenom geopolitičke slike u svetu u našu korist bi verovatno Kosovo vratilo u sastav Srbije, međutim problem bi bio integracija šiptara u Srpske institucije, zakone i državu.
Osim hrišćanstva i istorije, nema ničeg drugog koji bi pokrenuo povratak Srba na Kosovo u dovoljnom broju jer ljudi koji su se dobrovoljno i nasilnički iselili su se već integrisali u svojim novim sredinama gde se osećaju sigurnim dok je natalitet Srbije u stalnom opadanju.
Deo šiptara bi se verovatno integrisao ali veći deo bi Srbiju kao i do sada doživljavao kao neprijatelja i slobodnim kretanjem po Srbiji kao ravnopravni stanovnici bi im omogućilo prostora za diverzije, terorističke i kriminalne aktivnosti.
Jedini održivi način da se Kosovo ponovo integriše u sastav Srbije je da postane privremena pokrajina ali sa granicom (nešto poput države u državi) gde bi Srbi strogo kontrolisali i pratili kretanje šiptarskog stanovništva preko te granice. Dakle ukoliko bi ušli u Srbiju morali bi da prilože zahtev za razlog, vreme i mesto boravka za traženi period, dok istovremeno stanovnici Srbije bi mogli slobodno uz sve garancije da prelaze granicu i sele se na Kosovu ako to žele. Istovremeno na Kosovu bi se potpuno promenio nastavni program, pogotovo onaj koji uči stanovništvo da su oni Iliri i autohtoni stanovnici tih prostora a da su Srbi došljaci koji su ih proterivali, ubijali i otimali njihovo zemljište i preuzimali istorijske objekte. Oni čak tvrde da su sve naše vekovne crkve i manstiri njihovi da su ih oni gradili a mi oteli i duboko veruju u tu fabrikovanu laž koja se štampa u njihovim knjigama i uči u institucijama.
Ako Bog dá da se Srbi jednog dana opamete, vrate svojim istiskim korenima, časti i ljubavi i posvete familiji, priraštaju i pravom odgoju svoje dece, możda će nas biti dovoljno da se ponovo jednog dana Srbi u velikom broju vrate na Kosovo i ožive istinski Srpski duh ali kada vidimo današnji mentalitet i način života vrlo male nade postoje da će ovako nešto se ikada desiti. Naša sela ostaju pusta i gase se jedno za drugim jer omladina ne żeli više tu da živi tako da je skoro nemoguće da će se ostvariti ovaj navedeni scenario.
 
Zato u Makedoniji dele vlast sa Makedoncima i albanski je drugi zvanicni jezik. Sumnjam da to voli vecinski narod.
Makedonski narod je očajan zbog toga, ali ko ih pita. Makedoncima Šiptari osporavaju veliki dio teritorije, Bugari im osporavaju jezik i identitet tvrdeći da su oni Bugari kojima su Srbi ispirali mozak i pretvorili ih u Makedonce, a Grci im osporavaju ime i istoriju tvrdeći da samo oni imaju autorska prava na makedonsko ime. Jedino im Srbi ništa ne osporavaju.
 
Kratka autorska tema.


Kosovo je proglaseno kao nezavisna drzava 2008. godine, zavrsivsi etapu koju je amerika pocela jos pre deceniju do tog momenta. Nakon ove tragicne S(n)S vladavine od 13 godina, Srbija je (govoreci svom narodu da je kosovo nase), redovno potpisivala priznanje kosovske drzavnosti deo po deo, a do sada su gotovo sve dali. Medjutim, to nije tema ovde.


Da li Srbi zaista zele da kosovo bude Srbija? Hipotetski scenario da srpska vojska udje na kosovo i (pozeljno) mirno okupira teritoriju i to zapad dopusti. S tim na umu, Srbija bi se pojacala za milion stanovnika, da kazemo 700, 800 hiljada albanci, koji preko noci postaju punopravni gradjani republike srbije. Da zaokruzimo, skoro jedna petina gradjana srbije bi bila da kazemo albanci. To znaci da ti ljudi ce se kretati po celoj zemlji, uzivace ista prava ko ostali, glasace za naseg predsednika, moci ce da rade sta god gde god.

Srbi preziru siptare na drustvenim mrezama, open balkan je izuzetno nepopularna ideja koga god da pitas. Kosovo ne moze biti srbija bez izuzetne autonomije u sastavu zemlje, a oba naroda moraju ziveti zajedno, nema genocida ili proterivanja. Sta mislite?
problem Kosova je vezan uz NATO...................zato treba jos samo neki mesec da se strpimo.
 
Makedonski narod je očajan zbog toga, ali ko ih pita. Makedoncima Šiptari osporavaju veliki dio teritorije, Bugari im osporavaju jezik i identitet tvrdeći da su oni Bugari kojima su Srbi ispirali mozak i pretvorili ih u Makedonce, a Grci im osporavaju ime i istoriju tvrdeći da samo oni imaju autorska prava na makedonsko ime. Jedino im Srbi ništa ne osporavaju.
Srbi im osporavaju i jezik i identitet i teritoriju i ime i istoriju.
 
Gluposti. Srbi su jedini prijateljski okolni narod Makedoncima. Poneki Srbin tvrdi to što si naveo, ali to nije državna politika Srbije prema Makedoniji. To je državna politika Bugarske.
Istina, državna politika nije, ali politika većine srpskih nacionalističkih baljezgatora. Prođeš malo društvenim mrežama i zgadi ti se život. Ne kažem da su gori od bugarskih, grčkih i šiptarskih šovinista, daleko od toga, ali oni se koncentrišu na pojedinosti kako si i sam naveo, a ovi naši degenerici mozgova ispranih deretićevštinom...
 
Makedonski narod je očajan zbog toga, ali ko ih pita. Makedoncima Šiptari osporavaju veliki dio teritorije, Bugari im osporavaju jezik i identitet tvrdeći da su oni Bugari kojima su Srbi ispirali mozak i pretvorili ih u Makedonce, a Grci im osporavaju ime i istoriju tvrdeći da samo oni imaju autorska prava na makedonsko ime. Jedino im Srbi ništa ne osporavaju.

I opet im Srbi ne valjaju.
 
I opet im Srbi ne valjaju.
Makedonci kao narod gledano u cjelini nisu anti-srpski nastrojeni i uglavnom imaju simpatije prema Srbima. Makedonska vlast je priznala Kosovo zbog spoljnih pritisaka sa zapada i unutrašnjeg od strane Šiptara. Ali generalno se ne može reći da Skoplje vodi anti-srpsku politiku, kao što to rade Zagreb, Sarajevo, Priština, čak i Podgorica.
 

Back
Top