Poniznost

[AlexandarNS]

Ja ne volim slihtare a ti ponizni su upravo to.
Postoje ljudi slihtare koji se svima uvlace u guzicu jer sebe uopste ne cene, a ima i onih koji se slihtaju iz koristoljublja.

Najopasniji su ovi drugi koji se uvlace radi svoje koristi, dok ovi prvi nevaljaju sami za sebe.

 

[Џорџи]

Nije ponizna vec je poslusna i odana dve odvojene stvari.
Ako predsednik predstavlja svoju zemlju, svoj narod, a vojska se zaklela da tu zemlju brani ona samo ispunjava svoje dato obecanje otadzbini.
Zato je predsedinik ima funkciju i kao vrhovni vojni komadant.A narod je izabrao ko ce ga voditi i predstavljati to jest predsednika.

Vidi se da nisi sluzio vojsku........

poslusna i odana ali ne ponizna..kao ponizno je nesto jadno da ja sam itekako sluzio vojsku i znam sta je disciplina..mirno

 

[Џорџи]

nisam sluso ovog al valjda nesto zbori pametno

 

[gost 223714]

Ko je rekao da bi ti doneo u plastici?



Morali bi biti baš dobri da bi mogla to da očekuješ svaki dan.


Ipak mislim da je to vrlina. Naravno, ako neko krene da te maltretira u momentu ga svedeš u parter i odradiš giljotinu.



Gotika.

ma otkud znam, od mushkih uvek neka plastika vreba

ne mozemo biti dobri dok ne uskladimo poimanje poniznosti jedan kosi , drugi vodu nosi

gotika i od mene aj elaboriraj malo tu razliku izmedju poniznog i ponizavajuceg ponashanja pa da caskamo

 

[Џорџи]

Štogod da poniznost jest, loše se zove. Baš ima negativnu konotaciju. Kad za nekoga kažemo kako je ponizan, obično vidimo jadnu, slabu i pasivnu osobu koja se ne usudi ni pogled podići, a kamoli se nekome suprotstaviti; osobu koja nema ni samopoštovanja niti samopouzdanja. Da je žališ i da žališ s njom. Druga, ne puno bolja asocijacija na poniznost je posramljenost, odnosno, osoba koja se podvijenoga repa podvlači pod stol jer se sama sebi gadi. (Brrrr) No, to uopće ne mora biti tako; ponizne osobe uopće o sebi ne moraju loše misliti. Osobito ako osjećaj svoje vrijednosti temelje na svojim unutarnjim kvalitetama, na svojojpovezanosti s drugim ljudima ili s višom silom.Kad baciš pogled u svemir, doista pomisliš da bi se trebao zavući u mišju rupu i biti PONIZAN, ali što je bit poniznosti? Može zvučati neskromno, da ne kažemo bahato, ako ustvrdimo da o tome ne znamo puno jer se time nismo bavile (a svim ostalim, kao, jesmo?), no iznenadilo nas je kad smo i poniznost našle na popisu vrlina. Sad više nismo iznenađene, vidjet ćete i zašto. Evo što karakterizira poniznu osobu:• Samu sebe opaža točno; vidi svoje jake strane ali i svoje mane• Ne iskrivljuje informacije kako bi obranila, popravila ili potvrdila sliku o sebi; drugim riječima, ne vara samu sebe niti druge kako bi u svojim ili tuđim očima izgledala bolja• Nema potrebu predstavljati se boljom nego što doista jest• Nema potrebu dominirati drugima kako bi povećala svoj status• Otvorena je za nove ideje, kontradiktorne informacije i savjete• Relativno je malo usmjerena na sebe• U stanju je i sebe i svoja postignuća staviti u pravu perspektivu. • Cijeni vrijednost svih stvari, te različite načine na koje ljudi pridonose svijetu okosebe.Ovako opisana - poniznost nam sigurno djeluje sasvim drukčije. Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Promatra svijet u cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto.Poniznost se, znači, odnosi na naš unutarnji stav prema vrednovanju samoga sebe. Za razliku od toga skromnost je socijalna vrlina, tj. način na koji sebe predstavljamo u javnosti. Skromnost može odražavati našu unutarnju poniznost, ali i ne mora. Neki ljudi jednostavno mogu glumiti skromnost kada procijene da im se to u nekoj situaciji više isplati.

