Laonik naziva Srbe Tribalima.
...dobro...nije jedini, i?
Da kao što sam rekao, Ljudmil je tvrdio da su Dukljani Hrvati. Sjajno je to objasnio i donio izvsrtan zaključak s obzirom sa znanstvenim spoznajama u tom razdoblju. No mi danas znamo da je u krivu i vidimo dalje od njega. On je falio. Dukljani su Dukljani. Znači danas bi to značilo: Srbi žive u Raškoj; Dukljani žive u Duklji. Ja nadodajem + Hrvati. Sve je jednostavno.
A gdje to grešimo navodno i ja i Hauptman jednako?
Znam puno povjesničara koji o tome govore no još nisu napisali ništa na tu temu. Svaka teorija ima kritike. I to je ok. Znanost mora imati samo ispravljački mehanizam. Kritike su dobro došle. Nije odbačena. Čak naprotiv.
Ako
nisu napisali ni riječi o nekoj temi, to znači da samo palamude. Iliti, u načnom svijetu, jednostavnije rečeno,
ne računaju se.
No evo, da se ispravim,
jedan dio hrvatske historiografije, na tom je stanovištu. To stanovište nije dominantna teorija u samoj Hrvatskoj i uglavnom je odbačeno
izvan Hrvatske (u kojoj se ograničava samo na konzervativce i starije generacije istoričara, tipa što je na određenom sličnom putu razmatranja bio Raukar). To ne mijenja činjenicu da ono ostaje
na margini, kao nešto sa čim se većina ne slaže, kao recimo teza da je
LjPD zapravo falsifikat Mavra Orbina.
Ali i nevezano, ovdje smo prošli kroz
apsolutno sve te romejske izvore razvijenog srednjeg vijeka. Na osnovu njih, ne može se zaključiti o postojanju nekakve zajednice "Hrvata" na jugoistočnom području, dalje od Hrvatske, niti se to može osloniti na neke druge (ranije i poznije) istorijske izvore radi potvrde. Jer, kao što već kazah, tamo zapravo nema ničega sem jednog pominjanja
Hrvata kod Nićifora Vrijenije, a to se potom naslaže na
prilično slobodašno tumačenje Porfirogenita. Kao i za apsolutno sve u istoriji gdje ima prostora za razmišljanje, ne možemo biti nesumnjivo
isključivi i reći da je nešto
potpuno nemoguće. Naravno da je zamislivo da su postojali zaista negdje u prošlosti 'Crveni Hrvati' nekakvi. Zašto ne bi bilo? Nije ni ne zamislivo da su postojali nekakvi Srbi po Lici i Krbavi. Nije štošta drugo
nezamislivo, samo je bitno odrediti
u okviru kojih parametara može o nečemu biti riječi, te
kolika je potkrepljenost određene teze. Ja tu priču o zajednici Hrvata na jugoistočnom Jadranu i pominjem kao
tezu, inače je uopšte ne bih ni pominjao, baš zbog ovih stvari koje sam upravo naveo. Treba znati da većina ljudi koja razmišlja u ovom smjeru, to čini zbog toga što ima uvid u samo malene
isječke izvora, te pod tim samo misli
da bi to trebalo dalje istraživati - bez nekih decidnijih zaključaka. Inače, bili bi upućeni u to da većina izvora koji se pogrešno koriste da bi se dokazala ta hipoteza zapravo su u funkciji
naziva kao sinonima za Srbe. Kada bi većina ljudi koja je na tragu tog razmišljanja na kojem si i ti po svemu sudeći, znala, i oni bi drastično promijenili svoje mišljenje. Dakle ako govorimo o koeficijentima vjerovatnoće, neki stari ja bih rekao da bacamo 3d6 i ako ispadnu tri keca na sve tri kockice, onda je
pogodak! Dakle tako nešto uopšte nije zamislivo, ali nema čvrsto uporište u istorijskim izvorima, gdje se sve mora potkrepiti
i temeljno obrazložiti. To u ovom slučaju -
jednostavno nije moguće.
Kao i u slučaju ovoga, ništa pretjerano čvrsto. Koriste se spomeni Srba na Uni i Anali manastira Lorš, kao i sam Porfirogenit, na osnovu kojega vidimo da Hrvati nisu izvorno bili zavladali ličko-krbavskim područjem već je u neko vrijeme tu vjerovatno bila neka sklavinija. Te Slovene Hrvati su u procesu svoje ekspanzije na okolnje teoritorije bili potčinili i svojoj državi pripojili, možda nalik u slučaju Srba i Bosne. Teza pojedinih istoričara je da je tu u pitanju jedna
srpska zajednica. O tome su govorili i brojni hrvatski istoričari, od Šišića pa na dalje.
U smjeru tih razmišljanja, pročitaj Goldštajnovu raspravu
Ponovno o Srbima u Hrvatskoj u 9. stoljeću.
Da ignoriraš izvore. Kao i kontekst.

Je li ti možda palo na pamet da sam ja sve te izvore pročitao, u različitim prevodima, nekoliko puta, neke ponešto malo i u originalu i toliko glave lomio o njima da manje više dobro poznam kako što piše u njima, tako i koje su se sve različite fantazije komile u glavama ljudi koji su pokušavali razglabiti šta to tu tačno piše sve.
