Poslodavci u Srbiji dobijaju roba koji sve njihove zahteve ispunjava

Ne znam da li se neko od vas seća kada je lik ubio 5-toro u firmi. Od direktora, do njegovih bližih saradnika. Davno beše, ali mislim da se to može naći na netu. Čini mi se da je u pitanju centralna Srbija.
Сећам се.
Није постигао ништа, дукарлук се наставио.
А замисли да је ту џебану потрошио на неке главоње, који овде "дрмају" деценијама?:lol:
До сад би имао улице у свим местима...
 
niko ne postuje zakon a kad treba da ih se stiti onda placu kad zakona nema.
Зато што они који спроводе закон толеришу непоштовање закона.
Одатле све креће, и ту се завршава.
Закона се треба држати "као пијан плота".
 
Ne znaš njegovo ime prezime i tačno mesto dešavanja, ali znaš da je umišljao da ga neko prati. Zanimljivo.

Naravno da ne, ali sam pre par godina gledao rekonstrukciju tog dogadjaja na Prvoj TV. Covek bio inzenjer, rekao na sudjenju da su mu iza ledja govorili i da je homoseksualac. Zenio sina ili udavao kcer, a dan pre toga uzeo pistolj i otisao u fabriku. Jos je portiru pokazao utoku i rekao - s tobom nemam nista. Ovaj pozvao narodnu miliciju, ali kasno.

- - - - - - - - - -

Evo ga link. Secanje me dobro drzi, pametnjakovicu...


http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/ubistvo-koje-je-potreslo-sfrj-masakr-u-fabrici-slatkisa-ovako-je-sve-pocelo-clanak-2755919
 
Naravno da ne, ali sam pre par godina gledao rekonstrukciju tog dogadjaja na Prvoj TV. Covek bio inzenjer, rekao na sudjenju da su mu iza ledja govorili i da je homoseksualac. Zenio sina ili udavao kcer, a dan pre toga uzeo pistolj i otisao u fabriku. Jos je portiru pokazao utoku i rekao - s tobom nemam nista. Ovaj pozvao narodnu miliciju, ali kasno.

- - - - - - - - - -

Evo ga link. Secanje me dobro drzi, pametnjakovicu...


http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/ubistvo-koje-je-potreslo-sfrj-masakr-u-fabrici-slatkisa-ovako-je-sve-pocelo-clanak-2755919
Miodrag Milojević ubio je petoricu rukovodilaca fabrike u kojoj je radio jer je verovao da mu se rugaju i da ga proganjaju

Miodrag Milojević (48) bio je inženjer u fabrici slatkiša „Paraćinka“ u Paraćinu. Uveo je niz inovacija i zapuštene mašine osposobio za redovnu proizvodnju. Uprava fabrike, međutim, nije cenila njegov doprinos i on nije napredovao.

Plastični penis

Odnose sa upravom kvarilo je i njegovo poštenje: uočavao je i prijavljivao zloupotrebe čelnika firme. Imovina preduzeća krala se naveliko. Kad je to prijavio generalnom direktoru, ovaj mu je rekao da su ga „primili kao inženjera, a ne kao političkog radnika“. Oni koje je prijavljivao prolazili su bez posledica. I ne samo to, počeli su da mu se svete. Stizala su mu preteća pisma, ostavljane vulgarne i uvredljive poruke. Proširili su glasine da je homoseksualac, na radijatoru su mu ostavljali plastični penis, a kada bi ga videli, pokazivali bi mu srednji prst jedne ruke, dok bi kažiprstom i palcem druge ruke pravili krug... Sve to je teško preživljavao, izgubio je san, počeo da se leči od visokog pritiska, u kući postao svadljiv. Činilo mu se da mu se ceo grad ruga.

Napustio je „Paraćinku“ i zaposlio se u „Koroni“ u Svetozarevu, današnjoj Jagodini, ali tamo nije ostao dugo. Ubeđen da ga rukovodstvo maltretira u dosluhu sa šefovima iz Paraćina, otvorio je privatnu firmu. Susedu je smetala buka njegove mašine, pa ga je prijavio i opštinska komisija mu je zapečatila firmu. Milojević je u svemu video prste rukovodilaca „Paraćinke“. Pio je lekove za smirenje.

Na dan ćerkine veridbe, 26. avgusta 1984, popio je ukupno četiri tablete. Kasnije je opisao svoje stanje: „Osećao sam da drhtim, vilica mi se potpuno ukočila, oči su mi igrale...“ Uz ručak, popio je i pola litra belog vina, a posle ručka, kad je njegov sin trebalo da odveze goste, iznervirao se što u autu nema goriva - i počeo da udara zeta.

