U ranom srednjem vijeku, nakon velikih seoba naroda (Germana i Slavena) od 4. do 6. stoljeća, opći gospodarski i urbani život stao je opadati. Rim, na vrhuncu s 1.5 milijuna stanovnika, postade kasaba s 10.000 ljudi. Židovi su
se smjestili u zapadnoj, sada kršćanskoj civilizaciji, uglavnom na njezinim rubovima- u Iberiji (Španjolska, Portugal), Sefardi, te na istoku u Njemačkoj (Aškenazi). Govor prvih je bio ladino ili judeo espanjol, drugih Juedisch- oba jezika kao španjolski i njemački, samo na hebrejskom pismu i nizom aramejskih i hebrejskih riječi.
Život pod Arapima- koji su zavladali Iberijom u 8. st., a izbačeni su konačno oko 1450., bijaše za Židove sjajna epizoda u povijesti, nešto kao islamski Hollywood. Trgovali su, imali pristupa u visoke položaje društva, služili kao prevoditelji i time zaslužili srednjovjekovnu Europu nizom prijevoda grčkih medicinskih, matematičkih i filozofskih djela koje su Arapi već preveli na arapski; sami su, u okviru islamske civilizacije dali niz istaknutih pisaca i teologa (Solomon ben Gibriol, Juda Halevi, Mojsije ben Majmonides) koji su bili prilično ravnopravni svojim kršćanskim i islamskim ideološkim suparnicima-pogotovo ako se uzme brojčani nerazmjer. Bio je to siguran i prosperitetan život, u kojem su imali jednu nogu u sigurnom getu, a drugu na dvoru kao savjetnici i novčari. Nisu naravno mogli u vojsku, no do toga im nije bilo ni stalo.
Na drugom kraju, iako je kasnije ta populacija dosta stradala u križarskim pogromima, isto je prosperitet bio u pogonu: židovski trgovci i bankari, u bliskoj vezi s njemačkim kneževima i ostalim feudalcima, te gradskim središtima koje su osnovali ili u kojima sustanovali pretežno Nijemci (a ne Slaveni)- bili su financijeri i biznismeni, a sve češće i liječnici- ta je tipično židovska profesija postala tom negdje u doba ranoga srednjega vijeka. U gradovima kao Koln, Speyer, Worms, Mainz,... odvijao se važan dio života Židova. Aškenazi su ustrojili i funkcionalan sustav vjerske naobrazbe u kojem je židovska zajednica stalno živjela "pošlihtana" po pravilima svoga zakona.
Uz zajednice u Francuskoj, slijeva i zdesna, te one u Italiji i drugdje, judaizam je postao poglavito europska religija-a ne više bliskoistočna, i sve više s kršćanstvom kao civilizacijom-gostom.
To je trajalo do 11. stoljeća i početka Križarskih ratova.
Prije nastavka o povijesti-što bi trebalo brzo dovršiti- excursus o židovskim suvremenim dostignućima. ne bih o financijama i utjecaju općenito-eventualno, kasnije- nego o disproporcionalnom broju Židova u intelektualnim profesijama, Nobelovcima, akademskom životu itd.
Navest ću najfrekventniju teoriju, a nakon toga nekoliko opasaka drugoga profila.
Naime, Amerikanci su zapitani zašto Židovi u SAD čine 1/4 Forbes b 400 (400 najimućnijih Amerikanaca), dok ih je samo 2-3% stanovništva; također oko 50% javnih intelektualaca (Pundits)- nisu išli u analizu pravih znanstvenika i sl.
Odgovor je za te proučavatelje i propagandiste (Charles Murray, Steve Sailer, Kevin MacDonald, ..) u mjerljivo većoj prosječnoj inteligenciji Aškenaskih Židova- dok je prosjek 100, za AŽ je negdje 105 do 110, što, kad analiziramo zvonoliku Gaussovu raspodjelu, dobijemo da je Židova 4 puta više nego bjelačkih nežidova u području IQ 145+, što je područje "genija".
Jedan od tih popularnih članaka je, recimo,
https://web.mit.edu/fustflum/documents/papers/AshkenaziIQ.jbiosocsci.pdf -naravno, postoje i druga, poviješći podkrjepljenija mišljenja
Stvar je ova: vidjevši židovski velik utjecaj i doprinos u intelektualnim zvanjima (profesori, pisci, znanstvenici, izumitelji, ..), Amerikanci su pošli s pozicija evolucijske biolologije, sociobiologije, i rekli da Židovi imaju nešto veći IQ od prosjeka- 15-107 prema 100, što bi davalo daleko veći postotak Židova među onima s IQ 140 - 180.
Problem je u tom što IQ baš i nije pouzdan, a i postoje drugi argumenti i objašnjenja.
1. u mnogim slučajevima, radi se o optičkoj varci. Naime, židovski etnocentrici među Židove broje i osobe koje se ne osjećaju takvima ili imaju neku mutnu vezu- npr. jedan od roditelja, ili često neki djed ili baba. Tako se formira slika o daleko većem prinosu Židova bilo kojem polju nego što je u stvarnosti.
2. sve do oko sredine 20. st., među samom židovskom inteligencijom (Weinberger, ..) djelovao je mit o esencijalnoj židovskoj neoriginalnosti i "prepisivačkom komentatorskom duhu". Na to se žalio i filozof Wittgenstein, dijelom porijeklom Židov, kad je nezadovoljan svojim radom, mislio da u njemu otkriva crte za koje je mislio da su karakteristične za Židove- dobri komentatori i kritici, slabi kreativci
3. Amerikanci, kao narod ne baš uronuo u povijesno mišljenje, našao se pred zanimljivim pitanjem, a bez povijesne svijesti. A ta bi im ponudila činjenice da Židovi, kad su i imali šansu u modernom dobu, u zemljama koje su diktirale inovacije i kreirale novi svijet (Engleska, Njemačka, Francuska)- nisu bili u prvoj ligi niti su dominirali. Od početka 19. st. Židova ima u matematici, fizici, literaturi, ... no praktički uvijek, uz jedini izuzetak Einsteina, glavni kreatori su "Arijevci".
4. pitanje je, u srži, ovo: zašto neka grupa postigne status istaknutosti daleko ostavivši druge iza sebe ? Realno- na to nema odgovora. Nikakav IQ ne može objasniti otkud intelektualna dominacija Njemačke u zadnja 2 stoljeća, usporediva s Grčkom- Kant, Hegel, Stirner, Brentano, Marx, Nietzsche, Schopenhauer, Frege, Otto, Heidegger, Wittgenstein, Scheler, ..
Ili otkud kreativna eksplozija u Italiji od cca. 1400 do 1600- Dante, Michelangelo, Leonardo, Galileo, Rafael, ...- jednostavno bez premca. Ili Englezi u renesansi u literaturi ? Ili Rusi u 20. st. ? Ili Nijemci i Austrijanci u glazbi preko 300 godina ?
Te "asimetrije" jednostavno ne mogu se strpati pod kvocijent inteligencije.
