Poštovanje subote

Bog je posvetio 7. dan subotu vec u Raju- pre pada u greh. Dakle, da Adam i Eva nisu sagresili- mi bi imali Raj i u Raju bi svetkovali Subotu.

Adam i Eva su subotom u Raju provodili vise vremena s Bogom... i oni su trebali da uvek bolje i bolje upoznaju svog Tvorca , kao i mi danas.

Evo imam ovaj stih: I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
Marko 2,27


- - - - - - - - - -

Dakle coveka radi- i Adam :)

Nigde ne pise da su Adam i Eva drzali subotu u Edeneu ,a sa Bogom su se druzili svaki dan, uobicajeno.

- - - - - - - - - -

A ako je sreda srednji dan? Kako je nedelja sedmi dan?

A zar Hrist nije vaskrsao u NEDELJU - PRVI DAN...

?

Vaskrsao je u subiotu.
 
Sale, jevreji i danas drze subotu, kao i njihovi preci...kao i Mojsije, kao i Isus i apostoli....

Subota je sveti sedmi dan, bio i u Edemu,i sve vreme do danas..... niko je nije promenio,nit ce..

Procitaj malo nasu duskusiju s pocetka ^^

Tako i treba da jevreji drze subotu,a ne Hriscani.

- - - - - - - - - -

Biblija = Bozja Rec

Biblija je dobila ime po gradu Biblosu gde je i pisana.
 
E, nije tako....

Pokret Adventista je nastao od vernika svih hriscanskih zajednica, bez obzira na nacionalnost, pola, rasnu pripadnost..ili bilo kakve razlike.

On je imao misao " Hajdemo da se vratimo na Bibliju".

Tj. da se sprovodi samo i jedino ono sto je u Bibliji zapovedjeno....

E,to je to!

Poreklo adventista:Millerite roots, 1831–44[edit]

Main article: Great Disappointment
The Seventh-day Adventist Church formed out of the movement known today as the Millerites. In 1831, a Baptist convert, William Miller (until then a Deist), was asked by a Baptist to preach in their church and began to preach that the Second Advent of Jesus would occur somewhere between March 1843 and March 1844, based on his interpretation of Daniel 8:14. A following gathered around Miller that included many from the Baptist, Methodist, Presbyterian and Christian Connection churches. In the summer of 1844, some of Miller's followers promoted the date of October 22. They linked the cleansing of the sanctuary of Daniel 8:14 with the Jewish Day of Atonement, believed to be October 22 that year. By 1844, over 100,000 people were anticipating what Miller had called the "Blessed Hope". On October 22 many of the believers were up late into the night watching, waiting for Christ to return and found themselves bitterly disappointed when both sunset and midnight passed with their expectations unfulfilled. This event later became known as the Great Disappointment.
 
Poreklo adventista:Millerite roots, 1831–44[edit]

Main article: Great Disappointment
The Seventh-day Adventist Church formed out of the movement known today as the Millerites. In 1831, a Baptist convert, William Miller (until then a Deist), was asked by a Baptist to preach in their church and began to preach that the Second Advent of Jesus would occur somewhere between March 1843 and March 1844, based on his interpretation of Daniel 8:14. A following gathered around Miller that included many from the Baptist, Methodist, Presbyterian and Christian Connection churches. In the summer of 1844, some of Miller's followers promoted the date of October 22. They linked the cleansing of the sanctuary of Daniel 8:14 with the Jewish Day of Atonement, believed to be October 22 that year. By 1844, over 100,000 people were anticipating what Miller had called the "Blessed Hope". On October 22 many of the believers were up late into the night watching, waiting for Christ to return and found themselves bitterly disappointed when both sunset and midnight passed with their expectations unfulfilled. This event later became known as the Great Disappointment.

Nije sija nego vrat.....

Dosli su ljudi iz svih zajednica,koji su shvatili da njihove crkve imaju pogresnu doktrinu...tj. ne drze kako je napisano u Bibliji ^^

Da li je neko bio baptista, metodista ,katolik itd...uopste nije vazno.

Vazno je da su utvrdili istinu,i nju ukljucili u doktrinatne tacke Adventisticke crkve :)
 
Pa kad si poslednji put citao nesto od Ellen White?

