Postavi se prema brigama kao pas...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
...pa ako vidis da ne mozes da ih resis, popiski pa kreni dalje...Negde procitah ovu recenicu u prvi mah opustajucu i zaista realnu ali kratko...Ponovo pitanja kako covek da se opusti i prestane da brine..Citam jednu knjigu isto kazu da ljudi od "muve prave magarca"...kazem ok od danas ne brinem nizasta...svejedno mi je lepo pise da treba da mislim sta je ono najgore sto moze da mi se desi ako se opustim i zanemarim ono sto me brine...Da kazem lako ti je kad si sve racune platila, kad si napunila frizider, a sta je sa onima cije su brige kao kuca koji jednostavno ne spavaju zbog njih...Ljudi reklo bi se najvise brinu zbog materijalnih stvari...onda i zbog zdravstvenih...Da li je pitam se posle ovog filozofiranja moguce da se covek koliko toliko opusti i pusti da stvari idu kako idu pa sta bude...Pise i da su brige osnovni uzrok bolesti kao sto je cir na zelucu...kazu izmisljena bolest koju lece antibioticima a njen uzrok lezi u glavi kao i svim drugim psihsomatskim bolestima...Zaista bih bila srecna da postoji neka knjiga neko javno predavanje za siroku masu ljudi gde bi se brigama pristupilo na neki nacin da olaksaju ljudima zivot...Puno njih i ne zna da uopste postoji negde nesto napisano o nacinu na koji se mogu brige ako ne resiti bar ublaziti...:think:
 
Hahahaha, kakva glupost...
Zato smo mi ljudi i od nas zavisi mnogo toga, kao i naš opstanak! A sa druge strane, psi su zato psi.
I iskreno nisam primetila da psi "zapišavaju svoje PROBLEME" oni (mnužjaci) popiške grm, travku, bilo koje istureno mesto kako bi što bolje i jasnije obeležili svoju teritoriju.
Odnosno bilo koju teritoriju... Ženke to čak i ne rade, one prosto piške, jer ne umeju da koriste toalet.
Trebalo bi vojskovođe da se ugledau na pse dakle i da se međusobno popišavaju po graničnim prelazima, pa ko izdrži, više, taj osvaja državu!

Psi takođe imaju probleme, i ne rešavaju ih na taj pomenuti način, oni ih rešavaju tako što laju, cvile, beže, reže, ujedu, valjaju se, češu se, igraju se, trgaju papuče ili zavijaju...
 
Joj suer ti ovo - stignu mi računi za telefon, struju, infostan pa mi problem jer nemam platim
a ja ću rešim to ko pas

fala sestro fala joj gde mi bile oči...
Kad procitam ovde na forumu nesto sto ne razumem i nemam ideju sta bi odgovorila ne napisem nista..ovde treba da prokomentarise onaj ko se stvarno razume u psihologiju i uopste o ljudskim razmisljanjima...izgleda da je ova prva recenica najvaznija jer je "glupa" a ostalo sto sledi i pitanja na koja treba dati neki smisleni odgovor uopste nisu bitna...mislim da znam sta ce biti moja sledeca tema...Povrsni ljudi koji zbog toga i imaju probleme...:bye:
 
ariela, ne možeš se opustiti putem knjige, odnosno psihološkim sredstvima.
rešenje je hemija - lekovi, alkohol, pušenje.....

kad uznemirenost krene da te grize, napuši se dobro, i onda otupaviš i briga te za sve..........
počne neki slow motion, postaneš pometena....
jeste da time truješ organizam ali i stres ga truje.......
ili cirkaj, onako samotnjački, sa stilom......... kupiš pljoskicu i uvek je nosiš sa sobom....
 
