Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Više me uopšte ne čudi što nebo staje u baricu, a zemlja u sebe ne staje. U neki komadić sebe. To me je i naučilo da umem da obuhvatim, ali da pristanem pri tom da i sam budem obuhvaćen. To je ta jedina umetnost čija je unutrašnjost okrenuta ka spolja.
Ko nauči da želi, taj će me odmah razumeti.- Mika Antić
Možda jednom,
sasvim slučajno,
U san ti doleti
jedan golub bjeli,
i nježno krilom te pomazi,
i onu ružu sa grma,
ispod tvoga prozora,
na jastuku ti ostavi,
Smjelo poljubi,
I kljunom
na tvoje uho
sa uzdahom progovori,
Ne zaboravi me,
''Neću više da živim sa vama. - govorila je tužno. – Suviše ste svi veliki, trapavi, grubi i mnogo vičete kad govorite.
Uz to ste prevrtljivi i neprestano nešto lažete. Ne držite se obećanja. Ne umete da budete verni. Idem natrag u svoju bajku...''