Da citas, shvatio bi da nije ni na cijoj strani.... osim na Bozjoj :)

Evo malo istorijata adventizma:Miler, iskljcen iz baptisticke zajednice, poceo je odmah organizaciju svoje nove verske zajednice. Iste godine on sazove skupstinu u mestu Olbani na kojoj je konstituisana nova verska zajednica adventista odvojena od baptista. Uskoro je Miler umro (1849.god) ostavivsi za sobom tek novoosnovanu zajednicu. Bilo je mnogo krupnih teoloskih problema na kojima se zajednica pocepala na razne grupe. Jedni su kao i Miler, praznovali nedelju a uskoro su se pojavili "adventisti sedmog dana", ili subotari koji su presli na praznovanje subote, jer su smatrali da je to jedini pravilan nacin slavljenja Boga i ispunjavanja Bozjih zapovesti.

Nove licnosti i nova ucenja

Jos za zivota Milerova jedan od njegovih propovednika Stor propovedao je nauku da po ucenju Biblije ne postoji besmrtna dusa, i da gresnici nece biti kaznjeni vecnim mukama nego vecnim unistenjem. Njegove pristalice nazivase se "adventisti hriscani". Njihovi protivnici koji su verovali u besmrtnost duse i vecnost gresnickih muka nazivali su se "Evandjelski adventisti". Pokraj njih postojala su i "Adventisticka braca" i "Ujedninjeni adventisti". No, najvise pristalica pridobili su "Adventisti sedmog dana ili sbotari".

Iako su adventisti od samog svog pocetka praznovali nedelju, dakle bili "nedeljari" a ne "subotari", ipak se subotarstvo kod njih razvilo vrlo rano, jos za zivota Milerovog. Neka Jevrejka Rahilja Preston presla je u adventizam i pocela propovedati da treba praznovati subotu. Josif Bets (Joseph Bates) takodje je bio zastupnik praznovanja subote. On je 1846. godine napisao knjigu o praznovanju subote. Knjiga je postigla medju adventistima veliki uspeh.
Ali izgleda da bi sve to ostalo bez veceg znacaja i uticaja da se ideji praznovanja subote nije pridruzila i Jelena Vajt (1827-1915). Bila je to vrlo energicna i darovita zena. Ona je u toku svoga dugog zivota napisala 43 knjige i brosure i oko cetiri hiljade raznih clanaka objavljenih u adventistickim casopisima. Ona je tvrdila o sebi da je dozivljavala nekakve vizije za vreme kojih je stojala nepomicno, bez disanja, otvorenih ociju. Adventisti veruju da je ona tada dobijala razna otkrivenja iz nebeskog sveta, pa je smatraju za Bogom danu prorocicu. Tim svojim vizijama ona je poduprla Milerovo tumacenje da je Hristos 21.oktobra usao u nebesku svetinju i tamo zapoceo istrazni sud pa zato nije dosao toga dana na zemlju kao sto je to proracunao Miler i kao sto su svi adventisti to nesumnjivo ocekivali. Osim toga, jedna od njenih "vizija" potvrdjivala je potrebu praznovanja subote.

No, iako imaju tako mocnu organizaciju, adventisti u svetu i kod nas ipak ne predstavljaju jednu jedinstvenu celinu nego su pocepani na razne sekte kao sto je to vec spomenuto napred. U SFRJ registrovano je nekoliko adventistickih "crkava", i to: Hriscanska adventisticka crkva, Unija reformnog pokreta adventista sedmog dana, Crkva Bozja sedmog dana i Crkva Bozja, koja ne priznaje Jelenu Vajt za prorocicu.

Idemo dalje:
Wajtova je izjavila da da su na ranim crkvenim saborima,svestenstvo potiskivalo subotu, i da su Valdezani drzali subotu.
Dr, Bacioci,najveci adventisticki Autoritet po pitanju subote i nedelje je Izjavio da na saborima se Uopste nisu bavili subotom i nedeljom,a da valdezani nisu Drzali subotu.