Posramljen zbog skandala koji je izazvao, sakrio se na tavanu i tu ostao sve do večeri. Rešio je da se ubije. Uzeo je pištolj i odvezao se u grad. Noć je proveo u autu, budan, donevši odluku da se ubije u rodnom selu. Put do sela ga je vodio pored „Paraćinke“...

Ušao je u fabriku i stražarima rekao da se ne plaše pištolja jer njima neće ništa, a onda zaređao od kancelarije do kancelarije, dok nije ubio one za koje je verovao da su ga zlostavljali: Miroslava Mirkovića, v. d. pomoćnika direktora, Miodraga Jovanovića, kontrolora kvaliteta, Živojina Aleksića, šefa nabavke, Nenada Živkovića i Slobodana Simića, vozača koji se tu zatekao, dok je Miroslava Milanovića, referenta nabavke, teško ranio.

Preosetljiv

Veštaci su utvrdili da je „preosetljiv na omalovažavanje, pa je sklon da neutralne i čak prijateljske postupke proceni kao uvredljive, pa i neprijateljske“. Okružni sud u Svetozarevu osudio ga je na smrtnu kaznu, ali mu je Savezni sud kaznu zamenio sa 20 godina zatvora. Dok je čekao streljanje, tražio je da se lekarski ustanovi da nije homoseksualac. Dakle, nije osuđen na zatvorsku bolnicu, već na klasičan zartvor. Nije bio bio bolestan, a tragediji je prethodilo mnogo toga bitnog.
 
Ти као прво уопште не разумеш шта су то историјске вредности !
БМВ је најобичнија играчкица. Колико вреди та играчка кад нема бар литар горива ?
Или колико вреди мобилни телефон ако нема струје !? Или ТВ ?

Једина вредна технолошка ствар измишљена у последњих 150-200 година је веш машина.
Код вас савремених и напредних демократа све је постављено на лабавим а негде и погрешним ногама.

Ја и без телефона и без БМВ могу да живим 100 година. Код тебе је то прво па све остало и зато сте и неспособни да схватите уопште смисао и садржај живота.

То су енглези и американци својевремено одлично укапирали када су индијанце даровали безвреднима ситницама типа ђинђувице, огледалцад, ватрену воду за трампу од 10 кг злата. Е видиш ти још ниси нигде мрдну од тог црвенокошца из САД, Амазоније или Аустралије. Само што се то дешавало пре 3-5-7 векова а сада и вас а преко вас и нас праве обичним недозрелим идиотима.
Енглез и американац ти је уништио сваки облик економије и сада та дере својим потпуно неквалитетним производима који ничему не вреде а уз пута плаћа те као оног црнца у Танзанији или Обали Слоноваче.

А има ту још једна битна ствар. Ти црвенокошци које су већ опљачкани и над којима се већ десио геноцид данас су на далеко вишем ступњу самосвести него савремена напредна демократска и либерална марва којој можеш да продаш све.

Црвенокошци су то већ одавно прешли и сада су већ увелико у борби за ослобођење. Док такви идиоти као ви, мораћете прво да сазрите и да схватите да сте најобичније робље и руља малоумника. Наравно то већ делимично и знате само од срамоте то не смете да признате.

Duhvs u svom najboljem izdanju :cepanje::cepanje:

Jbte koja si ti budala, crvenokosci koji se drogiraju i opijaju po rezervatima, primaju socijalnu pomoc od drzave i umiru od raka jer se jbu sa rodjacima, su na visem stupu razvoja, i slobodni su :hahaha1::hahaha1:
 
Koji sindikati? Kod nas u pekari njih 12 zaposlenih radi dan noc za smesne pare i nemogu da se dogovore da ne otvore na 1.Maj , za Uskrs da ne pricam o Nedelji nego navale glave rade i gundjaju. Znaci dobro je

A zašto tih 12 radnika ne otvore svako za sebe pekaru.Kada reše da slave onda teraju praznik nedelju dana.Šta je sporno?
 
Miodrag Milojević ubio je petoricu rukovodilaca fabrike u kojoj je radio jer je verovao da mu se rugaju i da ga proganjaju

Miodrag Milojević (48) bio je inženjer u fabrici slatkiša „Paraćinka“ u Paraćinu. Uveo je niz inovacija i zapuštene mašine osposobio za redovnu proizvodnju. Uprava fabrike, međutim, nije cenila njegov doprinos i on nije napredovao.