Mislim, da je bitno razgraniciti, ono sto je stvarno važno, i bitno, od onoga, šta je nebitno i nevažno. Ja jesam od osetljivijih osoba, i naprosto me eto dosta stvari "dira", pa možda brinuh i na šta treba i an šta en treba. Posle fizičke bolesti, sam naučila da razgraničim i razlučim, šta je stvarno važno i bitno. primarno. Nekada vidim, da sma manej u tome uspešna, nekada više, ali svakako da nije kao pre. Koliko god me je promenilo, toliko me je osnažilo. Ja sam brigala, zbog ovoga onoga, petoga, desetoga...i onda sma se jedan dan osvrnula, i ugledala, šta mi se nije htelo za gledati...I tada sam shvatila jako puno toga. I zaista je nekako ono što kažu, ako to nije nešto oko ćega ćeš se sekirati i brigati, za enkih par godina, verovatno i nije vredno neke brige. Drugo je ono što se kaže, što se mora, znači plaćati račune, i sasvim je ok, brigati, jer sve je danas visoko rizično, neizvesno, imaš posao - nemaš, kriza u svetu, jednostavno živimo neki stresan život, svi brigaju kako da prehrane porodicu, decu, svi traže svoje...ali negde taj prag jednostavno moraš da svedeš na enku razumnu meru, inače "pucaš", jer sama briga, pojačava stres, gubiš objektivnost i sklona si većim greškama. Niko ne uspeva da iskontroliše uvek da ne briga, neko brine više, neko manje,a li msilim da uz neki hobi, ili radjenje makar jednom nedeljno aktivnosti u kojoj uživaš, ublažavaš to briganje, odnosno stresiranje. Ja te razume, i ja sam od ljudi možda preterano brižnih, koja pazi na sve, svakoga, ali generalno našla sam meru u tome. Pre je nisam imala.
 
Mislim, da bi svi samo voleli, da tako mogu, kako naslov teme kaže, ali smatram da tako odrastao čovek ne radi. Ja kada pogledam sada, nisma brigala oko nekih drugih, možda krucijelnih stvari, ja brigala sma večito oko ljubavi. Mislim da sam tu najviše se nekako stresirala, nervirala, strašno brinula. Što ti kažeš, živ sma čovek, ne mogu da se opsutim, ako em nešto pritiskalo, jelo. Ako te nešto tišti, ko se normalan smeje ili cereka, pa ne? Što ti kažeš, u dobru je lako sve, ajde ti budi sabrana i sve ok, a da te nešto najstrašnije sekirica i cepa na pola, kao od šale? E, pa djavola bi to onda tako moglo. Mislim, da sam se u datim trenucima postavljala posve instinktivno i prirodno, i mislim da je to najbolje. Meni je neprirodno da se tamo nešto smeškam, ako sam zabrinuta nešto. Možda je to i najveći problem, bio što ti kažeš, što aj en mogah da pustim da sve ide svojim tokom...Uštedela bih sebi pun vremena, nerava, živaca i izbegla bih da sebe fizički dovedem na rub "propasti". Opet kažem, mera je u svemu važna. Videh da sam preterivala, ali ja sma taj karakter : crno - belo. Neću bre, sredinu. Kao i ovo, ili se živciram ili me ne dotiče. Ariela, mislim da je dan književnik sasvim fino rekao, da u životu jako malo stvari je zapravo do nas, da većina dobrim nije, ali sve i ono šta jeste i što nije, znaš...možeš da biraš način na koji ćeš da se nosisš sa tim. Ja sam to shvatila, možda ćeš i ti na taj način razumeti to. Mene je najpre i najviše najprimer pomerale neke stvari u emotivnom životu, pa sma skapirala, da svako može sve da mi radi ili ne radi, ali da JA, kao JA, mogu da biram način, na koji ću da se nosim sa tim. Da li će me jesti, da li ću na to imati gušenje, neću spavati ili povraćati ili ću reći "Stoj, dosta je..." Tako i ti. To je nešto što će se dogadjati Ariela, biće stvari oko kojih ćeš brigati, manej ili više, ali si samo ti, kao ti, odgovorna kako ćeš na iste (ne)reagovati. :)
 
evo ja cu opet ovo preporucim
7229.jpg
 
evo ja cu opet ovo preporucim
7229.jpg
Hvala ja odavno imam tu knjigu a za ovu temu sto sam je otvorila podstakla me je knjiga "Kako zaboraviti brige i naci zadovoljstvo u zivotu" po Karnegiju...fenomenalna je i stvarno mislim da bi je trebalo procitati...ima divnih primera i jednostavnih kako se nositi sa brigama...Inace "Kaludjer koji je prodao svoj ferari" je knjiga koju prijateljima poklanjam za rodjendan...nesto izuzetno...na fejsbuku sam u klubu ljubitelja Robina Sarme pa pomno pratim sta radi sta pise i sve njegove savete...izuzetan covek...
 