Sto se tice vizija za koje je Wajtova tvrdila da su Bozije,Dzems Wajt Tvrdi sledece:"Izvori misli u vizijama (Elen Vajt) ne potiču iz njenog prethodnih proučavanja ili studija." [James White, "A Word to the "Little
Flock,"22.str., iz 1847.
G. Walter Rea ukazuje na plagijate Elen G. Vajt

Januara 1980. godine, g. Walter Rea (tadaąnji adventistički pastor i predavač Biblije) iznosi pred vođe adventističke zajednice
dokaze koje je otkrio. Rea je pokazao da je g-đa Elen Vajt toliko prepisivala od drugih pisaca, da se u svim njenim knjigama tesko
moľe naći i jedna jedina originalna misao! To je bio strasan udarac za adventističku zajednicu. Zbog toga je Generalna konferencija
ASD finansirala sopstvenu istragu, koja je čitavih osam godina ispitivala knjigu "Čeľnja vekova" -The Desire of Ages, (za koju se do
tada smatralo da je njena najautentičnija knjiga), da bi se utvrdilo da li je g-đa Elen Vajt zaista prepisivala. Na osnovu svojih
istraľivanja g. Rea je napisao poznatu knjigu "The White Lie".

G. Fred Veltman dokazuje da je Elen G. Vajt lagala

Naimenovani istraľivački tim je predvodio sam Dr Fred Veltman, tadaąnji predsednik katedre za religiju Univerziteta Pcifik Junion
(Chairman of the Religion Department of Pacific Union College). Nakon uvodnih napomena Dr Veltmana, pregled istrage je objavljen u
zvaničnom časopisu za propovednike adventističke zajednice - "Ministy", od oktobra do decembra 1990. godine.Knjiga "Velika Borba" (1886.) E.G.Vajt sadrľi skoro doslovan prepis iz knjige "Istorija Protestantizma" (1876.) g-dina J.A.Vajlija,
LL.D. Nisu ukradene samo reči, već i ilustracije, dok je ona tvrdila da je otkrivenje dobila od Boga.
"The White Lie", Walter T. Rea (bivąi adventistički propovednik)

Adventisti su sigurni da je njihov 'prorok' g-đa E.G.Vajt dobijala u snovima i vizijama uputstva od Boga. Međutim, E.Vajt je
razgovarala sa mrtvima i bila rukovođena od strane svog mrtvog muľa u jednom od njenih snova ąto je napisala u pismu koje je poslala
svom sinu V.C.Vajtu.
E.G.Vajt u pismu sinu piąe sledeće:
"Proąlo je nekoliko dana nakon ąto sam molila Gospoda da mi otkrije koje su moje obaveze. (Dakle, Elen je traľila od Boga da joj
otkrije obaveze) Tokom noći sanjala sam da upravljam kočijama i sedim sa desne strane. Otac je bio u kočijama, sedeo je sa moje leve
strane. Bio je veoma bled, ali staloľen i miran. (E.Vajt je obicno koristila rec 'otac' kada je govorila o svom muľu Dľejmsu Vajtu,
koji je umro 6. avgusta 1881. - samo pet nedelja pre nego ąto je Elen Vajt napisala ovo pismo svome sinu 12. septembra 1881.) 'Zaąto
sam oče,' uzviknula sam, 'tako srećna da budeą pored mene joą jednom! Osećala sam se kao da je deo mene preminuo. Oče, videla sam da
si umro; videla sam te sahranjenog. Da li mi se Gospod smilovao i dopustio da se ponovo vratią meni i da radimo zajedno kao ąto smo
imali običaj?' On me pogledao veoma tuľno. Rekao je, 'Gospod zna ąta je najbolje za tebe i za mene.' Veoma sam voleo ono ąto sam
radio. Pogreąili smo. Odgovarali smo na hitne pozive naąe braće da prisustvujemo vaľnim sastancima. Nismo imali srca da odbijemo. Ti
sastanci su nas oboje zamorili i viąe nego ąto smo bili svesni. Naąa dobra braća su bila zadovoljna, ali nisu razumela da smo na tim
sastancima preuzeli na sebe veće breme nego ąto u naąim godinama moľemo da ponesemo. Oni nikada neće znati kako je taj dugotrajni
napor uticao na nas. (Uočite da u ovom "boľanski inspirisanom" snu, Elen Vajt razgovara sa svojim mrtvim muľem. Joą gore od toga,
mrtvi Dľejms Vajt uzima za pravo da govori u ime Boľije i savetuje Elen o njenim obavezama...)
 
Da bi neki covek bio podignut za proroka, njegova dusa u Nebu mora biti izabrana i predodredjena. Prorok mora i na zemlji proci
duhovno usavrsavanje, osposobiti se da izvrsi taj sveti zadatak. Da li bi Bog jednu traumatizonanu devojku u pubertetu podigao za
'proroka'? Pa i najveceg proroka, Isusa od Nazareta, pozvao je u prorocku sluzbu tek u srednjem zivotnom dobu, nakon pomazanja i
krstenja Duhom.

