kvalitet88
Zainteresovan član
- Poruka
- 162
Dakle, kada se neko ponasa kao da je besmrtan (svjestan je da nije) neranjiv tjelesno i oslobodjen od patnje duhovno (a itekako zna da nije neranjiv) kao da ga se ne doticu klevete i kletve (iako zna da ce neki da ga mrze zbog tudjih kleveta) i dr.. Da li je to definicija normalnog i harizmaticnog ponasanja, i da li se mora zamisliti bar zamisao Boga (bez vjerovanja) da bi se to ostvarilo, i razmisljati o tome kako bi postupao bog (kad bi postojao) da bi se to ostvarilo_ i da li je za to neophodna dijalekticka hrabrost tj. svijest da se vise gubi nego dobija, a opet igranje na "zamislicu da sam Bog iako nisam"_