Jeco hvala ti sto si ovu temu shvatila ozbiljno za razliku od nekih koji su samo prvu recenicu procitali i sve shvatili kao glupost neku sta li...U stvari toliko sam sebe istrenirala citajuci i drzeci s eraznih saveta o brigama i raspolozenju uopste da pozelim cesto da sve to podelim sa drugima...mislim da sam druga osoba od trenutka kad sam pocela i da primenjujem ono sto procitam i zaista sam ovom temom htela da olaksam mnogima koji se ne mogu opustiti i osecaju se beznadezno...Naravno da svako ima za sta da se brine samo sto je svakom svoja briga najveca i misle lako je tebi nisi u mojoj kozi...smesno je zbog cega nekad brinem kad vidim kako zive mnogi ljudi...ali moja neodoljiva zelja da pomognem savetom me tera da pisem pricam filozofiram...nema tu niceg neiskrenog i pokvarenog vec mali pokusaj da neko u svom zivotu ucini nesto veliko...pocne da razmislja...
 
Odlicno rece za psihijatra si...nisi sposoban ni da se skoncentrises na nesto napisano vec samo procitas prvu recenicu i odmah filozofiras...da sam na tvom mestu ovo bi ipak bila briga koju ne bi mogla staviti pod tepih...:bye:
Nemoj mi, bre, zloćku tako blatiti. Ona je krem Krste. Ponekad se zaebava al tada i treba. :lol:

Inače, postavljač teme je imao dobru namjeru. Malo je pretjerao. Najbolje je nositi se sa problemima, ne zapishavajuchi ih (zapishavaju i ženke) nego ih tretirati kao da ih i nema. Ne ignorisati ih, imati ih u vidu ali i ne dramiti posebno zbog njih. Tako će se oni sami od sebe rešavati. :ok: Ko god ovo prihvati neće se pokajati. :lol:
 
Odlicno rece za psihijatra si...nisi sposoban ni da se skoncentrises na nesto napisano vec samo procitas prvu recenicu i odmah filozofiras...da sam na tvom mestu ovo bi ipak bila briga koju ne bi mogla staviti pod tepih...:bye:

ccc....slazes se sa loodakom. misli o tome. :lol:

kad bih ja nap.rcao tolko postova kada bih detaljno citao text m? kad bih ja nap.rcao tolko riba, msm u rl, kada bih u svaku bio zaljubljen. :mrgreen:
 
Nemoj mi, bre, zloćku tako blatiti. Ona je krem Krste. Ponekad se zaebava al tada i treba. :lol:

Inače, postavljač teme je imao dobru namjeru. Malo je pretjerao. Najbolje je nositi se sa problemima, ne zapishavajuchi ih (zapishavaju i ženke) nego ih tretirati kao da ih i nema. Ne ignorisati ih, imati ih u vidu ali i ne dramiti posebno zbog njih. Tako će se oni sami od sebe rešavati. :ok: Ko god ovo prihvati neće se pokajati. :lol:


:eek:
kakve su ovo provokacije drugarice ristana? :lol:
 
Odlicno rece za psihijatra si...nisi sposoban ni da se skoncentrises na nesto napisano vec samo procitas prvu recenicu i odmah filozofiras...da sam na tvom mestu ovo bi ipak bila briga koju ne bi mogla staviti pod tepih...:bye:

A ti si mi neki dijagnostičar?
Pa odakle tebi uopšte pravo da drugome postavljaš dijagnozu?
Odakle ti sa druge strane saznanje da psi tao rešavaju svoje probleme?
Jesi li videla da psi plaču?
Jesi li doživela to?
Jesi li videla kako kuja oživljava mrtvorođeno štene?
Nemaš ti pojma sestro o psima, niti o ljudima.
A dijagnozu ne bi trebalo tek - tako da postavljaš.
"U oku brata svoga vidi trun, a u svome oku gredu ne vidi!"
:roll:
 
Pre nekako sam pomislila da će sunce sutra izać bez obzira koje mene brige more. Biću gladna i imaću odeće koja se mora oprat. Imam posao na koji moram stić. I, nakon izvesnog broja godina, pre ili kasnije, umreću.


To su istine uklesane u kamenu.


Život ide dalje. Život uvek ide, sa nama ili bez nas.


Pribrati se, lečiti šta možeš, pomiriti se sa onim što je neizlečivo. Živeti dalje. On ne čeka. Ide dalje.


Što bi rekao Forest, shit happens.
 

Back
Top