U toku svojih 'vizija' Jelena je bila u transu: nije bila svesna spoljasnjeg okruzenja. Istinski Boziji prorok, a Isus Nazorej je
najbolji primer za to, nikada ne pada u trans i zanos u kome nezna za sebe i svoje stanje. Kada kroz proroka Bog govori ili mu
otkriva Nebeske slike, ovaj je svestan i materijalnog i duhovnog okruzenja, ne mesajuci niti percepciono iskljucujuci te dve
vibracione ravni.Tokom 'zanosa' i obuzetosti nekom silom, njene telesne oci su bile otvorene i uprte na neki udaljeni predmet.To najbolje pokazuje
njenu koncetracionu slabost, prenatrpanu podsvest i sanjarski karakter. Istinski Bozji instrument tokom otkroviteljskog prenosa, da
bi lakse primio unutarnje svetlosne mpulse koji se oblikuju u jezik mesa i u trodimenzionalne slike, zatvara svoje oci i OTVARA
svoje duhovne oci (- onaj ko ne priznaje dusu ovo naravno ne moze razumeti!), te ostvaruje najdublju koncetraciju na svoju nutrinu.
Covek-prorok koji je posveceni hram Duha, ne pada u trans, ne napusta svoj dusevno-telesni hram, a ako ga napusta, to pokazuje da ga
je obuzela neka druga, onostrana, manipulativna sila.

Iznoseci svoju prvu 'viziju', koju je dobila u sedamnaestoj godini zivota, 'viziju' koja je trebala da donese 'utehu' ojadjenim
Milerovim sledbenicima, Jelena opisuje toboznje uzlazenje adventista u Nebeski Jerusalim, pa zaopstava i sledece: "Do nas zatim
dopire Boziji glas koji zvuci kao hujanje mnogih voda i objavljuje dan i cas Isusovog Dolaska." ('Rani spisi', I deo, 15. str.)
Jeleni izgleda, kao ni Mileru, nista ne znaci to sto Hrist kaze da covek ne moze znati dan i cas Njegovog Slavnog Dolaska (vec samo
moze uociti znake poslednjeg vremena), jer taj Dolazak zavisi i od tempa kako se ljudi budu budili za zakonit zivot. A ako covek ne
moze znati cas Dolaska, kako ga Hrist onda moze coveku objaviti? - Zatim mlada Jelena iznosi i ovo: "Svi skupa na oblaku uznosimo se
SEDAM DANA do Staklenog mora, gde Isus donosi krune i vlastitom desnicom ih stavlja na glavu svakog od nas." (ib.,I, 17. str.) -
Bozije Nebo je duhovno Nebo, a u njemu nema vremena ni dana, pa su price o nekakvih 'sedam dana putovanja' obicne sadukejske,
somnambulno-materijalisticke halucinacije. U Nebesko Carstvo fizicko telo nikad ne moze uci. Ulazi samo duhovno telo (jer Duh
privlaci duh), a fizicko telo se u toku uzimanja i vaznesenja preobrazava i dematerijalizuje, rastace (kao secer ili pahuljica u
vodi): tako su u Nebesku Otadzbinu usli i vratili se Mojsije, Ilija, apostol Jovan, Marija Magdalena, blagoslovena Devica Marija i
blagosloveni Josip.

Biblijska Konferencija 1919. godine

Sedamdeset godina ranije, i samo četiri godine nakon smrti g-đe Elen Vajt, adventistička zajednica je okupila svoje rukovodeće
ljude - teologe, izdavače i naučnike koji su trebali da donesu zajedničku, svima prihvatljivu odluku o neospornosti propovedanja H.
G. Vajt. Sastali su se u prostorijama svoje glavne crkve u Takoma Parku u Vaąingtonu, tokom svoje Biblijske Konferencije, koja je
odrľana jula i avgusta 1919. godine. Na tim sastancima je učestvovalo preko pedeset ljudi, među kojima su bili:

Arthur G. Daniells, President of the General Conference, (predsednik Generalne Konferencije)

