Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Dalmatinkaa · 10.03.2021. u 09:02

Branko Lori · 13.03.2021. u 11:44

Ruke su mi bile slani pijesak
Sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnoge godina
Zaronjene stijene plaču
Svjetlost počinje
Tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jučer
Iza zavjese
Možda na mom licu nađes tragove sjećanja
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguće snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje križeve
Kao i jučer
Iza zavjese
Ono što me stalno plaši zvuči poznato
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
Možda tvoja slutnja vara
Možda umišljam
Htio bih da budeš sretnija
Kao i jučer
Iza zavjese
Igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
Moglo je biti prošlo stoljeće
Kao i jučer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Branmir Stulic

*pustinjakinja · 13.03.2021. u 16:58

Branko Lori:
Ruke su mi bile slani pijesak
Sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnoge godina
Zaronjene stijene plaču
Svjetlost počinje
Tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jučer
Iza zavjese
Možda na mom licu nađes tragove sjećanja
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguće snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje križeve
Kao i jučer
Iza zavjese
Ono što me stalno plaši zvuči poznato
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
Možda tvoja slutnja vara
Možda umišljam
Htio bih da budeš sretnija
Kao i jučer
Iza zavjese
Igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
Moglo je biti prošlo stoljeće
Kao i jučer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Možda ne razumiješ,
Ali volim te
Branmir Stulic

Moram da se "utrpam" gde mi mesto nije, ali svaka čast za Džonija :ok:

*pustinjakinja · 13.03.2021. u 22:34

Branko Lori · 13.03.2021. u 22:37

*pustinjakinja · 13.03.2021. u 22:39

Branko Lori:

NickFreakyrgios · 13.03.2021. u 22:48

Idemo tamo gde su zvukovi reci ,
gde se ruke čvrsto prijateljski stežu.
Tamo gde se misli radjaju kao celine,
tamo gde govore violine.

Ovde smo vezani
zracima zubatoga sunca.
U nedrima šuma trazimo svoj
izgubljeni vid.
Idemo tamo gde nas nosii svetlost
i trezni vetar pijane od biljnih nektara.
Pevaćemo pesme brzih reka,slapova i zlatnih jezera
pod komadom neba,
pod krznom zemlje i okriljem drevnih
hramova.

U carstvu blistavaih kupola u naručju večnosti
našoj ljubavi ne postoji kraj.
Spoznajmo čudesno prostranstvo koje se pruža
izvan kamenog vrta neonskih ruža

*pustinjakinja · 13.03.2021. u 22:51

Branko Lori · 13.03.2021. u 22:54

*pustinjakinja · 13.03.2021. u 22:57

( A ja pijan, a nisam popio ni kapi, neka se cuje ni kapi, ko da mi vjeruje.. )

Branko Lori · 13.03.2021. u 23:01

Ponekad, davna, sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

Gdje li si noćas, ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek, ko nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li jos tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dođu ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

VITOMIR – VITO NIKOLIĆ