Zbog toga ti
malko zamjeram (kao konstruktivnu kritiku primi, ne nešto negativno) kada si izjavio da
dobro znaš historijat stare Dioklitije...a ne bih rekao da sam
toliko gluplji od tebe (što bih morao biti, koliko god neskromno zvuči cijeli ovaj dio poruke, nakon sve literature i izvora koje sam iščitao na datu temu).
Lapsus. 276. Znači ignoriraš da DAI kaže da su Hrvati iz Dalmacije naselili Panoniju i Ilirik. Ili misliš da je to ne točno? Vidi danas Slavoniju.
Ne može se misliti je li
tačno ili
netačno nešto. Izvori se kritički analiziraju, a ne čitaju bukvalno. To što Čelebija piše da je jedna beogradska baklava toliko ogromna da se pravi u gigantskim pekarama koje pripadaju žanru
steampunk-a i koja je dovoljna da nahrani ni manje ni više tri stotine ljudi, ne može se shvatiti kao bukvalan podatak. Prvo se mora
prevesti podatak na moderni jezik (što ne konstituiše samo bukvalno prevođenje, već i
psihološko, jer nešto izrečeno na nekom jeziku na drugom kraju svijeta prije toliko mnogo vremena, nema isto ono značenje koje bi moglo imati danas), pa potom razmišljati
šta je htio autor reći,
da li je mogao to znati,
koji su njegovi istorijski izvori, itd...
Nisam bio tu poruku preskočio, već idem redom. Za Čelebiju sam ti do sada već odgovorio.
A što se tiče Porfirogenita, da ne dužim sada i ponavljam ono što sam već iznad bio se raspisao, istorija jednostavno
ne ostavlja prostora za toliko slobodno tumačenje teksta. Mora postojati još dosta istorijskih izvora koji jasno ukazuju na tako nešto. Za sam početak, pa područje Dioklitije
uopšte nije ni spadalo u ono što bi trebalo da se u to vrijeme podrazumijeva pod Ilirikom (ilirička dijeceza), već potpada pod
Prevalitanu, istočnije.
Inače, što se tiče tog terminološkog pitanja, vrijedi osvrnuti se da su
Panonija i
Ilirik u pozno antično vrijeme bili čak i određeni sinonimi...
Da i? Zašto ignoriraš što DAI i Nikefor kažu?
:-) Ne ignorišem. O
O upravljanju Carstvom toliko sam mnogo puta pisao, između ostaloga i u ovoj prepisci sa tobom.
Što se tiče Nikifora, i tu sam opet izrazio jasno svoje mišljenje.
Zašto bi
Hrvati morali značiti da je u pitanju bila nekakva zajednica Hrvata izvan Hrvatske, koju istorije nije zabilježila van toga? I još bitnije, zašto bi oni uopšte morali biti
oko Dioklitije? Zašto ne u Makedoniji? Ili negdje na tlu današnje Srbije?
Zašto? To su pitanja na kojima nema odgovora, te tako treba i shvatiti hipoteze u tom smislu. Jednostavno, Nikifor nam ne ostavlja prostora za takve zaključke.
Ono na čemu su moja razmatranja jeste da je možda Šišić bio u pravu, što se tiče ućešća Hrvata u ratu protiv Romeja, ili možda čak Radojčić koji je smatrao da se i ovdje
Hrvati javljaju u funkciji sinonima za Srbe (tebi "Dioklićani i Hrvati" trebalo shvatiti ništa manje kao i "DIoklićani i Srbi"). To su, na kraju krajeva, i interpretacije koje bi imale mnogo više smisla - iako, za razliku od ovim ostalih izvora o kojima je riječ, nema posebnog naglašavanja da su "Srbin" i "Hrvat" sinonimi.
Slažem se. Ja bar stalno ponavljam da povijesno pravo ne postoji.
Nisam se osvrnuo na konkretno to, već na ovo
jurkanje etnonima koji potom bivaju istrgnuti iz konteksta i kao takvi izolovani u okviru hrestomatije. Nikakav logički zaključak niti išta dobro može proistići iz toga.
Ovo je prejako. Ovo neću komentirati. Mislim…bez riječi sam.
Šta je prejako tačno...ostao si bez teksta koliko te je Evlija Čelebija šokirao?
Ne vješto izbjegavaš odgovoriti što Porfi misli kada kaže da se Hrvati sele iz Dalmacije u Ilirik.
Ne izbjegavam. Pa ja nemam neku mađiju da mu čitam misli; kako ja to mogu znati šta mu se krilo u glavi pa da mogu reću što je mislio, definitivno? :-D
Vjeruj mi, ne znaju ni načitaniji i pametniji od tebe i mene skupa. A i oni koji se usude nešto ishipotetisati (svakako više se ne razmišlja u smjeru Crne Gore; rekao sam ti novije mišljenje jednog hrvatskog istoričara koji razmatra da je u pitanju
jedan dio Srijema), poslije i sami često tvrde koliko je to bilo ishitreno i u toku svoje karijere nekoliko puta iz temelja mijenjaju svoje mišljenje.
Njegova interpretacija. Nisi istoričar ako kopiraš što drugi istoričari misle. Moraš sam zaključivati. Ti si samo ljubitelj istorije. Okej je čitati tuđa mišljenja naravno. No ne smiješ postati ničiji ministrant.
Nije na meni da kažem nešto ako nemam šta pametnije. To je samo njegovo mišljenje i ne znači da je on morao biti u pravu. Evo onda da se izrazim, pretpostavljam da je možda ipak više negdje to u smjeru Radojčićevih razmatranja...te da se pod tim
Hrvatima krije Srbija.