Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

beautiful-baby-rs.jpg


zbunjuješ me..
 
Razapinju me, a ja moram biti krst i klinovi. Pružaju mi pehar, a ja moram biti kukutin otrov. Obmanjuju me, a ja moram biti laž. Peku me, a ja moram biti pakao. Moram da veličam svaki trenutak vremena i da mu budem zahvalan. Moja hrana su sve stvari. Tačan zbir vasione, poniženje, radost. Moram opravdati onoga koji mi zadaje ranu. Moja sreća ili nesreća su beznačajni. Ja sam pesnik.
 
Poznavala sam u detinjstvu pticu srca sitna kao
lesnik, a umrla je vec u trecu zoru kad su joj ljudi oteli gnezdo i
goru. I secam se nekog starog tuznookog pseta koje je imalo snage da
skapa od zalosti kada je nestalo drage ruke iz koje je primalo
milovanja, udarce i kosti. Samo sam ja prezivela smrt voljenih bica, i
mnogo mi se dragih prijatelja izgubilo u dubini mraka, prezivela sam niz
izdaja i kleveta i rastanka i opet mi se hoce i sunca i sveta.
 
Mozda se nijedna druga vrsta intimnosti ne moze uporediti s dva pogleda koja se susrecu s istom sigurnoscu i odlucnoscu i jednostavno odbijaju da se puste.
Ne mozes da mi kazes da priroda nije cudo! Nemoj mi reci da svet nije bajka.Onaj ko to nije uvideo,mozda nece ni shvatiti pre nego sto bajka vec bude pri kraju. Naime,tada dobijamo jos jednom, priliku da skinemo povez sa ociju,da protrljamo oci od iznenadjenja,priliku da se prepustimo tom cudu s kojim se tada oprastamo i napusatmo ga. Niko se ne oprasta,guseci se u susama, od Euklidove geometrije ili periodicnog sistema elemenata. Oprastamo se od sveta, od zivota, od bajke. A oprastamo se i od malog broja ljudi koji su nam zaista dragi.
Svemir je mozda star petnaest milijardi godina. A ipak,niko jos nije uspeo da otkrije kako je stvoren. Zivimo zajedno u jednoj velikoj bajci za koju niko ne zna sta je. Plesemo,igramo se,cavrljamo se i smejemo se u svetu iji postanak ne mozemo da shvatimo. Taj ples i igra su muzika zivota. Pronacices je svuda gde ima ljudi, bas kao sto postoji sum u svakom telefonu.

Justejn Gorder
 
“Ne menjaj se! Ostani takav kakav jesi! I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te takvog kakav jesi. Tako neka bude.” Te reči su zvučale poput muzike u mojim ušima. “Ne menjaj se, ne menjaj se, volim te…” I ja sam se nekako opustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom – ja sam se promenio. A sada znam da se nisam uistinu mogao promeniti sve dok nisam našao nekoga, ko me zaista voleo, bez obzira da li ću se promeniti ili ne. “Volim te”, “rado te prihvatam takvog kakav jesi”… kad se nekome kažu ove reči onda njemu ili njoj čine neobično dobro.

Biti voljen bez preduslova i pretpostavki omogućuje život pun smisla. Ako se neko oseća voljen i ljubljen onda može velikodušno darovati svoj život, može se zauzimati za ljude a da uopšte ne gleda šta mu to donosi.

Ne odbacujte sebe govoreći kako ništa ne vredite! Dopustite sebi da budete voljeni! Prihvatite sebe takvi kakvi jeste sa svim svojim vrlinama i manama!''
Entoni de Melo
 
"Voli me dok ne umrem poslje me zaboravi"
''tko nije naučio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drveću...'' Andrić
Tih dana bio sam u raju cije je nebo imalo boju paklenoga ognja. Nabokov-Lolita.
Nietzsche: "Umjetnost imamo zato da ne bismo propali od istine."
Steinem: "Sve se čini otrcanim dok nismo za to spremni."
Borges: "Savršene stvari u poeziji ne izgledaju neobične, već neizbježne."
bit ću sunce tvojeg osmijeha i suze tvoje tuge!

ne znam iz koje knjige.. i ne, nisam romantična :o

Ljudi imaju čudnu sklonost uvijek izabrati ono što je najgore za njih..."

"Ono što se mora dogoditi, dogodit će se. Ali s tim ćemo se suočiti kada kucne pravi čas."

"Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi. Sve drugo je laz. Ili smrt. Savrseni ljudi su u grobu. Pa i to vise nisu ljudi".

"Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko covijek sam sebi".

M.Selimovic-Tvrdava
 
Stojim a hodam...
Pokrecem se a stojim...
Kroz izmaglice redjaju se slike...
Krcka ledena staza po kojoj hodam u hladnoj zimskoj noci....
Tu sam, srecna sam... ali te senke ko da mi ne daju mira...
I opet milion pitanja se redjaju:Gde sam? Zasto sam? Kako sam? Dokle sam stigla? Gde sam posla?
A slike ostaju...
Redjam ih lagano, da se ne pomesaju, da ne zaboravim...
Neka ostanu kao putokazi kroz ledenu noc... putokazi do osmeha...
 

Back
Top