 

[Dark_hazard]

Ispada da je super biti ponizan.

 

[AlexandarNS]

georgejune lep clanak samo postavi link ovako http://http://www.centar-zdravlja.net/clanci/psihologija/11/2038/sto-je-poniznost-a-sto-skromnost/
Ali to je samo neki clanak koji je napisao Pero Peric ili Simo Simic to nisu cinjenice. Jer filozofi se kroz vekove spore sta je poniznost. A sada da me neki novinar ubedi u svoj stav.

 

[Новица]

ma otkud znam, od mushkih uvek neka plastika vreba

ne mozemo biti dobri dok ne uskladimo poimanje poniznosti jedan kosi , drugi vodu nosi

gotika i od mene aj elaboriraj malo tu razliku izmedju poniznog i ponizavajuceg ponashanja pa da caskamo

A što ne bi oboje kosili pa onda zajedno idemo na potok po vodu? Ono, plava laguna, mango i papaja.

 

[gost 246390]

Ispada da je super biti ponizan.

naravno da je super, ovce se moraju ubediti da je dobro da slusaju chobane i da ne bleje previse

 

[gost 223714]

Štogod da poniznost jest, loše se zove. Baš ima negativnu konotaciju. Kad za nekoga kažemo kako je ponizan, obično vidimo jadnu, slabu i pasivnu osobu koja se ne usudi ni pogled podići, a kamoli se nekome suprotstaviti; osobu koja nema ni samopoštovanja niti samopouzdanja. Da je žališ i da žališ s njom. Druga, ne puno bolja asocijacija na poniznost je posramljenost, odnosno, osoba koja se podvijenoga repa podvlači pod stol jer se sama sebi gadi. (Brrrr) No, to uopće ne mora biti tako; ponizne osobe uopće o sebi ne moraju loše misliti. Osobito ako osjećaj svoje vrijednosti temelje na svojim unutarnjim kvalitetama, na svojojpovezanosti s drugim ljudima ili s višom silom.Kad baciš pogled u svemir, doista pomisliš da bi se trebao zavući u mišju rupu i biti PONIZAN, ali što je bit poniznosti? Može zvučati neskromno, da ne kažemo bahato, ako ustvrdimo da o tome ne znamo puno jer se time nismo bavile (a svim ostalim, kao, jesmo?), no iznenadilo nas je kad smo i poniznost našle na popisu vrlina. Sad više nismo iznenađene, vidjet ćete i zašto. Evo što karakterizira poniznu osobu:• Samu sebe opaža točno; vidi svoje jake strane ali i svoje mane• Ne iskrivljuje informacije kako bi obranila, popravila ili potvrdila sliku o sebi; drugim riječima, ne vara samu sebe niti druge kako bi u svojim ili tuđim očima izgledala bolja• Nema potrebu predstavljati se boljom nego što doista jest• Nema potrebu dominirati drugima kako bi povećala svoj status• Otvorena je za nove ideje, kontradiktorne informacije i savjete• Relativno je malo usmjerena na sebe• U stanju je i sebe i svoja postignuća staviti u pravu perspektivu. • Cijeni vrijednost svih stvari, te različite načine na koje ljudi pridonose svijetu okosebe.Ovako opisana - poniznost nam sigurno djeluje sasvim drukčije. Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Promatra svijet u cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto.Poniznost se, znači, odnosi na naš unutarnji stav prema vrednovanju samoga sebe. Za razliku od toga skromnost je socijalna vrlina, tj. način na koji sebe predstavljamo u javnosti. Skromnost može odražavati našu unutarnju poniznost, ali i ne mora. Neki ljudi jednostavno mogu glumiti skromnost kada procijene da im se to u nekoj situaciji više isplati.

jes da si ishao na copy paste, al tako nekako...
poniznost , kao i svaka druga ljudska osobina, podlozna je mimikriji...chesto prikrivamo ono shto zaista osecamo i jesmo da bismo postigli odredjeni cilj.. drushtvo je evoluiralo u zver koja sve prepoznaje i ima svoja pravila, te se tako prilagodjavamo.. mada, i to je samo copy varijanta prirodnih zakona, samo shto nekako uvredljivo zvuchi kad je primenimo na sebi... a tu ego igra svoju ulogu, jer zivotinje su bar rasterecene istog...

