Obecavam samo ponekada kada,
me daljine odvuku seticu te se.
Onako misticno,carobno,onako
lazljivo.Dok budem ispisivala
sve reci cutanja.
Necu ti se javiti,cekacu kao sto
sam te ceo zivot cekala.Onako
iz prikrajka,uljuljkana u trenu naseg
vremena.Snova i secanja.U vremenu
uzimanja i davanja.
Sada je prastanju dosao kraj.Imam
ponosa,ne mogu vise u paklu
da gorim.Imam dostojanstva,umorna
sam da molim,koliko god da te jos
uvek volim.
Sada kroz tamnu stranu koracam.Gorda,
bez trunke ljubavi,bez sjaja u ocima.
Obmanjena,u sopstvenoj mrezi zatvorena,
vecito zedna izvora sa kojeg se vode nisam
napila.
Beskraj