Plastični penis

Odnose sa upravom kvarilo je i njegovo poštenje: uočavao je i prijavljivao zloupotrebe čelnika firme. Imovina preduzeća krala se naveliko. Kad je to prijavio generalnom direktoru, ovaj mu je rekao da su ga „primili kao inženjera, a ne kao političkog radnika“. Oni koje je prijavljivao prolazili su bez posledica. I ne samo to, počeli su da mu se svete. Stizala su mu preteća pisma, ostavljane vulgarne i uvredljive poruke. Proširili su glasine da je homoseksualac, na radijatoru su mu ostavljali plastični penis, a kada bi ga videli, pokazivali bi mu srednji prst jedne ruke, dok bi kažiprstom i palcem druge ruke pravili krug... Sve to je teško preživljavao, izgubio je san, počeo da se leči od visokog pritiska, u kući postao svadljiv. Činilo mu se da mu se ceo grad ruga.

Napustio je „Paraćinku“ i zaposlio se u „Koroni“ u Svetozarevu, današnjoj Jagodini, ali tamo nije ostao dugo. Ubeđen da ga rukovodstvo maltretira u dosluhu sa šefovima iz Paraćina, otvorio je privatnu firmu. Susedu je smetala buka njegove mašine, pa ga je prijavio i opštinska komisija mu je zapečatila firmu. Milojević je u svemu video prste rukovodilaca „Paraćinke“. Pio je lekove za smirenje.

Na dan ćerkine veridbe, 26. avgusta 1984, popio je ukupno četiri tablete. Kasnije je opisao svoje stanje: „Osećao sam da drhtim, vilica mi se potpuno ukočila, oči su mi igrale...“ Uz ručak, popio je i pola litra belog vina, a posle ručka, kad je njegov sin trebalo da odveze goste, iznervirao se što u autu nema goriva - i počeo da udara zeta.

Posramljen zbog skandala koji je izazvao, sakrio se na tavanu i tu ostao sve do večeri. Rešio je da se ubije. Uzeo je pištolj i odvezao se u grad. Noć je proveo u autu, budan, donevši odluku da se ubije u rodnom selu. Put do sela ga je vodio pored „Paraćinke“...

Ušao je u fabriku i stražarima rekao da se ne plaše pištolja jer njima neće ništa, a onda zaređao od kancelarije do kancelarije, dok nije ubio one za koje je verovao da su ga zlostavljali: Miroslava Mirkovića, v. d. pomoćnika direktora, Miodraga Jovanovića, kontrolora kvaliteta, Živojina Aleksića, šefa nabavke, Nenada Živkovića i Slobodana Simića, vozača koji se tu zatekao, dok je Miroslava Milanovića, referenta nabavke, teško ranio.

Preosetljiv

Veštaci su utvrdili da je „preosetljiv na omalovažavanje, pa je sklon da neutralne i čak prijateljske postupke proceni kao uvredljive, pa i neprijateljske“. Okružni sud u Svetozarevu osudio ga je na smrtnu kaznu, ali mu je Savezni sud kaznu zamenio sa 20 godina zatvora. Dok je čekao streljanje, tražio je da se lekarski ustanovi da nije homoseksualac. Dakle, nije osuđen na zatvorsku bolnicu, već na klasičan zartvor. Nije bio bio bolestan, a tragediji je prethodilo mnogo toga bitnog.

Болесник, дерпе и убица.
 
"Poslodavci u Srbiji dobijaju roba koji sve njihove zahteve ispunjava"
http://www.021.rs/story/Info/Srbija...-roba-koji-sve-njihove-zahteve-ispunjava.html
Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih nezavisnih sindikata ocenjuje da u sindikalnoj borbi za prava radnika nema boljitka.
radnci_tezak_rad_pxb.jpg

Kako se boriti, ako nemate elementarno poštovanje radnika, a sindikati neujedinjeni, nesolidarni i sa puno samokritike moramo danas da govorimo o tome, jer nema pomaka", rekla je Savić gostujući na N1.

Ona je ukazala da je situacija takva da je radnik srećan što ima posao, koliko god uslovi rada i zarada biti loši. Kako je ocenila, naročito je stresna nesigurnost radnog mesta, posao se gubi na mrk pogled, bez objašnjenja, a to je omogućio novi Zakon o radu.

"U zemlji u kojoj na svako radno mesto konkuriše na stotine ljudi, a kad dobije posao radnik ga besomučno čuva, bez obzira na to da li je to zarada nedostojna čoveka, jer se polazi od toga da je bolje i to malo imati nego ništa, poslodavci to koriste, dobijaju roba koji sve njihove želje i zahteve ispunjava, radi se duže bez pogovora...", rekla je Savić.