 

[gost 223714]

A što ne bi oboje kosili pa onda zajedno idemo na potok po vodu? Ono, plava laguna, mango i papaja.

ko bre da kosi?
potok mi plitak
a koktel mango papaja i ne bash pitak

 

[Gotika]

Georgejune...tebalo je da navedeš..pisce tog teksta..a to su dr Majda Rivec i dr Dubravka Miljković...jelte...i one su dale definiciju kao o poniznosti, koja kao reč stvarno grozno zvuči...nije Dark problem biti ovakav čovek, kao što se navodi u Georgejuneovom tekstu, već prava reč koj definiše...umerenost, objektivnost, pristojnost, poslušnost, poštovanje, a opet ne biti degradiran i ne otići u gordost ili inat....a ne zove se poniznost ili u jeziku nema reči za ....skromno, diskretno i korektno ponašanje, pa to nazivaju poniznost
Anakonda...da znam tačno razliku između poniznosti i poniženja...ne bih postavila temu....ovde ponizno objavljujem i molim i očekujem pametnije od sebe da mi daju odgovor

 

[gost 223714]

ne znam zashto boldujesh , osim ako nije u pitanju ono shto sam ja boldovala iz dzordzovog posta ako sam u krivu , ne zameri...
nema razloga da trazish pametnijeg od sebe vec samo mishljenje koje ce ti se mozda svideti ili ne...

ono shto ja definishem kao razliku izmedju poniznog i ponizavajuceg je - shto ponizenje znachi pristajanje bez ikakve reakcije na situaciju u kojoj nas je neko unizio na bilo koji nachin , a poniznost je osecaj koji ne mora da trpi ikakvu akciju sa strane, to je osecaj kojii imamo u sebi..

 

[Новица]

ko bre da kosi?
potok mi plitak
a koktel mango papaja i ne bash pitak

Dobro, onda ti vodu nosi. Još bolje medovaču.

 

[Dark_hazard]

Georgejune...tebalo je da navedeš..pisce tog teksta..a to su dr Majda Rivec i dr Dubravka Miljković...jelte...i one su dale definiciju kao o poniznosti, koja kao reč stvarno grozno zvuči...nije Dark problem biti ovakav čovek, kao što se navodi u Georgejuneovom tekstu, već prava reč koj definiše...umerenost, objektivnost, pristojnost, poslušnost, poštovanje, a opet ne biti degradiran i ne otići u gordost ili inat....a ne zove se poniznost ili u jeziku nema reči za ....skromno, diskretno i korektno ponašanje, pa to nazivaju poniznost
Anakonda...da znam tačno razliku između poniznosti i poniženja...ne bih postavila temu....ovde ponizno objavljujem i molim i očekujem pametnije od sebe da mi daju odgovor

Ej ne stoji ti da budes ponizna, bolje ti cuci gordost.

 

[Џорџи]

meni svejedno ko je pisao kao sto je copy paste jer od pocetka tvrdim isto..kao sto je prema bogu ponizno i skromno sto mi malo teze iskopiram nesto

 

[Gotika]

ne znam zashto boldujesh , osim ako nije u pitanju ono shto sam ja boldovala iz dzordzovog posta ako sam u krivu , ne zameri...
nema razloga da trazish pametnijeg od sebe vec samo mishljenje koje ce ti se mozda svideti ili ne...

ono shto ja definishem kao razliku izmedju poniznog i ponizavajuceg je - shto ponizenje znachi pristajanje bez ikakve reakcije na situaciju u kojoj nas je neko unizio na bilo koji nachin , a poniznost je osecaj koji ne mora da trpi ikakvu akciju sa strane, to je osecaj kojii imamo u sebi..

Nisam obratila pažnju šta si boldovala...a svojim boldovnjem sam htela da se obrati pažnja, šta želim i hoću da znam...i verujem da ovde ima pametnijih i rečitijih od mene....nije poenta da li mi se mišljenje sviđa ili ne...ne radi se o tome....tražim tačan odgovor....nema problem sa time da mi se nešto objasni, pa i nacrta ako treba...kada sam u dilemi....estetika sa time nema vezeee.

 

[ranjeni Zoro]

poniznost je vrlo blizu poliznosti..

 

[Џорџи]

Poniznost, izvor sreće
Poniznost je jedno temeljno obilježje pravog kršćanskog života, jer je ona "prebivalište milosrđa". Nudimo neka razmišljanja o toj ključnoj kršćanskoj vrlini.

