Danas mi teško pada ovaj dan, zbog današnjeg datuma i uverena sam da ti znaš zbog čega. Pamtiš ti, pamtiš, jer si pametnica. Znam da znaš kao i ja, svaki sat i svaki minut, svaku pesmu na sta podseca i sve ostalo, sto vezivalo nas je. Ovaj put sam rešila da poslušam svoje srce, pa neka bude kako biti mora. Nisam poslušala čoveka, neka nadimak mu bude Astro B., jednog dana shvatices zbog cega ga tako nazivam, eto nisam ni njega poslušala...I sve ovo što pišem, takodje znam da ima samo kontra efekat na tebe, i to znam. Znam to, jer vidim da ne jenjava i da teraš/ terate po starom, i znam da jeste kontraproduktivno. I to znam da je rekao, da ce to u tebi samo probuditi još samo veći bes i ljutnju, jer ti znaš i ovako da ja patim za tobom i da nemam nikoga. Da ja nisam od onih koje se snalaze odmah i da nisam od onih cije srce spava u dve postelje. Sve ti to apsolutno i najbolje znaš, jer me poznaješ najbolje. Jer sam se tebi otvorila u svojoj punoj bojazljivosti i odanosti. Ja sve to znam, da jeste suprotan efekat od onog koji ja zelim popraviti i uspostaviti opet dobru komunikaciju. Ovaj put reših da ne slušam nikoga. NIkoga. Ni njega, ni Tarot ni druge sta kazu. Reših da slušam samo sebe i svoje srce. Koje je tebi odano. SHvatam ad to tebi nista ne znaci, da ces ti samo na to odmahnuti i još gore opet sa njom, sve znam...Mislila sam da cu pasti sa stolice, kada mi je rekao, da ces u tom periodu bez mene gro njih da promeniš. Pozlilo mi je. Jedva se odvukoh na posao. Mesecima ne spavam. Po onome sta vidim ovde, vidim da broj ponuda uopste ne manjka , hocu reci da se i same ako ne nude, a ono da ne manjka broj onih koje bi te rado imale, zar ne...A tebi se naravno, moze. Jer ti imaš taj magnetni šarm, kojim umeš da se nametneš drugima. Ti mene znaš, da je moja energija posve drugacija i da to mene duboko ranjava. Reših da iskazem sta u mojoj duši je, zelim da to znaš, ako ikaad procitaš. Cak i po cenu da te više nemam, kao sto te više od pola godine...I nemam zapravo. Svake nedelje sam isla u crkvu. Dodjem kada se naspavam od posla. Odem kada nema zive duše, oko pet. Kada smo samo tamo Bog, ja i ti u mojim mislima. Ostavim parice na ikonicu Paraskeve, da se molim njoj, za tebe, da mi te vrati. Da popravi sve. Da sam svoje lekcije naucila i greške platila. Da te pazi umesto mene i cuva. Zapalim svecu za tebe i tvoje, da budete dobro. Zdravi i nasmejani. Razgovaram sa Bogom u mislima i cekam na odgovor, na znak...Sta da radim. Ok, ti si pola godine radio sta si radio, i ja sam svoje greske platila, evo prodje pola godine, i sada smo isti. Zaista ne mogu više. Crpim zadnje atome, više ne znam ni sta ni kuda. Ni gde. Zar sve sto adim nije dokaz toga koliko je moja duša čista? Zar je ikojoj bilo tako stalo kao što meni za tobom je? Danas je sveti dan. Nedelja. Moje lane lepo... Sta da radim? Da te ne dam? Da se ne dam ja? Da se predam konacno? Samo reci sta..samo reci sta. Puca sve polagano...ja. Volja. Izdrzljivost. Organizam. Tako ti svega...Mene i nekada nas, dok nije kasno...Dok ne postane zaista...Prekasno. Tako ti svega, lane moje prelepo.