Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

brother-sister-beach-200.jpg
 
Apsolutno tacno!

..Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedno drugom,
kao sto se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno.
Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno.
Nas cilj nije da se slijemo jedno s drugim vec da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naucimo, da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste:
nasa suprotnost i dopuna.."
Herman Hesse
 
" Lutamo svetom kao stranci.
Svakoga dana krecemo se medju drugim ljudima,ucestvujemo u njihovim igrama i nadanjima.Delimo iste strahove i ocekivanja…
A opet svako je sam za sebe,usamljeno ostrvo u okeanu bezdusnosti.
Kada se svetla pogase i publika razidje,ostajemo sami na sceni tihi i pokunjeni,uplaseni tamom i hladnocom koja iznenada nastupi oko nas.
Samoca.
I zudnja da se svoje bivstvovanje podeli sa nekim.
A to je ono najteze u citavom zivotu.
Pustiti drugoga u svoj zivot,razgolititi se potpuno i tako pobediti samocu…
I pre svega toga,strah.
Strah od predavanja drugome svega onog sto jesmo,strah da neko nece vrednovati taj iskreni poklon,da nece razumeti nase zelje.
I zivot prolazi na tankoj zici izmedju samoce i zelje da se dan podeli sa nekim posebnim.
Jedino je ljubav carobni sastojak koji moze da spoji nespojivo,utuli strah i nepoverenje,raspali hrabrost i prkos svemu sto zivot nosi…
A taj caroban sastojak je ono sto se pronalazi teze od najredjih dijamanata,to je tajna koju je teze dokuciti i od dubina svemira,vecitih zakonitosti prirode ili cak smisla samog zivota.
I bas zato treba je traziti."
 
Ako je moja dusa razglednica,onda sam ja samo prolazna stanica celoga
ovoga zivota.Koja hoda rasirenih ruku bez snova,bez odredjenog puta,po
stazama koje vode samo u jednom pravcu.Bez bojazni da ce biti
dodirnuti,milovani jer ona to vec dugo nikome nije dozvolila.Jer hram
oko sebe je zazidala i krenula putem bola i ponosa.Ljubav je bacila
ispod nogu kao izvinjenje jednog zlog doba.Oguglala od emocija,izgovara
samo reci prezivljavanja i misli o stvarima koje samo moze sustignuti
vreme u trenutku.Misli joj vise nisu svetle i plave,njene misli su sada
tuneli strave.I vise joj koraci nisu glavni krivci,jer oplakuje onaj
protok peska koji joj je prosao kroz ruke a da ga nije ni bila
svesna.Nije ga uspela zadrzati,nije se znala boriti i necujno kao senka
je zauvek otisla.Bez ijedne reci s mislima sumornim,bojazna sto vise ni
samu sebe ne moze prepoznati.
Beskraj

14557_1057926304904_1728272394_112187_4258501_n.jpg
 

Back
Top