Ona je upozorila da je ove godine u Srbiji porastao broj neprijavljenih radnika u odnosu na prošlu godinu i dodala da država ima bolećiv odnos prema stranim investitorima, kojima vlasti promovišu bagatelnu radnu snagu.

Goša i Jura su slika kako žive radnici u Srbiji

"Položaj radnika nikada nije bio gori. Goša i Jura su slika onoga kako žive radnici u Srbiji", kaže urednik spoljne politike u nedeljniku NIN Zoran Preradović za N1, povodom Praznika rada. Podsetio je na samoubistvo u Goši, kada je radnik digao ruku na sebe jer nije primio 15 plata: "U dve rečenice, odgovorna je država i tu nema spora".

Preradović navodi da ako neko ne uplaćuje doprinose četiri godine, ne može, po zakonu, da isplaćuje plate i da je nemoguće da nadležno ministarstvo nije bilo upoznato sa tim slučajem, naročito što su se radnici obraćali. Dodaje i da je krajnje upitna biografija firme koja je kupila Gošu.

Firme koje subvencioniše država nakon dve godine, kaže, otpuste radnike: "Jako je veliki novac dat za otvaranje tih mesta, da bi se to predstavilo kao zapošljavanje". Dodaje da agencije za zapošljavanje dovode ljude na tri ili šest meseci, oni budu zamenjeni, napravi se taj krug, to se onda beleži i to je to tzv. fejk zapošljavanje. Preradović konstatuje da su agencije za zapošljavanje veliki problem: "Te firme faktički ne plaćaju doprinose i poreze..."

"U ovom trenutku imate 400.000 ljudi koji neredovno primaju plate. Da li je to četiri godine kao u Goši ili četiri meseca - sasvim je irelevantno, ti ljudi tim novcem izdržavaju svoje porodice", ističe.

U borbi za prava radnika, sindikati nisu od pomoći, navodi Preradović i dodaje da mu se čini da ne zastupaju interese onih čije bi trebalo: "Većina sindikata, vrh sindikata, sa časnim izuzecima, su korumpirani... Oni su tu godinama i ne žive loše".

Mi imamo sindikate u teoriji a u praksi ne.Radnicima jedino preostaje da se sami izbore za svoja prava ili ćemo postati robovi.

Ona prvo neka se odrekne kola i sofera, pa neka drzi predavanje o ugrozenosti radnika. Cim je izvisila za poziciju ministra, odmah je pocela da se "bori" za radnicka prava.
 
Зато што они који спроводе закон толеришу непоштовање закона.
Одатле све креће, и ту се завршава.
Закона се треба држати "као пијан плота".

Ali vidis, to je nemoguce.

Zato i poenta zakona nije ono sto su vas ucili po skolama.

Poenta zakona je da daje moc onima koji su na pozicijama, Zavisno na kojim su pozicijama, pravni akti im daju moc da ih primenjuju, tumace, itd, i da imaju reketaski, ucenjivacki, pljackaski i banditski potencijal.

Jer, nemoguce je 'drzati se zakona kao pijan plota'.

I opet, to je nemoguce, iz 10000 razloga.
 
Da bi situacija bila gora Prijatelju ovi se polomiše da se sakriju od posla.Dotle je doteralo da treba CIA ili BIA pronaći te koji bi navodno radili.

Situacija je prijatelju takva da poslodavaca ima manje nego što bi se moglo pomisliti čitajući naslov teme

- - - - - - - - - -

Ma kakva mafija? Koliko je radnika u najobičnijem kiosku prijavljeno? Hoćeš li mi reći da nije slučaj da poslodavac pola plate da preko računa a pola na ruke? Poslodavaca koji poštuju i čuvaju dobrog radnika nema ni 10%.

Kriminalna mafija. Ona što ti sruši kuću kad se nalazi na placu koji im odgovara za zidanje.


To oko isplate na ruke je ustvari na inicijativu radnika jer im se više isplati da uzmu keš i npse kući deci umesto da plaćaju doprinos za pantljičare i skakavce.

Poslodavaca koji ne rade za mafiju nema ni 10 %
 
Zakup mesta za trafiku je preko 100.000 evra godisnje, na dobrom mestu.

A radnika kolko platis, cesto je odnos poslodavac radnik - duznicki, na dodjem ti.

- - - - - - - - - -

Najbolja zvaka tih malih poslodavaca je,

evo i ja radim jednu smenu i imam istu platu.

Onda mora sam sebi da uplacuje doprinose,

a radniku, ako ga pojure.

Platu uzmes samo ako si lisica, pa trazis na zajam

i onda kao ti njemu dodjes.
 

Back
Top