Polovi i rodovi

bRu zLi

Poznat
Poruka
9.401
U svakodnevnom govoru česta je upotreba reči pol i rod. Ovi termini često se koriste i kao sinonimi. Međutim, ta dva termina ne označavaju istu stvar. Postoje dva pola, i to muški i ženski, dok rodova ima mnogo više. Pol je, dakle, biološka kategorija i označava anatomsko-fiziološke karakteristike pojedinaca, deleći ih na muškarce i žene. Rod, sa druge strane, predstavlja sociopsihološku kategoriju, a to znači da je rod subjektivna identifikacija pojedinaca po pitanju pripadnosti određenom rodu.
S obzirom na to da postoje muški i ženski pol, logično je da postoje muški i ženski rod. Kada se pol i rod kod pojedinca poklapaju, to znači da je ta osoba, rođena sa biološkim karakteristikama jednog pola, u procesu socijalizacije, odnosno internalizovanja društvenih normi, prihvatila obrazac ponašanja odgovarajućeg roda, muškog ili ženskog. Takva situacija je najučestalija, ali postoje slučajevi kada se pol i rod kod jednog čoveka ne poklapaju ili čak slučajevi odbacivanja oba pola. Tada, imamo osobe trećeg roda.
Treći rod kroz istoriju
Slučajeva da se ljudi koji su po rođenju muškarci osećaju ženom, i obrnuto, ili da se ne osećaju ni muškarcem ni ženom postoje od kada postoji i ljudska civilizacija. U predmodernim i tradicionalnim zajednicama oni su bili manje stigmatizovani i marginalizovani nego u modernom društvu. Ti pojedinci su imali jasno određene norme ponašanja i smatrani su istovremeno i muškarcima i ženama, a ponekad su čak tretirani i kao božanstva. Takva pozicija omogućavala im je da nose i muške i ženske uloge, što je veliko olakšanje.
Zamislite, radi poređenja, da mi muškarci danas možemo da obučemo široku suknju u vreme uobičajenih tropskih vrućina i konačno se oslobodimo pantalona, ili da vi žene možete da skinete majicu i rashladite se bez gornjeg dela odeće. To je danas nezamislivo, a ljudi trećeg roda nekada su imali takvu slobodu, što je očigledno veliko olakšanje.
U srednjem veku i kasnije položaj trećeg roda postaje znatno ugroženiji, njihov status opada i postaju marginalizovani. Do toga dolazi zbog religijskih dogmi i jakog uticaja crkve koja je propagirala heteronormativni pogled na rod, a sve što nije muško i žensko smatrano je đavoljim i nepoželjnim. Takođe, smatralo se da je nepripadanje muškom ili ženskom rodu bolest ili psihički poremećaj.
Danas je položaj trećeg roda povoljniji i oni postaju sve manje marginalizovani i stigmatizovani. Do toga je došlo, pre svega, zbog seksualne revolucije, zatim zbog prodora liberalnih vrednosti u društvo i njihovog uticaja na formiranje pogleda na svet i naravno zbog sve većeg prodora modernih tehnologija. Seksualna revolucija otklonila je sve tabue iz seksa i izbacila ga iz privatne sfere, dok liberalni pogledi na rodne identitete nisu skloni osuđivanju i predrasudama, a ljudska sloboda je doživljena kao najviša vrednost. Medicinska nauka omogućava efikasnu promenu pola, što osobama koje sebe identifikuju drugačije od svog pola olakšava opstanak u društvu.
Treći rod kod nas
U našem društvu poznata su tri roda, i to muški, ženski i virdžine. Virdžine su rođenjem žene, ali, zbog nedostatka muških potomaka, one su pod prisilom roditelja preuzimale muške uloge zarad održanja muške linije potomstva. Biološki bi ostajale žene ali bi se u potpunosti ponašale kao muškarci, osim što nisu mogle da stupaju u brak. One nisu nikad bile stigmatizovane jer se virdžina smatrala kao logično rešenje za nedostatak poželjnog muškog potomstva. Ukoliko bi u porodici bilo još ženske dece, one bi ostajale uz virdžine i pomagale, radeći ženske poslove. Trenutno je jako malo preostalih virdžina, možda manje od deset za koje se zna na celom Balkanu, i taj običaj polako nestaje, a sa njim i virdžine.

preuzeto od :
Dejan Aleksić, student sociologije
Lektor: Marija Golubović


Sta Vi mislite, kako gledate na ovo, znate li neke zanimljive osobe iz Vaseg okruzenja?
 

Back
Top