Potreban savet

  • Začetnik teme Začetnik teme Wotan
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Postoji li neka osoba koja se iznenada pojavila u njegovom životu (u vreme kada je prestao da ide na posao)? Da li je (postao) religiozan? Druži li se sa ljudima ili se povlači u sebe?
.)

Mislim da ne postoji nikakva osoba u njegovom životu.
Ceo svoj život je proveo u inostranstvu živeći sam u stanu i povučeno,nema bliskih prijatelja tamo,radi se o asocijalnoj osobi.
Njegovo psihičko stanje (mislim svako ima pravo da radi sa svojim životom šta hoće) ne bi bilo toliki problem kada ne bi uticalo na njegovo zdravlje.
 
Poslednja izmena:
A on sad vec ima oko 60 godina, sta ce mu zdravlje?? Zivece kako ce ziveti, mislim neko je svesno odabrao takav zivot, slazem se sa Hirajgoagain, da je mozda i bolji, ima neke slobode u tome, a ako je bio asocijalan celog zivota, znaci pomoc strucna mu je trebala i ranije. I jos nesto kada covek vec nema svoju porodicu, neku blizu vezu, odgovoran je iskljucivo za sebe, za sto bi onda i trebalo vise od tih formalnih stvari (spoljasnjih) kad je vec on sam zadovoljan?/ Mislim i imati materijalno i bezbednost, i uspeh neki, kad nemas ljude, i ne treba ti toliko zbog sebe.
 
A on sad vec ima oko 60 godina, sta ce mu zdravlje?? Zivece kako ce ziveti, mislim neko je svesno odabrao takav zivot, slazem se sa Hirajgoagain, da je mozda i bolji, ima neke slobode u tome, a ako je bio asocijalan celog zivota, znaci pomoc strucna mu je trebala i ranije. I jos nesto kada covek vec nema svoju porodicu, neku blizu vezu, odgovoran je iskljucivo za sebe, za sto bi onda i trebalo vise od tih formalnih stvari (spoljasnjih) kad je vec on sam zadovoljan?/ Mislim i imati materijalno i bezbednost, i uspeh neki, kad nemas ljude, i ne treba ti toliko zbog sebe.

Razumem ja to što ti hoćeš da kažeš ali verovatno nikad u životu nisi videla osobu koja se nije okupala,ošišala,obrijala,isekla nokte 4 godine, koja ima rane od promrzlina na rukama i izmenjena je do neprepoznatljivosti, luta ulicama i ko zna šta jede i gde spava a do pre 4 godine živela je životom kao i svi mi.
Još kada je to neka osoba koja je nama bliska i kojoj nikako ne možemo da pomognemo onda je situacija prilično dramatična.
 
Recimo da je u pitanju roditelj.
Moj odnos sa njim je korektan ali na distanci, on razgovara samo o onim temama koje nisu vezane za njegov problem.
Izgubio je posao ne odlaženjem na isti i izbačen iz stana zbog ne plaćanja računa ali to ne predstavlja nikakav problem ukoliko bi prihvatio nečiju pomoć.
Bilo kakvu materijalnu pomoć odbija.
Ne želi penziju, novac ne želi, pare sa bankovnog računa ne podiže.
Prihvatio je samo određenu odeću i to je bio veliki napredak pošto ranije ni odeću nije želeo, išao je prljav i pocepan.
Šišanje,kupanje i brijanje odbija.
U pitanju je dobar čovek koji je svima pomagao delio i šakom i kapom i mnogi su zabrinuti za njega i žele da mu pomognu.

ne znam postavi se kao da ti i jeste roditelj, znaci on je iznad tebe
ono postuj roditelja tako nekako
pokusaj recimo jedan dan tako da razmisljas, nije to idealno jer te on sprecava
e ako nije dementan to je onda nekako izbor
a ako je dementan ...
ipak imas svoj zivot, ne mora to da ti pojede tvoj zivot

sluzi ga prosto kad ti trazi nesto usluzi ga
 
Vrlo moguce da je neka vrsta psihoze u pitanju a to sto je napustio posao.

I stvarno, sa 35 godina radnog staza sta je sa penzijom? Mada, opet ima ljudi koji svoj smisao zivljenja ne vide kao penzioneri i pucaju psihicki kada do toga dodje. Zavisi oko cega je gradio svoj zivot.
 
Svak ko dođe u tu situaciju i odbija ponuđenu pomoć je psihijatrijski slučaj.

Naše društvo nema para da pomogne ni onima koji pomoć žele, naravno mislim na psihijatrijske slučajeve.

Kako nije društveno izrazito opasan, to nema izgleda da bude poslan na prinudno lečenje, mada bi to svakako trebalo biti učinjeno.

Još kad bi smo znali procenat izlečenih, ili bar zalečenih, u ustanovama te vrste...

Kad bi bilo para, pa da ih bar povremeno prinude da se okupaju, da im daju neku čistu garderobu i hranu, a posao, pa to nema ni za druge...
 
Kako pomoci bliskom čoveku :
1. Koji je posle 35 godina radnog staža napustio posao
2. Iselili su ga iz stana zbog neplaćenih dugova
3. Odbija da se ošiša, okupa i promeni odeću i voli da sam luta ulicama
4. Pasivno odbija svaku moguću pomoć i javljanje psihijatru,spolja izgleda jako loše ali prilikom razgovora deluje normalno kao i ranije.
5. Otvoren je za sve moguće teme osim jedne - one o njegovom problemu, svaki malo agresivniji pokušaj da mu se ukaže na njegov problem (da se obuče,ošiša,obrije,da živi negde)bojkotuje povlačenjem ili gledanjem u jednu tačku.
6.Nije mi jasno zašto se čovek koji je bio lep,bogat,uspešan opredeljuje za ovakav vid života,moguće da je imao nekih velikih razočarenja ali ništa što ne bi mogao imati i neki prosečan čovek.
Znam i da je tema za nekog psihijatra ali on odbija da ode kod psihijatra a na silu se ne može sa njim postupati, jer nije agresivan nimalo.
Možda neko ko je imao ovakav slučaj ili poznaje nešto slično može da da neki savet ili komentar.

Zašto misliš da trebaš pomoći?
 
Vrlo moguce da je neka vrsta psihoze u pitanju a to sto je napustio posao.

I stvarno, sa 35 godina radnog staza sta je sa penzijom? .

Nisam siguran ali mislim da on nije ni podneo zahtev za penziju a čini mi se da i to ne želi.
Planiram da još jednom najozbiljnije popričam sa njim i ako se ništa ne promeni jednostavno pustim da stvari teku po svome.Ja lično mislim da je to neki oblik bolesti ili depresije pa zato i osećam potrebu da mu pomognem.
 

Back
Top