ponovo pretucen pas na banovom brdu

Pajce, bravo za masnu i ogrlicu, tako treba, to je ono sto sam rekla. Znamo mi iz Beograda da je odnos prema zivotinjama po Srbiji veoma los, gori nego u Beogradu, ja se godinama bavim zastitom i imam dosta kontakata sa ljudima iz raznih gradova po Srbiji. Ponegde i nije bas tako lose, ali vecinom jeste. Ono sto ne smete da dozvolite je da vam padnu kriterijumi i podigne se prag tolerancije. Jeste, znam da je to odbrana, ali svi se mi branimo od raznih uzasa kako god znamo. Necu da davim, eto toliko.
 
A shta je bilo s chichom s Brda? :confused:
Ja i dalje nisam chula ni od koga nishta, a redovno shetam svog psa tu okolo...
Na Brdu zaista ima mnogo lutalica, pogotovu u Koshutnjaku. Tamo se chesto shetam s psom i desilo mi se da ju je jedan ker koji je tu stalni napadne. Glavu bih mu ishchupala da sam uspela da ga stignem... Ima josh jedan ker na Brdu koji je napao i mene i nju.
Ali isto tako ima nebrojeno vishe pasa koji su dobri, umiljati i vole da se igraju...
 
zao mi je ali nemam vremena da citam sve vase postove.jos ako kazes da mi srec nece izdrzati jos bolje.muka mi je.sve bih ja to resila po kratkom postupku.i odrobijala.al da znam zasto.
izudaran pas je dobro..dede nema nigde.kad saznam nekada dal je to taj na koga se sumnja.pokusacu da saznam gde zivi.a za ostalo ne brinite..
sad treba vremena ..da matori opet prodje tuda da ga snime da potvdi zena da je to on i sl.
 
Za neke od "humanosti" sa sela znam, nazalost. Moja rodbina, ne po krvi (bar to...) radi sto ne treba. I nisu jedini. A sve je to na oko 45-60 min od Beograda. Pricaj, tupi, donosi lekove, hranu, leci sto znas, daj tablete protiv glista, flitaj protiv buva - dzabe..., a to sta videh i cuh - majka Mara je za prethodna iskustva.

Veterinar na selu :eek:? Posebna prica. Kad nesto treba, moram da ga ganjam da bi dosao i pogledao psa ili macku, pri cemu to uradi tako ale - pale (skenira zivotinju "iz aviona", odredi neku terapiju i vozdra djaci..)...

Ili naidjes u sred grada Beograda na ljude koji bukvalno pujdaju svoje pse na macke, namerno nalecu kolima na psa i td. i sa najboljom voljom, ne uspes da spasis zivotinju. Onda se nerviras, nespavas, places, nedeljama (bar) ne mozes doci k sebi... Kako onda da se izboris, a da ne pomeris prag tolerancije tamo gde ama bas nista ne ovisi o tebi, a zdravlje moze da ti pukne samo tako. I pitanje je kako ces i da li ces posle da ga vratis i zbog sebe i zbog zivotinja kojima mozes pomoci...
 
Poslednja izmena:
Za neke od "humanosti" sa sela znam, nazalost. Moja rodbina, ne po krvi (bar to...) radi sto ne treba. I nisu jedini. A sve je to na oko 45-60 min od Beograda. Pricaj, tupi, donosi lekove, hranu, leci sto znas, daj tablete protiv glista, flitaj protiv buva - dzabe..., a to sta videh i cuh - majka Mara je za prethodna iskustva.

Veterinar na selu :eek:? Posebna prica. Kad nesto treba, moram da ga ganjam da bi dosao i pogledao psa ili macku, pri cemu to uradi tako ale - pale (skenira zivotinju "iz aviona", odredi neku terapiju i vozdra djaci..)...

Ili naidjes u sred grada Beograda na ljude koji bukvalno pujdaju svoje pse na macke, namerno nalecu kolima na psa i td. i sa najboljom voljom, ne uspes da spasis zivotinju. Onda se nerviras, nespavas, places, nedeljama (bar) ne mozes doci k sebi... Kako onda da se izboris, a da ne pomeris prag tolerancije tamo gde ama bas nista ne ovisi o tebi, a zdravlje moze da ti pukne samo tako. I pitanje je kako ces i da li ces posle da ga vratis i zbog sebe i zbog zivotinja kojima mozes pomoci...

Slazem se sa svakom recju:!::!::!:
 

Back
Top