Sestre Šabanović savjetuju kako se zaposliti kao medicinar u Njemačkoj Gospodarstvo
09. 09. 2016.
Dvije sestre, Larisa i Sanela su posao u Njemačkoj pronašle preko projekta Triple Win. Od svog odlaska u Njemačku, gdje već tri godine rade kao medicinske sestre, postale su i trenerice u okviru projekta, te danas pomažu drugim kandidatima da se bolje pripreme prije odlaska i upoznaju sa nešto drugačijim sistemom medicinske njege u Njemačkoj, u odnosu na onaj u Bosni i Hercegovini. Larisa Šabanović ima preko 20 godina radnog staža, stečenog većinom na odsjecima za kirurgiju različitih zdravstvenih ustanova. Od rujna 2014. godine radi kao medicinska sestra-tehničar (Gesundheits-und Krankenpflegerin) u Njemačkoj. Sanela Šabanović, sa 25 godina radnog staža, već 3 godine radi u Frankfurtu, u „Frankfurt Main Taunus Kliniken-GmbH“, a prije toga radno iskustvo je sticala u Hrvatskoj (Opatija), BiH (Sarajevo), te Njemačkoj (Minhen). Sve legalno i bez štele O Triple Win projektu Larisa i Sanela dijele pozitivna iskustva. Larisa kaže: ''Za projekt smo saznale iz sredstava za informiranje i naravno odmah nam se svidio, svidjelo nam se to što je sve legalno i bez "štele", prema vašem znanju njemačkog jezika i radnom iskustvu se svi klasificiraju. Projekt je vrlo koristan i praktičan, zato što uvijek imate kontakt osobu kojoj se možete obratiti za pomoć.” Ona kaže da je u pitanju konkretna pomoć koju projekat omogućava, sa besplatnim orjentacionim i tečajevima njemačkog jezika, sa pronalaženjem odgovarajućeg poslodavca, sa potpisivanjem ugovora o radu, kao i tijekom cijele prve godine boravka u Njemačkoj sa različitim administrativnim procedurama, kao što su radne i boravišne vize, nostrifikacija diploma, spajanje obitelji i slično. “U svakom slučaju, čovjek ima osjećaj da ima veću sigurnost i podršku, kada je u projektu.” zaključuje Larisa. Na sestrine komentare Sanela dodaje: “Imali smo stalnu podršku i prisutnost od kako smo stigle; počevši od pomoći pri dobivanju boravišne vize (pratnja u Ured za strance i pomoć pri ispunjavanju formulara), do mjesečnih sastanaka sa poslodavcem – gdje smo mogli iznijeti svoje primjedbe i pohvale. Moju odluku da se uključim u projekt Triple Win nisam ni u jednom trenutku požalila i smatram da je Triple Win pravi izbor.” Početak nije lak O svojim počecima u Njemačkoj sestre kažu: “Nije baš lako polagati stručni ispit na stranom jeziku i raditi, ali nije ni strašno teško - njemačke kolege su stvarno bile od pomoći, tako što su mi posudili literaturu, pričali o svojim ispitima, omogućili slobodan dan itd., a naravno i zemljaci koji su ispit već polagali. Sami početak u Njemačkoj nije uvijek lak, malo zbog jezika, puno obaveza, nove sredine, ali je dijelom i pozitivan jer predstavlja izazov”, kaže Larisa. Za Sanelu je to bilo malo drugačije. Ona je svoju Njemačku diplomu dobila još devedesetih godina, jer je jedno razdoblje i tada radila kao medicinska sestra u Njemačkoj, nakon čega se vratila u BiH. Međutim, kaže da ni njoj nije bilo jednostavno usvojiti sve promjene u njemačkom zdravstvenom sustavu koje su se dogodile u međuvremenu. “Sa već davno nostificiranom diplomom, ubrzo nakon dolaska (otprilike mjesec dana) sam morala preuzeti odgovornost, što obzirom na kompleksnost promjena, proširenost tima, uvođenje znanosti o njezi (tzv. Pflegewissenschaft), te korištenja humanističkog pristupa čovjeku i pratećih teorija, nije bilo nimalo lako'', govori Sanela. U njihovoj ulozi voditeljica stručnog tečaja, Larisa i Samira se vraćaju u regiju (BiH i Srbija) nekoliko puta godišnje da bi prenosile stečeno praktično znanje i savjetovale nove kandidate o razlikama u sustavima dvije države, te o svemu onome što ih u profesionalnom i osobnom smislu čeka u Njemačoj. ''U sklopu priprema obišli smo razne zdravstvene ustanove, te radile na proučavanju i prikupljanju literature koju koristimo na tečaju“, naglašava Sanela i dodaje: ''Uskoro ćemo na isti način biti angažirane i u Srbiji, jer se istovremeno projekt provodi i tamo.