09 ožujka 2009

"Nijedan čovjek nije vidio Boga" (1), kaže nam Sveto pismo. Za vrijeme našeg postojanja na zemlji nemamo izravne spoznaje o Božjoj biti. Postoji beskonačna udaljenost između Boga i nas. Samo je On, prilagođujući se našem ljudskom stanju, bio sposoban premostiti tu udaljenost svojim otkrivenjem. Prvi nam se put pokazao u stvaranju, potom u dugoj povijesti Izraela, zatim preko riječi proroka i na kraju preko vlastitog Sina, koji je završetak potpune i konačne objave - pojava Boga samoga među nama :"Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (2).

​

Kakav nevjerojatan događaj! Bog je postao čovjek! Sada imamo Boga koji nas u Kristu vidi i dopušta nam da mi vidimo njega. On nas čuje i dopušta nam da mi čujemo njega. On nas dodiruje i dopušta nam da mi dodirujemo njega. On se stavlja u položaj naše ljudske rase i putem naših osjetila zove nas u blizinu svoje ljubavi, poziva nas na svetost. Divljenje koje smo osjetili pri inkarnaciji Riječi potiče nas da puni poštovanja razmišljamo o Isusovim riječima i djelima. Čineći to jasno, vidimo da je Kristov život, od rođenja do smrti na križu, bio obilježen poniznošću. "On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan. Obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu" (3).


Poniznost, prebivalište milosrđa

Poruka o tome koliko nas Bog voli dopire do nas preko samoponiženja Sina. Poniznost je ključno obilježje, jedan od temelja izvornoga kršćanskog života, budući da je poniznost prebivalište milosrđa. Kako je Sveti Augustin naglasio: „Ako me pitate koji je osnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ću vam: prvo je poniznost, drugo je poniznost i treće je poniznost" (4). U poniznosti inkarnirane Riječi vidimo i dubinu Božje ljubavi prema nama i kraljevski put koji nas vodi prema punini, prema ljubavi.


Kršćanski život sastoji se od poistovjećivanja s Kristom: samo u mjeri u kojoj smo sjedinjeni s njim, mi smo pozvani u zajedništvu s živim Bogom, izvorom sve ljubavi, koja nas čini sposobnim ljubiti druge ljude s istom Božjom ljubavi (5). Biti ponizan onako kako je Krist bio znači služiti svima, umirući starom čovjeku i težnjama kojim je istočni grijeh uneredio našu prirodu. Stoga, kršćanin shvaća da su „poniženja, nošena ljubavlju, slatka i ukusna, ona su Božji blagoslov“ (6). Tko god ih prima, otvara se bogatstvu nadnaravnog života i može uskliknuti sa sv. Pavlom: Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem (7).

Uzroci nemira

U velikoj suprotnosti s dubokom, unutarnjom srećom zbog poniznosti, ponos u nama stvara nemir i nezadovoljstvo. Ponos uzrokuje da čovjek sve oko sebe usmjerava prema vlastitom egu i subjektivnom prosuđivanju. Je li nešto ugodno ili nije, pruža li prednosti ili zahtijeva trud, a ne je li nešto dobro samo po sebi, odnosno za druge. Taj egocentrični stav vodi čovjeka prema prosuđivanju ponašanja i mišljenja drugih u odnosu na sebe, odnosno prema više ili manje jasnoj želji da bi se trebalo ponašati onako kako to želi pojedinac. To je razlog zbog kojeg oholi ljudi mogu postati žrtvom promjenjivog ponašanja kad osjete da im drugi ne pridaju dovoljno pozornosti ili tužni kad njihove greške dođu na vidjelo, kao i kad vide da drugi posjeduje veći talent od njih.


Ponosna osoba, za koju se može činiti da je u životu uspješna, često će biti nespokojna (uznemirena) iako se čini da ima sve što želi. Što joj nedostaje da bi bila istinski sretna? Zapravo joj nedostaje sve jer je zapravo izgubila najvažnije: sposobnost davanja sebe drugima. Ponašanje osobe je ono što otežava pronalaženje istinske sreće. Osnivač Opusa Dei je rekao: »Ako ikad prolaziš kroz teško razdoblje, i tvoja je duša ispunjena nemirom, to je zato jer previše misliš na samoga sebe… Sine moj, ako sve usmjeravaš na sebe, ne samo da ideš krivim putem nego si izgubio kršćansku sreću koju bi trebao imati u ovom zemaljskom životu» (8).