G. B. Thompson, Field Secretary of the General Conference, (sekretar)

W. W. Prescott, Field Secretary of the General Conference, (sekretar)

C. S. Longacre, Secretary of the Religious Liberty Association, (sekretar Asocijacije Religijskih Sloboda)

F. M. Wilcox, Editor of the Review and Herald, (urednik)

L. L. Caviness, Associate Editor of the Review and Herald, (zamenik urednika)

W. E. Howell, Editor of the Christian Educator, (urednik)

A. O. Tate, Editor of the Signs of the Times, (urednik)

M. C. Wilcox, Book Editor for the Pacific Press, (urednik)

T. M. French, Head of the School of Theology at Emmanuel Missionary College (now Andrews University), (direktor teoloąke ąkole)

W. H. Wakeham, Bible Teacher at Emmanuel Missionary College (now Andrews University), (profesor Biblije)

C. M. Sorenson, History Teacher at Emmanuel Missionary College, (profesor istorije)

M. E. Kern, President of Foreign Mission Seminary (now Columbia Union College),

H. C. Lacey, Religion Teacher at Foreign Mission Seminary, (profesor religije)

C. L. Taylor, Head of the Bible Department of Canadian Junior College, (predsednik odseka za Bibliju)

J. N. Anderson, Bible Teacher at Washington Foreign Mission Seminary, (profesor Biblije)

W. G. Wirth, Religion Teacher at Pacific Union College, (profesor religije).

30. jula i 1. avgusta, posebna tema sastanka je bila Elen Vajt, kao "Duh prorostva". Prema zvaničnom zapisniku, čak jedanaest puta
za ta dva dana je od vrhovnih vođa adventističke zajednice trazena merodavna odluka o njenom navodnom nadahnuću - i svih jedanaest
puta su oni izbegli da donesu odluku. Atmosfera sa njihovog sastanka je prikazana kroz odlomak koji sledi.

Sporna pitanja sa Biblijske Konferencije

F. M. Wilcox: "Čini se da moramo da se uhvatimo u kostac sa veoma delikatnim pitanjem, i uopąte ne bih voleo da vidim kako se siri
priča po nasim skolama da su "Svedočanstva" (Elen Vajt) odbačena. Moze doći do opasne reakcije i ja sam veoma zabrinut. Ovde su
pokrenuta takva pitanja, da mogu lako da pretpostavim, da ako se ona pokrenu u po nasim učionicama, onda ćemo imati ozbiljnih
problema! Verujem da ima zaista puno pitanja koja moramo zadrzati za sebe i o kojima ne treba da raspravljam. .Ne mislim da je bas
neophodno da damo odgovor na svako pitanje koje nam postave. .Smatram da ako srusimo veru u "Svedočanstva", automatski rusimo veru u
sam temelj naseg rada. .I osim ako sa ovim pitanjima ne postupamo krajnje diplomatski, smatram da ćemo imati ozbiljne probleme!"

J.N. Anderson: "Pa mozemo li da stavimo ta pitanja na stranu i ostanemo iskreni prema sebi? I, s druge strane, jesmo li bezbedni,
ako to uradimo? Da li je dobro da pustimo nase ljude da i dalje veruju u verbalnu inspiraciju "Svedočanstava"? I ako tako budemo
postupili, zar ne rizikujemo da jednog dana dođemo u ozbiljnu krizu?"

C. L. Taylor: "Mislim da smo napravili čitavo brdo problema sa kojima se treba izboriti. . Ako moramo da stavimo na stranu sve sto
je sestra Vajt govorila tumačeći istoriju . zbog nepouzdanosti, pa da isto tako zbog nepouzdanosti stavimo na stranu njeno izlaganje
Sv. Pisma, onda je za mene jedini prirodan zaključak, a verovatno i za sve druge, da je jednako nepouzdano i sve vezano za
organizaciju, panteizam, i svaku drugu temu kojom se ona (H. Vajt) bavila! Mozda ona i jeste govorila istinu, ali je mnogo bolje za
nas da pronađemo sve moguće istorijske podatke i da vidimo da li je zaista govorila istinu, ili ne."

A. G. Daniells: "Smatram da se mnogo vise stete moze naneti ako se tvrdi da su "Svedočanstava" verbalno inspiraisana, nego kada bi
se to tvrdilo za Bibliju."

M. E. Kern: "Pravo je pitanje, . kako mozemo da osećamo, verujemo i znamo da postoje nedoslednosti - da nesto nije u redu, a da ipak
i dalje verujemo da je "Duh prorostva" (Elen Vajt) bila nadahnuta? ... Pitanje je kako prezentovati ove stvari ljudima?"