“ Razlika u 'titulama' Na pitanje kako je došlo do ideje da se angažiraju na održavanju stručnog tečaja, odgovaraju: “GIZ je smatrao da netko tko je i sam sudionik projekta Triple Win, može najbolje prenijeti novostečeno profesionalno znanje u Njemačkoj i povezati to s ovdašnjom praksom i profesijom medicinske sestre-tehničara.” Važan dio tečaja koji vode sestre Šabanović jesu i savjeti koje daju iz vlastitog iskustva o procedurama i životu tijekom prve godine u Njemačkoj. Motivaciju za prijenos znanja i iskustva nalaze u želji da pomognu novim kandidatima. “Mislim da svojim iskustvom stvarno možemo makar malo pomoći kolegama koji tek dolaze u Njemačku. Komentar kolegice iz BiH nakon tečaja koja kaže da je imala osjećaj kao da je već bila u njemačkoj bolnici - meni puno znači. To je meni dokaz da vas netko priznaje zato što ste vrijedni i cijeni vaš rad'', govore sestre. U javnosti su često mogle čuti komentare kako naši ljudi odlaze u Njemačku da budu sluge i rade na mnogo nižoj profesionalnoj razini od one za koju su obrazovani, što one objašnjavaju odsustvom poznavanja upravo tih razlika u sustavima dvije države. ''Kada se prevede s njemačkog moje zanimanje je "njegovatelj zdravih i bolesnih", što je pomalo i odgovor na pitanje da li naši ljudi rade na nižoj profesionalnoj razini nego u Bosni i Hercegovini. Međutim, razlika je u zdravstvenim sustavima ovih država i njemačkom poimanju tog zanimanja, tako da se u Njemačkoj radi ono što je njihovim zakonom predviđeno za to zanimanje (kao i u BiH). Razlike postoje između ta dva sustava, ali su one u stvarnom životu i na poslu minimalne”, kaže Larisa. Larisina sestra Sanela takođe dodaje da je “zdravstveni sustav Njemačke prije 20-tak godina izgleao kao naš sustav i sam proces nostrifikacije (priznanja diploma) je tekao brzo, jer se naš zdravstveni kadar nije razlikovao od njemačkog kadra. Sada postoji razlika u sustavima, a i samo obrazovanje u Njemačkoj je teklo u drugom smjeru, u skladu sa humanističkim pristupom čovjeku i pratećoj znanosti o njezi, dok je naše obrazovanje ostalo isto. Mi koji dolazimo na rad u Njemačku moramo prevladati tu razliku i nadam se biti i bolji, čemu radom za Triple Win nastojim pridonijeti.“ Razdoblje adaptacije Ona također želi napomenuti: ''Točno je da do nostrifikacije diplome ljudi rade na nižoj i manje plaćenoj stručnoj razini (oko 6 mjeseci), ali to je razdoblje adaptacije kada trebaju učiti i shvatiti funkcioniranje tog drugačijeg zdravstvenog sustava.“. Ona isto tako napominje i da je nakon nostrifikacije diplome svaki poslodavac dužan uskladiti radno mjesto i platni razred prema stečenoj kvalifikaciji. Na pitanje ima li neki savjet za ljude koje zanima posao u Njemačkoj, Sanela odgovara: “Samostalan odlazak na rad u Njemačku možda je brži način i možda može proteći bez problema, ali može biti i potpuno suprotno, te ga ja osobno ne bih preporučila. Problem je što su medicinske škole (gdje se može obaviti obuka za nostrifikaciju i sama nostrifikacija) obično u sklopu većih bolnica, te ih ne mora ih imati svaki poslodavac. Da li će netko (od onih koji samostalno nađu zaposlenje) naći školu koja je u blizini trenutnog zaposlenja i stanovanja i hoće li biti primljen na praksu, koja je obavezna prije polaganja ispita i koliko će uspjeti tijekom prakse da se pripremi za polaganje ispita je veoma upitno. Škole uzimaju oko 1600 eura za obavljanje prakse koja traje 2-3 tjedna, pritom ako ne stanuje u blizini bolnice kandidat mora platiti i smještaj. Za to vrijeme od svog poslodavca ne prima plaću i sam mora snositi sve troškove. Odlazak preko projekta Triple Win i tu ima svoje neosporive prednosti, jer, između ostalog, osigurava i ovaj dio – da poslodavac daje podšku i osigurava praksu i nostrifikaciju diplome.” O višestrukom angažmanu između svakodnevnog posla u Njemačkoj i putovanja u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju radi održavanja treninga, Larisa kaže: “Iskreno, jako mi se dopada da živim na dva mjesta, a kako su mi putovanja oduvijek strast, i u tom smislu se moj život promijenio na bolje. U Sarajevo sam putovala obično jednom godišnje, a sad jednom u dva-tri mjeseca.” “Kandidatima koji dolaze na rad u Njemačku mogu reći da imaju mogućnost da napreduju u skladu sa vlastitim zalaganjem i daljnjim obrazovanjem i da uz trud, uspjeh zasigurno neće izostati.” Kaže Sanela za kraj.
извор: bljesak.info