Ponasanje "ponasam se kao bog, iako znam da nisam"

kvalitet88

Zainteresovan član
Poruka
162
Dakle, kada se neko ponasa kao da je besmrtan (svjestan je da nije) neranjiv tjelesno i oslobodjen od patnje duhovno (a itekako zna da nije neranjiv) kao da ga se ne doticu klevete i kletve (iako zna da ce neki da ga mrze zbog tudjih kleveta) i dr.. Da li je to definicija normalnog i harizmaticnog ponasanja, i da li se mora zamisliti bar zamisao Boga (bez vjerovanja) da bi se to ostvarilo, i razmisljati o tome kako bi postupao bog (kad bi postojao) da bi se to ostvarilo_ i da li je za to neophodna dijalekticka hrabrost tj. svijest da se vise gubi nego dobija, a opet igranje na "zamislicu da sam Bog iako nisam"_
 
Malenano1 nisam mislio na samopovrdjivanje i predoziranje, nego na hrabro ponasanje, pa sam pitao da li treba zamisliti (i ko je ateista) kako bi bog uradio (ili Isus) da bi se ostvarilo takvo ponasanje, i da li je to normalno ili nije. Dakle, bez samopovredjivanja, ali hrabro, i naravno, da se ne bije sa 10 odjednom jer zna da nema sanse izgubice...
 
Malenano1 nisam mislio na samopovrdjivanje i predoziranje, nego na hrabro ponasanje, pa sam pitao da li treba zamisliti (i ko je ateista) kako bi bog uradio (ili Isus) da bi se ostvarilo takvo ponasanje, i da li je to normalno ili nije. Dakle, bez samopovredjivanja, ali hrabro, i naravno, da se ne bije sa 10 odjednom jer zna da nema sanse izgubice...
Jel se to neki usranko ponaša kao bog i šta je za tebe hrabro ponašanje ?
 

Back
Top