Prije nego što analiziramo neke uzroke ovog fenomena, treba navesti još neke nesporne činjenice. Najprije, da smanjivanje broja pripadnika crnogorske nacije nije posljedica pritiska ili nasilja. Zatim, da je u vrijeme popisa 2003. godine, vlast podržavala političke ideje i identitet crnogorske nacije, da su dva, od tri, vodeća dnevna glasila, kao i najuticajniji elektronski mediji, bili naklonjeni crnogorskoj političkoj ideji i posvećeni afirmaciji crnogorske nacije.
Neka bude da je partijsko-crkvena manipulacija uzrok ovog velikog preobraćanja, i da je jedan dio građana, koji su se ranije nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci, podlegao srpskoj propagandi. Ali, zar u tom slučaju nije logično postaviti pitanje: zbog čega ovaj dio građana, koji su neotporni i naivni kada je u pitanju manipulacija, nije podlegao crnogorskoj propagandi?
Znamo da je, uslovno rečeno, crnogorska propaganda bila jača i prisutnija u javnom i medijskom prostoru, a tzv. “crnogorski kadrovi” na čelu većine vodećih institucija? Kako to da jedan dio nacionalno labilnih građana pokazuje otpornost na jači, a neotpornost na slabiji propagandni uticaj?
Neuvjerljivo objašnjenje ovog fenomena dao je i jedan pjesnik, ujedno predsjednik uticajne nacionalne institucije, koji je kao razlog velikog pada Nacije, naveo nepoznavanje osnovnih i nespornih činjenica iz istorije Crne Gore. Prema njegovom rezonu, ako ništa ne znate o istoriji Crne Gore, ili znate sve same laži, onda se na popisu lako izjasnite kao Srbin, a ako znate pravu i cjelovitu istinu, onda ste stameni Crnogorac.
Uzrokom drastičnih promjena u srpsko-crnogorskoj nacionalnoj strukturi, ne može se smatrati ni jedan od važnih “spoljnih faktora” – Srbija, s kojom je Crna Gora u vrijeme popisa bila u zajedničkoj državi. U vrijeme popisa, političke, intelektualne i medijske strukture iz Srbije bile su prisutne u Crnoj Gori, ali njihov uticaj nije bio dominantan. Neka bude da je - bio značajan.
