Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Prisećanje i saznanje

Dok severni vetar duva ja o vetru ne mislim.
Razmišljam koliko me tvoja ljubav čuva, na tebe pomislim.
Prisećam se prošle zime i ljubavi naše plime.


Sećam se koliko je bilo toplo uprkos vremenu hladnome.
Tek druga zima dolazi i jesen kroz prozor gledim.
A tako sam siguran koliko te volim i da sa tobom želim da ostarim.


Tebe je mila tako lako voleti i na voljenje tebe, sebe navići.
Ali je teško tvoju energiju pratiti i u ljubavi te sustići.
Srećom ljubav nije takmičenje pa je dozvoljeno i iza tebe ići.


Ti me sačekaj, ponekad se vrati i poguraj na usponu.
Nije tebi ni to kao ni išta drugo teško, jer imaš energiju neiscrpnu.
Meni je čin i orden najlepši tvoja glava na mojim grudima i ramenu.


Koliko volim te i kakva je želja svaki put pre viđenja ja treperim od veselja.
Evo stigao je petak, gotova je i ova naša nedelja.
Svakoga dana spremniji smo za život novi, u tebi pronađoh i ženu i prijatelja.


Tebi koja si uspela moje ja pretvoriti u najlepše MI. Voljena moja...:heart:

 
3.jpg
 
y1pHdHclg8D-nOYsohJV8K4nQQ6XelmugPq-1.jpg
Potraži me u snovima
i klupko vremena odmotaj
korakom tihim ja ću ti prići
potraži me u mislima
iza uglas sećanja čekam te
kao princeza skrivena u staroj priči
na livadama rascvetalim biti ću cvet
u mirisnim krošnjama vetar ću biti
u plavim noćima zvezda trag
srna što plaho poljima korača
uvek novim putem
jer staro se ne vraća...
 
Poslednja izmena:
Osećam te u daljini
ne videh ti nikad oči
tek ih slutim,tek ih slutim
i osećam da ćeš doći
osećam te kao ljubav
ne videh ti nikad lice
s šumom mora ti me pratiš
ko što vetar prati ptice... ... osećam te u tišini
tek u snu me gledaš ti
jesi stvaran,dal postojiš
odlaziš ko oblac...i

osećam te ja u duši
svakom reči sebe daješ ...
dalek,miran a prisutan
kao vazduh u meni traješ...:heart:
ragazza_spiaggia1.jpg
 
Kamen mudre zene


Neka mudra zena, putujuci kroz planinu nadje u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji bese gladan, te mudra zena otvori torbu da mu da nesto da pojede. On ugleda dragi kamen u njenoj torbi, ocara se njime i zatrazi od mudre zene da mu ga da. Mudra zena to ucini bez premisljanja.
Putnik podje dalje, sav radostan zbog svoje dobre srece. Znao je da kamen dovoljno vredi da ga ucini bogatim.
Ali, posle nekoliko dana, vrati se on nazad i potrazi mudru zenu. Kad je nadje, dade joj kamen i rece:
"Razmisljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vredan, ali ti ga vracam u nadi da cu od tebe dobiti nesto sto je mnogo, mnogo vrednije. Ako mozes, daj mi to sto imas u sebi, a sto ti je omogucilo da mi s takvom lakoćom das ovaj skupoceni kamen."
 
Ne zapocinjem nista
ako ne dotaknem samo dno.
Ne uspravljam pogled
ako me mrak nije okruzio
i postao moja jedina svetla tacka
u sadasnjosti bez tebe.
Ne znam kakva sam tacno:
ponekad mislim da ne pripadam
ovom svetu
i da ce zivot biti kraci od zamisljenog.
Ponekad to i znam
ali se pritajim i ponasam kao da me
nista ne dotice.
Prve korake nakon istine
obicno napravim s predumisljajem
ali onda vise ne znam kako dalje.
Onda obicno ne znam u sta se
pretvaram.
y1p4HpuKCzrTjj3k9LDraebnqopGJcj_nQrljWW33-nFN_n_WHKq0a0OBWd1i-qbxmlwGZIEGSzNzI
 

Back
Top