Ponos je uvijek odraz vraćanja iskonskog grijeha koji je htio prvotno zauzeti Božje mjesto. Posljedica pada naših praroditelja jest gubitak prijateljskog odnosa sa Stvoriteljem i gubitak sklada s nama samima. Ponosna osoba toliko čvrsto vjeruje u svoju snagu da zaboravlja potrebu koju ljudska priroda ima za otkupljenjem. Zatim, ne samo tjelesna bolest nego i neminovno iskustvo vlastitih ograničenja, nedostataka i pogrešaka može zbuniti tu osobu i čak je dovesti do gubitka vjere. Kako je čvrsto vezan s vlastitim ukusima i mišljenjima, više ne može poštovati ili pozitivno ocjenjivati stajališta drugačija od svojih. Stoga mu je teško nositi se sa svojim unutarnjim konfliktima i često ne razumije druge osobe. To opiranje (odbijanje) da se pokori onome što drugi žele, može dovesti također do odbijanja Božje volje. Sam sebe može lako uvjeriti da Bog nikada ne bi tražio ono što mu on osobno ne želi dati. Čak gola činjenica da je biće ovisno o Bogu postaje izvor srdžbe.


Poniznost privlači druge

Nasuprot tome ponizna osoba u Božjoj slavi pronalazi izvor radosti, jedino vrelo istinske radosti. Stavljajući sebe pred Boga, ponizna osoba otkriva svoja ograničenja i neznatnost svoje uvjetovanosti kao bića. To ne izaziva tugu ili frustraciju, već je izvor duboke radosti. Poniznost je svjetlo koje pomaže osobi da otkrije veličinu vlastitog identiteta budući da je sposobna osobno komunicirati sa Stvoriteljem i prihvatiti vlastitu ovisnost o Njemu u potpunoj slobodi.

Znanje ili spoznaja da je apsolutni Bitak osobni Bog beskonačne savršenosti, koji nas je stvorio, održava nas u postojanju i otkriva nam Njega s ljudskim licem u Isusu Kristu, ispunjava dušu osobe koja je ponizna velikom srećom. Ponizna osoba pronalazi u ljepoti stvorenih stvari odraz bezgranične Božje ljubavi i želi tu spoznaju podijeliti s drugima.Reakcije ponosne osobe i ponizne osobe također se vrlo razlikuju kad se suoče s Božjim pozivom. Osoba koja je ponosna skriva se iza lažne skromnosti, tvrdeći da ima malo talenta budući da se ne želi odreći svijeta koji je izgradila za sebe. Nasuprot tome, ponizna se osoba ne plaši pomisli da nije vrijedna doseći svetost. Poziv da uđe u zajednicu s Bogom posredstvom nematerijalnog (duhovnosti) donosi joj veliku radost.

Kao što se vidi na svecima, oni koji se bore da postignu pravu poniznost stječu osobnost koja privlači druge ljude. Svojim svakodnevnim vladanjem oni oko sebe stvaraju ozračje mira i ljubavi jer cijene vrijednosti drugih i pokazuju duboko poštovanje prema njima. U svojim ophođenjima, u obiteljskom životu, u suradnji s kolegama i prijateljima znaju kako razumjeti i oprostiti. Uvijek gledaju pomoći i sa svima se dobro slažu. Znaju prepoznati koliko su dužni ljudima oko sebe pa nemaju potrebu zahtijevati svoja prava i povlastice. Ljudi uz njih mogu osjetiti Božju ljubav koja prožima njihov život. Oni ulijevaju povjerenje u drugim ljudima: pojedinac se ne osjeća osuđen, već voljen.

Iznova započeti učiti biti ponizan.

Čest uzrok nemira i pesimizma koji možemo ponekad iskusiti potječe od prevelike usredotočenosti na naše ‘ja’. ''Zašto se mi ljudi žalostimo?'', pitao je sv. Josemaria. ''Zato što naš zemaljski život nije u skladu s osobnim očekivanjima, jer iskrsavaju prepreke koje onemogućaju ili otežavaju zadovoljavanje naših želja'' (9).

