Svjetlanaa
Poznat
- Poruka
- 8.052
Kada ti ponestane izgovora
I kada te tvoji putevi više nikuda ne vode
Kada ti zalasci sunca postanu sve tužniji
A tvoj dom i tvoje srce postanu sve hladniji
Sjeti se da moglo je drukčije.
Kada ti svako ime u glavi zazvuči isto
I svake oči budu kao moje
Sjeti se da nikad nisi bio tako voljen
Sjeti se da bio si moj glavni grad.
Moja jedina zvijezda u kosmosu.
Moja prva sreća
Svaki moj atom volio te je beskrajno.
Kada ostaneš sam među svoja četiri zida
I shvatiš da moglo je drukčije
Čije ćeš oči tražiti
Na čije ćeš rame glavu nasloniti
U čijem ćeš glasu spokoj pronaći
Da li ćeš poželjeti
Da je sve bilo drukčije?
I kada te tvoji putevi više nikuda ne vode
Kada ti zalasci sunca postanu sve tužniji
A tvoj dom i tvoje srce postanu sve hladniji
Sjeti se da moglo je drukčije.
Kada ti svako ime u glavi zazvuči isto
I svake oči budu kao moje
Sjeti se da nikad nisi bio tako voljen
Sjeti se da bio si moj glavni grad.
Moja jedina zvijezda u kosmosu.
Moja prva sreća
Svaki moj atom volio te je beskrajno.
Kada ostaneš sam među svoja četiri zida
I shvatiš da moglo je drukčije
Čije ćeš oči tražiti
Na čije ćeš rame glavu nasloniti
U čijem ćeš glasu spokoj pronaći
Da li ćeš poželjeti
Da je sve bilo drukčije?
