Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

36ilikebeingunperfect-1.gif
 
DUŠO


Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.

Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kada se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.

Halil Džubran
 
POVRATAK

Po suncu još uvek biva toplo. Ali
U senkama od gradjevina kuda se takodje
Proći mora: prva nas studen zali.

Neko se kraj nas u čudu pita: zar prodje
Zbilja već leto kao miris kratkotrajni i mali?

Izgleda da smo stajali baš kao u ovom času
Celo to dugo vreme što se oko nas ovi
Jer ostrva u dalekim morima netaknuta su
Od nas i ovog puta ostala. Daleki gradovi
Ostali sami su bez nas u trenu kad ih lišće zasu.

O da nas nije bar ljubav mimoišla koju
Neki su između nas čekali stojeći duboko u žitu
A neki na pesku, sred buke plaža, menjajući boju
Polako telu... Kroz grad putnika je sve manje. U ritu
Gube se neke vrste ptica. Podrhtava već voda u rečnome koritu.

Vraćamo se, odande gde nismo bili, u sebe, kao puž u
kuću svoju.


Sevan Raičković
 
***

Belo, sve je belo i svi ćute oko mene
Crno sve iznutra i sve stoji.
Nema daška nekog vetra da pokrene neki život,
Neku ludost, neki užas što još osta
U dolini ovog bića, ja što bejah.

Ružno, ružno mislim o tom vetru, ma gde da je
Ne grdim ga, mrzim samo al' se nadam
Da me neće mimoići kada prođe
I pronese neki život, damar neki, pa podeli:
Nek oprosti ove reči, u vatri sam.


Zoran Radmilović
 
PRIJE SNA


Osjetiš li, prije sna
dah ti lebdi iznad usne
preko obraza ti klizne
sve do tvoje kose guste

Pa se zaigra u trenu
labirintom tjemena
i kad pokupi tvoj miris
odleprša tad u mrak


To sam ja, to te moje ruke
grle iz daljine, prije sna
ja ti dodjem tek onako
da te dirnem i prevarim sam sebe
da sam tu, kraj tebe
da ti gledam oči sklopljene za nas

Ladislav Varga
 

Back
Top