​

Istina je da nas životne poteškoće, bilo da se one događaju nama ili ljudima oko nas, mogu staviti na kušnju i probuditi tugu u našem srcu. Jednako tako to se može dogoditi kada naše mane postanu jasnije uočljive, uključujući i one za koje smo mislili da smo ih davno nadvladali. Ili možda jer moramo prihvatiti neuspjeh u postizanju profesionalnih ili apostolskih ciljeve kojima smo napeto težili već duže vrijeme. Pobuna može također izroniti kada smo sučeni s događajima ili okolnostima u kojima patimo.

Posebno u tim trenucima, i uvijek, moramo obnavljati svoju odlučnost, kao što je don Álvaro savjetovao u jednom od svojih pisama: '' iznova započeti učiti biti ponizan' (10). Moramo zamoliti našeg Gospodina za poniznost, za Njegovu poniznost i uz to se staviti pod okrilje naše Gospe. ''Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako" (11). Molitva je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja sve očekujući od Njega, ništa od sebe'' (12). Vraćamo naš mir samo ako, umjesto da se u sebi naširoko bavimo onim što nam se dogodilo, ostavimo naše brige po strani i okrenemo se Kristu.

"Alma, calma" (13) –s odlukom od sveg srca i s mirom–. Sveti Josemaría je volio ponavljati te riječi koje sažimaju cijeli životni plan za osobu koja se, kad se uzdaje u Božju milost, postavlja pred svakim izazovom s nepopustljivom odlučnošću i razboritošću. Kada tako nastojimo živjeti, riječi svetog Josemarije postaju stvarnost u našim životima: ''Svi ti koraci unatrag koji nam često pričinjaju patnju, nisu nikad prouzročili gubitak radosti i mira. Jer iskusili smo kako Bog izvlači slatkoću – slasni med – iz suhe pećine naših poteškoća: "i sitio ga medom iz pećine (Ps 81:17)" (14).

Naša Majka, Sveta Marija, podsjeća nas na potrebu da budemo ponizni kako bismo bili bliže Bogu. Naša je Majka uzor u radosti baš zato jer je uzor u poniznosti. ''Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na naznatnost službenice svoje'' (15).

 

[Gotika]

Ej ne stoji ti da budes ponizna, bolje ti cuci gordost.

Što se gordosti tiče...ta osobina ne valja....ponos preterana takođe....ali poniznost izgleda mi nije pravi jezički termin, za određen skup osobina koje su pozitivne...

 

[gost 246390]

ja ipak misim da je balans imperativ, ali za to treba mozak, ne

 

[Mingov djed]

U odnosu na umerenu skromnost, koju dozivljavam kao izbegavanje isticanja svojih kvaliteta kroz megalomaniju bez potrebe, mislim da poniznost ima bas negativnu konotaciju.

Koji god da je razlog poniznosti (svesna ili nesvesna), definitivno ti ljudi sa tom osobinom imaju neki problem.

Ja se trudim da polazim od teorije da su svi ljudi jednaki, i da bilo kakvo potcinjavanje (posebno ako je dobrovoljno) jedne osobe prema drugoj ne moze da bude normalno.

 

[Gotika]

U odnosu na umerenu skromnost, koju dozivljavam kao izbegavanje isticanja svojih kvaliteta kroz megalomaniju bez potrebe, mislim da poniznost ima bas negativnu konotaciju.

Koji god da je razlog poniznosti (svesna ili nesvesna), definitivno ti ljudi sa tom osobinom imaju neki problem.

Ja se trudim da polazim od teorije da su svi ljudi jednaki, i da bilo kakvo potcinjavanje (posebno ako je dobrovoljno) jedne osobe prema drugoj ne moze da bude normalno.

Haa...lepo rečeno...ko to pa može biti uvek jednak prema svima i pravedan..ko je toliko čist...Isus Hrist...a izšutirao one zelenaše u Jerusalimskom hramu...sa pravom..i on je pao u afekat ili gordost...a ljudi su možda hranili porodicu i to im je bio jedini izvor prihoda...

 

[Bad_Axe]

vrlina

 

[BlackLeather]

teško je danas reći da li je neko stavrno dobar i tako vaspitan ili je folirant i poltron
u principu aj ne pamtim da sam sreo nekog ko je tako starinski vaspitan da bude poslušan, pema starijima ili andređenima i slično
suštinski po meni uvek je bolje biti ponosan i na neki način gord, ne nadrkan ali imati gard