Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Mogu da razumem ljubav prema zivotinjama ali do granice dok ne pocnu da se motaju po carsavima i krevetu gde spavas, udaraju zastitni sloj pljuvacke po tvom licu, oblizuju ciniju iz koje jedes.
Izokrene mi se zeludac kada procitam sve one pateticne komentare po Blicu i ostalim virtuelnim medijima, gde bi za svog kucnog ljubav/imca prodali dusu, platili operacije merene u stotinama ako ne i hiljadama evra, iznajmljuju im hotele dok idu na letovanja, tetose i maze kupujuci im shik garderobu, a mozda iznajmljuju i zivotinjskog psihologa na sat, a osobito sto sopstveno dete ne bi prosetali da ne moraju da naprave luft za zivotinju, dok besoumocno udaraju minuse na pomen malo vece osetljivosti i darezljivosti po pitanju gladne i bolesne dece. Necu razumeti i tacka. Iako su kroz moj zivot prosli i voleli se i pas i macka (vise njih). Uf, osecam se tako bezosecajnom i zlom.
Na ostalo me mrzi da odgovaram.
To i ne mozes da razumes. Ti em mrzis zivotinje, em ih i nemas. Uostalom, tema glasi da li postoji potreba da se brine o nekome, nisu zivotinje jedina bica
o kojima covek brine.