Ovo su neka od pitanja sa kojima se hvatalo u kostac rukovodstvo adventističke zajednice jos 1919., samo četiri godine nakon smrti
g-đe H. Vajt. Njihova dilema je bila vise nego jasna: kako da priznamo da Elen Vajt nije bila verbalno inspiraisana - kako da
priznamo da je nepouzdana u svakoj oblasti, a opet - da zadrzimo veru ljudi u crkvu, u organizaciju i u njihove doktrine? A sa druge
strane, kako da mi, kao vođe koje znaju ovakve stvari o Elen Vajt, nastavimo da ljude učimo starim adventističkim mitovima, a da
opet sačuvamo svoj integritet? I ako ipak nastavimo da sirimo stari mit o Elen Vajt, zar samo ne pripremamo nasoj crkvi jos veću
krizu, kada u budućnosti istina bude otkrivena?

Odluka adventističkog rukovodstva 1919. godine
Ovo su bile sporne teme. A koji je bilo zaključak? Rukovodstvu adventističke zajednice je bilo sasvim očigledno da je uticaj g-đe
Elen Vajt na članstvo ogroman, i da je suvise rizično davati bilo kakvu zvaničnu izjavu koja će odbaciti njeno propovedanje.

Zaključka nije bilo...

Predsedavajući A. G. Daniells odlučio je da se zapisnik sa ove konferencije "zapečati" (sakrije od javnosti) za narednih pedeset
godina. Prevara je sakrivena i hiljade vernika je ostavljeno da veruje u nju.
 
Žena ne može biti mason. Osim ako je Elen Vajt bila muško.... :lol:

Zene mogu biti Masoni:
United States

The most widely circulated story of a woman Mason in the U.S. is that of Catherine Babington, who lived in Kentucky in the 1800's. Near her house was a two-story building used by Masons as a Lodge room. Catherine is said to have concealed herself in the hollow pulpit at every meeting of the Lodge for more than a year, seeing all the degrees and learning all the work. She was finally discovered and on being closely questioned, she showed a remarkably proficient knowledge of the ritual. She was kept in custody for more than a month, while the Lodge decided what to do with her. She was eventually obligated but not admitted into the order. If the story is true, it is again an isolated case and is not indicative of the acceptance of women in Masonic Lodges.

It seems, however, that a Women's Lodge did exist briefly in Boston in the 1790's. Its Worshipful Master, Hannah Mather Crocker (1763-1829) has penned a series of letters on Free-Masonry which were published in Boston in 1815. She claims she had knowledge of the craft because "… in the younger part of life, [she] did investigate some of the principles of Free-Masonry" to assuage the fears of her friends whose husbands were Masons. And she goes on: "I had the honour, some years ago, to preside as Mistress of a similar institution, consisting of females only; we held a regular lodge, founded on the original principles of true ancient freemasonry, so far as was consistent for the female character." Another document mentions "A short address by the Mistress of St-Ann's Lodge".

It is believed that the first American Lodge of Adoption was formed in Philadelphia in 1778 by French officers in the Continental Army. In the 19th Century, Albert Pike, Supreme Commander of Scottish Rite Freemasonry, created a Rite of Adoption based on the French ritual. One of the first women to be initiated in his Lodge of Adoption was the sculptor Vinnie Ream Hoxie, who created the statue of Abraham Lincoln displayed in the Rotunda of the U.S. Capitol.
Pogledaj klip i obrati paznju na slike:
 
па како је то служила само богу?


јесам ли сад баш баш прикладан:D

Mislim da je pravila biznis, kao sto svi ameri rade, njima je religija Cist Biznis, koji se ne prijavljuje na taksu.Miler je primera radi izracunao ako povecaju sa 5 % posto na 10 % davanja(to je kao Desetak),da ce imati duplo veci zaradu nego pre.
 
......Catherine is said to have concealed herself in the hollow pulpit at every meeting of the Lodge for more than a year, seeing all the degrees and learning all the work.....
Kao što već rekoh, žene ne mogu biti masoni. Žene mogu učestvovati u radu masonskih organizacija, mogu prisluškivati masonske rituale, mogu osnivati sestrinstva po ugledu na masonsko bratstvo, ali ne mogu biti masoni.

To što je Catherine videla ritual ne čini je više masonom nego što muškarca koji vidi porođaj to učini majkom.....
 

Back
Top