Ne slažem se. Božiji posao je da manifestuje sve što individualna svjesnost od njega zahtijeva.
Na taj način i sam apsolut kao Bog manifestuje sve svoje potencijale, bilo da se oni manifestuju
kroz polaritet dobra i zla ili pak kao projekcija svjesnosti neutralnog savjesnog posmatrača.
Bog je postojanje u apsolutnoj ljubavi, harmoniji i miru.
Zar je logično onda da iz tog idealnog postojanja Bog poželi da se umiješa u zlo koje čovjek čini
i želi u svom neznanju? Bog bi tad bio isti kao čovjek, a to Bog nije i nikad neće biti.
Čovjek... čim se biće doživljava čovjekom bez da i pomisli da ono to nije, da je ono nešto što čovjeka
stvara i s čim se poistovjećuje, ono-biće biva totalno nesvjesno sebe u stvorenju. U nesvjesnosti ono
stvara teorije kojima se postavlja u odbranu Boga, a to Bog ne traži od njega. Apsolkalipsa nije od
Boga već od čovjeka, čovjekovo shvatanje anuliranja zla, pri čemu od Boga traži, vapi, da u njegovo
ime (u ime čovjeka) Bopg uništi sve do njega samog (čoveka koji tot raži) i njegovih istomišljenika,
što već u pomisli jeste zlo samo po sebi.
...
Bog čini sve što se od njega traži. On je manifestator želja ali takođe svoju svijest čini dostupnom svima
koji se uzdignu iz prašine kreacije. Njom Bog oplemenjuje i samog 'čovjeka'. Oplemenjen čovjek ne vapi
za apokalipsom, već za ljubavlju kao što je u Bogu koji ga oplemenjuje. U ljubavi nema razlike između
jedinki; svi i sve jesmo JEDNO.