Kako da ti kazem da si mi slomio srce?Znas li koliko mi je trebalo da sakupim delove tog malog bica koje me tera da disem?Gledam te,stojim pored tebe,trazim onog coveka zbog kojeg sam ginula.Ne prepoznajem ni sebe ni tebe.Placem jer si me pustio samo na kratko da te volim,da ti pokazem koliko sam nezna,zaljubljena,brizna,iskrena.Ispunjena tvojom ljubavlju.Dugosam te nocu posmatrala kako spavas,zahvaljivala Bogu sto mi je dao sansu da osetim tvoju ljubav.Konacno smo oboje bili sretni,davala sam ti nesebicno dusu,telo,srce.Ti si mi se smejao,grlio,ljubio,godinama sam cekala na to,i molila za to.ne stidim se reci da sam molila,preklinjala,plakala,sklapala ruke preko grudi da ne pukne srce.Zelela sam te i dobila .Ali tek toliko da me mozes jos vise slomiti,povrediti,ubiti.Iscupati ono malo duse sto mi je ostalo.Dao si mi milostinju,uzeo bogatstvo.Hodam ,ali ne mogu da se pokrenem,zivim ali duboko sam pod zemljom,jedem i pijem a pojedena i potopljena iznutra.I tako,stojim pored tebe ,gledam te a ne vidim.Dodje mi da vristim,da jecam,a svaki jecaj nestane u noci,i u zori.Niko me ne cuje,jer nemam snage da kazem,nemam snage da zivim dalje.Kako da sakupim ono sto si rasuo,kako da nastavim da zivim dalje kad si me gurnuo u blato?I gazis me ,guras sve dublje i dublje.Tonem jer nemam za sta da se uhvatim da ostanem na povrsini.Ja ne znam ko je covek koji stoji pored mene,znam samo da zelim ponovo da sakupim svoje slomljeno srce ,da ga sakrijem u njedra,da ga niko vise ne vidi.Da bude samo moje,da ga cuvam i pazim.Kao da je od stakla,jer ako padne ponovo vise ga nikad necu moci sastaviti!